Rješenje za zdrav i miran san

Hrkanje je tek posljednjih decenija u centru pažnje medicinske nauke i prakse, prvenstveno zbog velike učestalosti i mogućih posljedica. Javlja se kada se vazduh u grlu pokreće i dovodi do vibriranja resice u grlu. Tako nastaje karakterističan zvuk “hrkanja” koji je neugodan i uznemirujući, kako za osobe koje spavaju uz vas, tako i za samog pacijenta.

Osobe koje su sklone hrkanju nekada imaju i zadebljao jezik, što dodatno smanjuje prostor za protok vazduha. Što je otvor za disanje manji, osoba udiše više vazduha, pa je veći pritisak na nepce i resicu koja vibrira i veća buka. Terminalni stadijum hrkanja ispoljava se u vidu epizoda noćnog prekida disanja tokom spavanja i naziva se sindromom opstruktivne spavačke apnee (OSAS), poznatije u anglosaksonskoj literaturi kao SLEEP APNEA.

Faktori uzroka

Najčešći etiološki faktori rizika koji mogu imati uticaj na učestalost hrkanja i spavačke apnee su: otežano disanje na nos zbog otečene sluznice nosa kod alergija, upala gornjih respiratornih puteva ili ukrivljene nosne pregrade. Zatim, slab mišićni tonus, duga resica, široko meko nepce, nabrana sluznica bočnih zidova ždrijela, prevelik jezik, veliki krajnici, urođeni i stečeni deformiteti donje vilice, tumori grkljana.

Faktori koji mogu pospješiti i inducirati hrkanje, a nisu vezani za lokalnu patologiju, već djeluju indirektno na odgovarajuće mišićne strukture preko drugih mehanizama su: droga, alkohol, prekomjerna tjelesna težina, starost, pušenje, respiratorna alergija, neka neuromišićna oboljenja.

Simptomi i komplikacije

Simptomi koji se javljaju kod ovih poremećaja su: hrkanje između apnoičnih kriza obično je glasno i naporno drugim osobama, buđenje u toku sna, ali se toga ne sjećaju, nemirno spavanje, ustajanje i sjedenje u krevetu (nesvjesno), pacijenti jedu u toku noći velike količine hrane (bude se gladni), puno spavaju, prisutno noćno mokrenje, ujutro se bude sa izrazito suvim ustima, grloboljom, jutarnjom glavoboljom, stalni osjećaj premorenosti, dnevna pospanost, smetnje koncentracije, nervoza, usporenost, depresija, sklonost gojenju, seksualne poteškoće…

Spavačka apnea povećava rizik za srčani udar, moždani udar, visok krvni pritisak, poremećaj srčanog ritma, dijabetes, metaboličke poremećaje, depresiju, demenciju, impotenciju.

Dijagnoza bolesti se postavlja u laboratoriju za poremećaje spavanja na osnovu polisomnografskog snimanja. Nakon postavljanja dijagnoze obično je potrebno uraditi i otorinolaringološki pregled.

Liječenje

Liječenje pacijenata obuhvata konzervativni tretman koji podrazumijeva: postizanje zdrave tjelesne težine, promjene u načinu sna, spavanje na boku, sa podignutim uzglavljem, upotreba nosnih uređaja, trake za stabilizaciju vilične kosti, primjena CPAP (Continuous Positive Airway Pressure) aparata (mašina za disanje) koji se sastoji od male turbine koja stvara pozitivni pritisak vazduha koji struji preko maske na lice pacijenta pri čemu se ne dozvoljava mišićima ždrijela da kolabiraju i na taj način se eliminiše opstrukcija i hrkanje. Time se održava dišni put stalno otvorenim. Radi se o sofisticiranom uređaju koji radi gotovo bešumno i komforan je za bolesnika. Ovakav tretman se preporučuje kod teških oblika spavačke apnee.

Hirurški tretman se preporučuje kod srednje teških i lakih oblika spavačke apne i hrkanja i to analogno mjestu na kome se interveniše: funkcionalne endonazalne operacije, metode koje skraćuju ili ukrućuju meko nepce i resicu, metode koje proširuju ždrijelo i vazdušni put, metode koje sprečavaju zapadanje jezika prema nazad, metode koje pomjeraju donju vilicu prema naprijed, operacije na podjezičnoj kosti i kombinovane.

Pravovremenim dijagnostikovanjem i liječenjem ovog oboljenja, koje ima ne samo medicinski, nego i socijalni značaj, prevenirali bismo kardiovaskularna oboljanja, doprinijeli smanjenju broja saobraćajnih nesreća, te znatno poboljšali kvalitet života pacijenta koji su liječeni od ovog oboljenja, kao i poboljšanju kvaliteta života njihovih porodica.