Sve što trebate znati o sadnji voćaka u jesen

Ukoliko ste se odlučili da formirate voćnjak ili posadite jednu-dvije voćke, sad je pravo vrijeme za to.

Za uspjeh u sadnji voća potrebno je odabrati dobre sadnice (što znači da imaju dobar korijenov sistem) utvrditi raspored i razmak sadnje ukoliko formirate voćnjak, odnosno napraviti plan sadnje. I najvažnije je pravilno posaditi biljku.

Sadnju je najbolje obaviti u vrijeme mirovanja vegetacije, a to je u jesen ili proljeće. Zimi, iako vegetacija miruje, nije preporučljivo obaviti sadnju jer je tlo pod snijegom, smrzlo ili je suviše vlažno. U slučaju izuzetno povoljnih vremenskih prilika moguće je obaviti i zimsku sadnju, uz uvjet da tlo to omogućava.

U našim krajevima sadnja se obavlja u periodu od početka novembra i početkom proljetnog perioda, s time da postoji pravilo da je bolje saditi u novembru. Stoga se kao najbolja opcija preporučuje jesenja sadnja.

Sadnja voćaka u jesen

Prednost se daje jesenjoj sadnji prvenstveno iz razloga što je u tom periodu dosta lakše doći do kvalitetnog sadnog materijala i odgovarajućeg sortimenta nego u proljeće. Jesenju sadnju treba obaviti odmah nakon otpadanja lišća. To je obično početak novembra.

No, to ne znači da se ne može saditi i kasnije ako vremenske prilike dozvole. I kasnojesenja sadnja, pa čak i zimska, ako tlo nije smrznuto, je povoljnija od proljetne sadnje. Osim toga, jesenja sadnja ima niz drugih prednosti. Voćka brže obnavlja ozlijeđenu korijenovu mrežu i stvara jači korijenov sistem, sadnica ima povoljnije uslove za dobro učvršćenje u tlu, tj. ima dobar kontakt s tlom.

Kako je tlo u ranu jesen još toplo i vlažno, korijen odmah započinje s rastom i obrastanjem tanjim vlasastim korijenjem, dok oštećeni deblji dijelovi lakše i brže zacjeljuju. Tokom jeseni i zime tlo se slegne od kiše i snijega, što uspostavlja odličnu dodirnu površinu između čestica tla i korijenja koje se obnavljalo i nastavilo rasti još u jesen.

U takvim uslovima mlada voćka ima odlične preduslove za prezimljavanje pa u proljeće prije početka kretanja vegetacije ponovno nastavlja intenzivan rast korijenja. Korijenova mreža se dobro razvije i postane sposobna da početkom vegetacije započne lagano osiguravati i transportirati vodu i hranjive tvari u sve nadzemne dijelove voćke.

Tehnike sadnje voćaka

Tokom sadnje potrebno je voditi računa o rasporedu sadnica u odnosu na plan sadnje. Nakon toga, treba imati na umu da sadnice budu posađene na približno istu dubinu na kojoj su bile posađene u rasadniku, tj. da kalemljeno mjesto bude barem 10 cm iznad tla.

Dubinu je lako odrediti jer je dio debla koji je bio u zemlji uvijek svjetlije boje od dijela koji se nalazio iznad zemlje. Sadna mjesta se iskolče, a zatim se u pravcu redova otvori brazda. Na manjim površinama zabiju se kočevi, a oko njih se kopaju jame širine 50 do 60 cm i dubine 40 cm.

Bitno je samo da je promjer jame veći od promjera korijenovog sistema kako bi se žile nesmetano smjestile i zauzele što prirodniji položaj u jami. Kopanje jame izvodi se neposredno uz marker unutar reda i uvijek s iste strane.

Gornji sloj tla od 25 do 30 cm je mekši i plodniji i naziva se humus. Taj sloj se iskopa i izbaci na jednu stranu.

Donji sloj od oko 35 do 50 cm dubine naziva se zdravica i ona je manje plodno tlo pa se izbacuje na suprotnu stranu od humusa. Ako se na dnu jame ili brazde nalazi kamena podloga ili lapor, potrebno ih je razbiti.

Pripremljena sadnica se postavi na tri do pet cm od koca. Kolac mora biti dovoljno visok, tako da dopire do visine osnovnih skeletnih grana. Prilikom sadnje važno je da se sadnice stavljaju uvijek s iste strane koca. Kolac ima više prednosti, od toga da sprečava lomljenje novoposađenih voćaka, štiti sadnicu od nepovoljnog utjecaja vjetra, može spriječiti mehaničke povrede stabla strojevima za obradu tla.

Danas se kolac koristi samo prve dvije godine. U napravljenoj jami za sadnju voćki u sredini jame napravi se humka (uzvišenje) na koju se stavi korijenov sistem i pravilno rasporedi na sve strane. Zatim se obavlja nasipanje usitnjenog tla (pet do osam cm) na korijen uz protresanje da se ispune šupljine te se obavi lagano zbijanje gaženjem. Na taj sloj ide sloj zrelog stajskog gnojiva, ali treba paziti da gnojivo ne dođe direktno na korijen kako ga ne bi spalilo, pa sloj zemlje do kraja.

Na kraju se ugazi mala zdjelica za zadržavanje vode i voćka se zalije s oko 30 litara vode. Nakon zalijevanja voćku je potrebno orezati na željenu visinu 80 do 100 cm. Ako oko voćnjaka prije sadnje nije podignuta ograda, sadnice treba zaštititi nekim prikladnim materijalom, kao npr. zaštitnom mrežom, papirom, slamom, od zečeva i srna.

 

Tekst: Ana Hup d.o.o. Sarajevo