Oblikovano zimzeleno bilje, takozvani topiariji, dio su hortikulture kao način oblikovanja zimzelenih grmova i drveća u modelirani geometrijski ili maštoviti, apstraktni lik. Riječ je o orezivanju lišća i grana drveća i grmova kojim se stvaraju privlačne geometrijske forme, a biljke je moguće oblikovati u najrazličitijim životinjskim i drugim oblicima.
Topiariji datiraju još iz vremena Starih Rimljana, kada su se dotadašnji prazni atriji kuća i vila počeli ukrašavati posebno oblikovanim zelenilom. U 16. vijeku oblikovani grmovi sve su više viđeni u dvorištima evropske elite, dok svoj pravi procvat doživljavaju sredinom 19. vijeka u Engleskoj, gdje su njihova popularnost zadržala do danas.
Kreativnost s biljkama
Danas je ovo zapravo umjetnost oblikovanja same biljke pri čemu ona u završnoj fazi nalikuje živoj skulpturi, a takva kreativna stilizacija biljnog materijala s namjerom da se dođe do vizuelno zanimljivog izgleda veoma je značajna grana, koliko u modernom, toliko i formalnom uređenju prostora.
Za kvalitetnu izradu topiarija nužno je poznavati biljne vrste koje su svojim načinom i brzinom napredovanja prilagođene takvoj funkciji.
U pravilu se koriste zimzeleni grmovi, četinjače i stabalca sporijeg i gušćeg rasta, manje površine lista ili iglica koje podnose jače orezivanje. Šimšir je jedna od najpogodnijih i najdugovječnijih vrsta, a već oblikovane biljke mogu se nabaviti i u rasadnicima. Ali, umjesto da kupujemo već oblikovane šimšire, možete ih sami oblikovati.
Na početku je najbolje šimšir oblikovati u jednostavne geometrijske oblike, kao što su kugla ili piramida, mada ni oblik spirale nije previše zahtjevan. Kasnije se mogu izrađivati zahtjevniji oblici, npr. životinje.
Mosaikulture
Najpoznatija smotra maštovitih skulptura od biljaka je “Mosaikulture” izložba. Ove izložbe se održavaju svake tri godine u drugom gradu, a posljednja je održana u botaničkoj bašti u Montrealu. Mašti nije bilo kraja, jer su se na ovoj izložbi mogli vidjeti konji koji galopiraju, gorile i babuni, ogromna glava Majke prirode, čovjek u kanuu i mnoge druge.
Biljke korištene za “vajanje”, kojih je bilo preko tri miliona, uzgajane su u staklenicima po Kvebeku, odakle su brodovima dopremljene do bašte. Umjetnici su zatim izgradili ramove pomoću drveta i žice, a u unutrašnjost konstrukcije provukli su sistem navodnjavanja i zemlju za biljke.
Skulpture najviše impresioniraju svojom veličinom: konji su duplo veći od prirodne veličine, lice Majke prirode je ogromno dok smirenim očima posmatra posjetioce…
