Sada i zvanično nominovan za godišnju nagradu za arhitekturu Estonije, Kabi hotel odražava riječi velikog estonskog dizajnera Bruna Tomberga koji kaže: „Šuma je moja katedrala“. Smještena na teritoriji istorijskog imanja iz 15. vijeka, ova prelijepa i neobična građevina je dobro sakrivena od pogleda kako bi svojim posjetiocima obezbjedila savršen mir i relaksaciju.
Sve što se može očekivati od udobnog i inspirativnog boravka ugradili su na samo 38 m2 arhitekte Mari Hunt i Arvi Anderson. Dizajnerski izbori potiču iz lokalne tradicije gradnje drveta, ali rezultat nudi upečatljiv i veoma savremen izgled koji možda i ne biste očekivali dok šetate šumom i prilazite hotelu.
Kao što smo već rekli, cilj stvaranja ovakvog jednog hotela bio je da se gostima obezbjedi tiho i mirno mjesto za bjekstvo od urbanog svijeta, dom ušuškan u prirodu i okruženje koje će posjetioce natjerati da razmišljaju o biljnom i životinjskom svijetu na nešto drugačiji način. Drugim riječima, ovaj prostor stvara osjećaj da priroda glatko teče od spolja ka unutra, i to je ono najimpresivnije što možete osjetiti dok boravite u njemu.
Namjera arhitekata je da se posjetiocima hotela obezbjedi maksimalna udobnost ali da to ne znači zatvaranje ljudi unutra i bijeg od prirode koju su došli da istražuju. Naprotiv, ovaj hotel pruža toplinu usred hladnog proljeća ili sniježne estonske zime, i poziva vas da bez obzira na godišnje doba, uvijek budete uronjeni u njegovu okolnu šumu i močvare smještene na obali rijeke.
Kabi je namjenjen za jednog, maksimalno dva posjetioca istovremeno i smješten je dalje od drugih zgrada, pružajući maksimalnu privatnost. Zimi i u proljeće pogled iz vile otvara se prema rijeci u daljini dok leti, kako bujno zelenilo zavlada okolinom, smještaj postaje intimniji i skriveniji. Hotel je savršen primer arhitekture koje ni na koji način ne narušava okolnu prirodu, već koristi svu raspoloživu tehnologiju da bude što je moguće nježnija.
Netaknuta priroda postaje sve više luksuz u svijetu u kome 75% ljudi već živi u gradovima: iskustvo samoće u prirodi, meditativnog prostora koje priroda tako lako pruža, je nešto što treba cijeniti.
