Formiranje i njega voćnjaka

PIŠE Sanja Zubac-Golijanin, dipl. inž. hortikulture

 

Ukoliko ste se odlučili da formirate voćnjak ili posadite jednu-dvije voćke, jesenji ili proljetni period je pravo vrijeme za to, a da biste to obavili na pravi način, potrebno je na vrijeme se informisati i pripremiti.

Za uspjeh u sadnji voća potrebno je odabrati dobre sadnice (što znači da imaju dobar korijenov sistem), utvrditi raspored i razmak sadnje ukoliko formirate voćnjak, odnosno napraviti plan sadnje. I, najvažnije, pravilno posaditi biljku.

 

Najbolji periodi za sadnju

Zimi, iako vegetacija miruje, nije preporučljivo obaviti sadnju jer je tlo pod snijegom, smrzlo ili je suviše vlažno. U slučaju izuzetno povoljnih vremenskih prilika, moguće je obaviti i zimsku sadnju, uz uvjet da tlo to omogućava. U našim krajevima sadnja se obavlja u periodu od početka novembra i početkom proljetnog perioda.

Jesensku sadnju treba obaviti odmah nakon otpadanja lišća. To je obično početak novembra. No, to ne znači da se ne može saditi i kasnije ako vremenske prilike dozvole, kao što je ovogodišnja blaga zima. I kasnojesenska sadnja, pa čak i zimska, ako tlo nije smrznuto, povoljnija je od proljetne sadnje. Osim toga, jesenska sadnja ima niz drugih prednosti. Voćka brže obnavlja ozlijeđenu korijenovu mrežu i stvara jači korijenov sistem, sadnica ima povoljnije uslove za dobro učvršćenje u tlu, tj. ima dobar kontakt s tlom. Kako je tlo u ranu jesen još toplo i vlažno, korijen odmah započinje s rastom i obrastanjem tanjim vlasastim korijenjem, dok oštećeni deblji dijelovi lakše i brže zacjeljuju.

Tokom jeseni i zime tlo se slegne od kiše i snijega, što uspostavlja odličnu dodirnu površinu između čestica tla i korijenja koje se obnavljalo i nastavilo rasti još u jesen. U takvim uslovima mlada voćka ima odlične preduslove za prezimljavanje pa u proljeće prije početka kretanja vegetacije ponovno nastavlja intenzivan rast korijenja. Korijenova mreža se dobro razvije i postane sposobna da početkom vegetacije započne lagano osiguravati i transportirati vodu i hranjive tvari u sve nadzemne dijelove voćke.

Tehnika sadnje

Tokom sadnje potrebno je voditi računa o rasporedu sadnica u odnosu na plan sadnje. Nakon toga, imati na umu da se sadnice posade na približno istu dubinu na kojoj su bile posađene u rasadniku, tj. da kalemljeno mjesto bude barem 10 cm iznad tla. Dubinu je lako odrediti jer dio debla koji je bio u zemlji je uvijek svjetlije boje od dijela koji se nalazio iznad zemlje.

Sadna mjesta se iskolče, a zatim se u pravcu redova otvori brazda. Na manjim površinama zabiju se kočevi, a oko njih se kopaju jame širine 50 do 60 cm i dubine 40 cm. Bitno je samo da je promjer jame veći od promjera korijenovog sistema kako bi se žile nesmetano smjestile i zauzele što prirodniji položaj u jami.

Kopanje jame izvodi se neposredno uz marker unutar reda i uvijek s iste strane. Gornji sloj tla od 25 do 30 cm je mekši i plodniji i naziva se humus. Taj sloj se iskopa i izbaci na jednu stranu. Donji sloj od oko 35 do 50 cm dubine naziva se zdravica i ona je manje plodno tlo pa se izbacuje na suprotnu stranu od humusa. Ako se na dnu jame ili brazde nalazi kamena podloga ili lapor, potrebno ih je razbiti.

Pripremljena sadnica se postavi na tri do pet cm od koca. Kolac mora biti dovoljno visok, tako da dopire do visine osnovnih skeletnih grana. Prilikom sadnje važno je da se sadnice stavljaju uvijek s iste strane koca. Kolac ima više prednosti, od toga da sprečava lomljenje novoposađenih voćaka, štiti sadnicu od nepovoljnog utjecaja vjetra, može spriječiti mehaničke povrede stabla strojevima za obradu tla. Danas se kolac koristi samo prve dvije godine.

U napravljenoj jami za sadnju voćki u sredini jame napravi se humka (uzvišenje) na koju se stavi korijenov sistem i pravilno rasporedi na sve strane. Zatim se obavlja nasipanje usitnjenog tla (5 do 8 cm) na korijen, uz protresanje da se ispune šupljine, te se obavi lagano zbijanje gaženjem. Na taj sloj ide sloj zrelog stajskog gnojiva, ali treba paziti da gnojivo ne dođe direktno na korijen kako ga ne bi spalilo, pa sloj zemlje do kraja. Na kraju se ugazi mala zdjela za zadržavanje vode i voćka se zalije.

Nakon zalijevanja potrebno je voćku orezati na željenu visinu 80-100 cm. Ako oko voćnjaka prije sadnje nije podignuta ograda, sadnice treba zaštititi nekim prikladnim materijalom, kao npr. zaštitnom mrežom, papirom, slamom, od zečeva i srna.

Orezivanje voćki

Nakon što smodili voćke i one počele da plodonose, kao i u početku njihovog rasta, i kasnije im treba održavanje. Održavanje podrazumijeva redovno orezivanje voćki, okopavanje, prihranjivanje i prskanje. Sve ove poslove možete obaviti u zimskom periodu ukoliko vremenski uslovi to dozvole.

Za bogatu berbu naročito je značajno zimsko orezivanje, jer količina prinosa direktno zavisi od ispravnog orezivanja. Čak i kada je u pitanju mlado drveće starosti od šest do osam godina, zimsko orezivanje je bitno jer podstiče rast i utiče na kasniji oblik drveta. Najbolji mjeseci za zimsko orezivanje su januar i februar. Tada su voćke u fazi mirovanja. Takođe je lakše oblikovati krošnju jer tada na drvetu nema lišća.

Najbolje vrijeme za orezivanje je suh zimski dan, kada se temperatura ne spušta ispod -5°C. Dok orezujete voćke, možete napraviti neke greške pa evo nekoliko savjeta kako da ih pravilno orežete.

Prvo uklonite deblje grane koje rastu ka unutra, nadolje ili nagore. Sve grane koje rastu nagore treba odstraniti na mjestu račvanja kako bi se podstakao njihov rast i formiranje pupoljaka. Tako ćete ojačati horizontalne grane i one koje rastu ka spolja, jer su to ujedno i grane koje daju najviše plodova. Izdanci na kojima su se već formirali pupoljci treba da se skrate za jednu trećinu. Tako grane neće biti predugačke i neće se lomiti pod težinom plodova. Kako bi krošnja dobila lijep oblik, treba da se odrežu sve tanke grane koje rastu pravo nadolje ili nagore. Za orezivanje uvijek koristite oštar alat.

Tokom zime se takođe preporučuju i prskanje voća kao zaštita od bolesti i štetočina. Najčešće u upotrebi je crveno ili bijelo ulje.