PIŠE Sanja Zubac-Golijanin, dipl. inž. hortikulture
Biljke u saksijama omogućiće vam da stvorite vrt u vrtu, pa čak i na mjestima gdje uopšte nema zemljišta. Ako želite samo da maksimalno iskoristite prostor, onda su vam dovoljne najobičnije plastične saksije.
Međutim, raznovrsnijim izborom saksija i improvizovanih posuda, možete da stvorite niz različitih stilova i utisaka u vrtu – možda bujni tropski, egzotični istočnjački ili starinski seoski izgled. Korištenjem saksija možete da pustite mašti na volju, da pratite vaša najnovija interesovanja, znajući da uz samo malo truda sve to možete da promijenite već naredne godine.
Saksije i zemlja
U saksijama možete da uzgajate gotovo sve vrste biljaka – ukrasne ili jestive, jednogodišnje ili višegodišnje, patuljaste ili penjačice. Drvo ili grm u velikoj saksiji mogu da budu privlačna središnja tačka vrta, a živopisan izbor saksija i drugih posuda oživjeće vaš vrt ili neprivlačan kutak u kom ništa drugo ne može da raste. Zemlja za saksije može da se napravi tako da u njoj uspijevaju vrste koje inače ne bi rasle u vrtnom zemljištu. Glavno pravilo uzgajanja u saksijama jeste da izaberete biljke koje najviše odgovaraju uslovima mjesta na kom ćete ih postaviti i odaberete adekvatan supstrat (zemlju).
Plodno zemljište koje biljkama pruža sve što im je potrebno – zato uzgoj u ograničenom saksijskom prostoru iziskuje još i dodatne prihrane u periodu vegetacije.
Ako imate dobar supstrat kao što je već navedeno, biljke mogu da rastu praktično u bilo čemu, od saksija od pečene gline do starih kanti. Saksija može da bude nova, ponovo korištena ili reciklirana, sve dok ima otvor (rupu) za ocjeđivanje i dovoljnu čvrstinu da može da se napuni zemljom. Tamo gdje ima mrazeva, treba da se koriste one od materijala koji ne puca na temperaturama ispod nule. Izaberite saksiju tako da odgovara mjestu i izgledu koji ste zamislili. Ne morate da potrošite mnogo novca da biste postigli dobar stil.
Sve saksije moraju na dnu da imaju otvor za ocjeđivanje. Da biste poboljšali drenažu, stavite na dno saksije grublji materijal prije nego što stavite mješavinu zemlje. Za dodatnu težinu, koristite lomljeni crijep ili krupni šljunak. Ambalaža od stiropora je izuzetno laka alternativa, a takođe pogodna za drenažu. Za većinu saksija dovoljan je sloj od četiri cm debljine. Ako su saksije od kamena ili pečene gline, a u bašti ima mraza, zaštitićete ih slojem za drenažu koji ćete postaviti do jedne petine dubine saksije. Ocjeđivanje ćete poboljšati i postavljanjem saksija na cigle ili specijalno napravljene “stope”.
Veličina koju treba da odaberete zavisi od vrste biljaka koje namjeravate da uzgajate. Što se tiče lakoće održavanja – ishrane i zalivanja – što je veća saksija, to bolje. Ipak, nemojte da stavljate male biljke koje sporo rastu u prevelike saksije. Lakše je održavati veliku saksiju s nekoliko biljaka, nego više manjih saksija sa po jednom biljkom.
Vrste drveća
Patuljasto drveće i grmlje idealno je za saksije, ali i druge vrste dobro uspijevaju, čak i ako bi u prirodi izrasle do većih dimenzija. Pošto saksija ograničava korijenje, i nadzemni dio biljke samim tim ima ograničen rast. Pored tuja, koja je jedna od najzastupljenijih uzgajanih vrsta u saksiji, postoji veliki izbor četinara u zelenoj, sivoj i zlatnoj boji, koji su atraktivni tokom cijele godine. Mnogi od njih prodaju se kao biljke za kamenite bašte, ali i krupnije vrste dobro izgledaju: probajte Chameocyparis pisifera – bulevar, Abies balsamea – nana.
Najbolje višegodišnje biljke za saksije su one koje su zanimljive tokom dužeg perioda – biljke sa upadljivim lišćem kao što su, na primjer, paprati i hoste, ili sa dugim periodom cvjetanja, kao što su otporni geranijumi. U sjenovitom kutku vrta, elegantna minđušica i astilba izgledaće veoma lijepo.
Od drveća svakako treba spomenuti Acer palmatum – Atropurpurea, ili neki njegov drugi kultivar, kojih danas ima veoma puno, s crvenim listom, žutim s nareckanim listom… bilo koji da izaberete nećete pogriješiti. Takođe, vrsta koju možete uzgajati u saksiji je Catalpa bignonioides – Nana, patuljasta forma drveta sa velikim zelenim listovima okruglaste forme, koja cvjeta bijelo u šestom mjesecu. Pojedine vrste vrbe, takođe, možete uzgajati u saksiji – Salix caprea – Kilmarnock, razne žalosne forme Betula pendula – Youngii, patuljasta žalosna breza Carpinus betulus – pendula, žalosni grab Morus alba – pendula, žalosni dud i još mnoge druge vrste.
Pored navedenih vrsta, sve popularnije je uzgajanje voća. Dosad, na ovaj način je bilo moguće uzgajati narandže, mandarine i limun. Drvo bi naraslo do metar ili dva u visinu, a plodovi bi bili normalne veličine i bilo bi ih dosta, ne baš onoliko kao kod drveća u vrtu. Ovakvo drveće je zimi trebalo unositi u zatvoreni prostor, da se ne bi smrzlo.
Sada je u bolje snabdjevenim rasadnicima moguće nabaviti i patuljaste sadnice jabuke, breskve i šljive. I ove voćke daju plodove normalne veličine, ne u velikoj količini kao voćke u vrtu, ali ipak neobično obilno s obzirom na veličinu.
Briga o ovom patuljastom voću nije teška – zimi čak može da se ostavi na terasi ili u vrtu, samo im saksiju treba omotati u jutanu vreću ili neki drugi materijal da se korijen voćke ne smrzne. Voćke za saksije mogu se posaditi u jesen i uproljeće, pa ako želite ovakav pomalo neuobičajen i svakako veoma lijep (a i ukusan) ukras za vašu terasu ili vrt, sada je vrijeme za nabavku i sadnju.
