Sport kao terapija šećerne bolesti

Savremeni pristup liječenju šećerne bolesti tipa I i tipa II vježbanje uključuje kao obavezan dio terapijskog tretmana. Uključivanje u sportske aktivnosti i redovno vježbanje pacijentu oboljelom od šećerne bolesti može pomoći na više načina.

–           Fizička aktivnost povećava inzulinsku osjetljivosti stanica našeg tijela. Na taj način osoba sa šećernom bolesti može unijeti više glukoze (hrane) sa istom koncentracijom inzulina ili postepeno, uz redovnu kontrolu smanjivati doze inzulina ili antidijabetika.

–           Povećanjem mišićne mase, smanjenjem masne mase kontroliše se optimalna  tjelesna masa što je esencijalni preduslov svakog uspješnog terapijskog pristupa ovim pacijentima.

–           Povećanjem funkcionalnih sposobnosti organizma, posebno srca i krvnih sudova, smanjuje se rizik od nastanka komplikacija (neuropatije, aterosklretoske bolesti srca i krvnih žila i dr).

–           Vježbanje ima važan  psihološki učinak. Stiče se osjećaj kontrole nad šećernom bolesti što se odražava i na druga područja života. Povećava se samopouzdanje, pozitivno se pristupa svakodnevnim životnim problemima, smanjuju se stres i napetost.

Vrlo je važno zapamtiti: Bolja fizička i psihičjka spremnost – bolji odgovor organizma na inzulin i bolja kontrola šećera u krvi.

Kako odabrati vrstu sporta?

U odabiru vrste vježbanja ili sportske discipline morate potražiti stručnu pomoć. Prije uključivanja u bilo koji oblik sportskih aktivnosti potreban je detaljan liječnički pregled i isključiv individiualni pristup svakom pacijentu. Interes pacijenta, ciljevi terapije, tip dijabetesa, upotreba lijekova te prisustvo komplikacija ili pratećih bolesti predstavljaju samo neke od kriterija koji se ozbiljno moraju evaluirati prije uključivanja u redovni sportski program.

Samo ozbiljan i kvalitetan pristup od strane stručnog tima i pacijenta daće željene rezultate. To ne znači da će pacijent obavezno imati ograničenja u odabiru sporta.

Najbolji primjer za to su nam vrhunski sportisti koji sa višegodišnjom dijagnozom šećerne bolesti postižu izvanredne rezultate. Kada je američkom plivaču Garry Hall Jr. 1999. godine dijagnosticirana šećerna bolest svi su mislili da tim završava i njegova sportska karijera. Međutim, pod stručnom kontrolom liječničkog tima i trenera već 2000 godine na Olimpijskim igrama u Sydney osvojio je zlato na 50 m i u štafeti 4×100 metara.

Osoba sa šećernom bolesti u skladu sa prethodno evaliuiranim kriterijima može biti uključena u niz sportova koji u sebi uključuju i trening izdržljivosti (aerobni trening) kao što su: brzo hodnaje, trčanje, plivanje, nordijsko skijanje kao i  trening sa opterećenjem.: dizanje tegova, rad na sporstkim spravama i elastičnim trakama i drugo.

Koliko intenzivan mora biti trening?

Da bi postigli željeni rezultat trening mora biti optimalnog intenziteta da izazove adaptacione promjene u organizmu koje će donijeti željene pozitivne efekte. Većini pacijenata se preporučuju umjerena opterećenja kako bi se postigli rezultati, a u isto vrijeme smanjio kardiovaskularni rizik i šansa za nastanak povreda mišića i kostiju.

Ukoliko se radi o aerobnom treningu, na primjer trčanje, vožnja bicikla, nordijsko skijanje i drugo intenzitet treba biti u granicama 60-80% maksimalne frekvencije srčanog rada. Kada vas sportski liječnik ili trener poduči kako da mjerite frekvenciju srčanog rada jednostavnom metodom ćete znati sami na kom intenzitetu obavljate rad.

Maksimalna srčana frekvencija se približno izračunava tako od broja 220 odbijete godine starosti. Na primjer, za osobu staru 50 godina maksimalna srčana frekvencija iznosi 170 udara u minuti. To bi praktično značilo da ta osoba treba trčati ili voziti biciklo brzinom kojom će održavati frekvenciju srčanog rada između  105 – 135 udara u minuti (60-80% od maksimalne frekvencije srčanog rada).

Iako još jednom naglašavamo potrebu za individualni pristup svakom pacijentu, prosječan energetski utrošak pri ovim aktivnostima trebao bi se kretati između 700-2000 kcal sedmično.

Intenzitet treninga sa opterećenjima treba započeti sa malim opterećenjima (na primjer, težine tegova) a zatim povećavati na oko 60% od maksimalne vrijednosti koja se može podići jednim ponavljanjem.

Koliko često trebam vježbati?

Aerobni trening je potrebno provoditi 3-5 puta sedmično sa najviše 1-2 dana pauze između konsekutivnih trening sesija.

Trening sa opterećenjem kombinovati sa aerobnim treningom, i to najmanje dva puta sedmično, ali nikad dan za danom.

Koliko treba trajati jedan trening?

Vrlo je važno postepeno povećanje dužine trajanja aerobnog treninga. Započeti sa 10-15 minuta, i postepeno povećavati za oko 5 minuta sedmično. Preporučena dužina trajanja nakon adaptacije je 20-60 minuta, ovisno o preporukama stručnog tima.

Trening opterećenja takođe započinjati sa manjim opterećenjima (težinama). Kad težinu ili opterećenje osjetite “previše laganom” postepeno je povećati. Ukoliko je moguće provesti 2-3 seta vježbi, sa 8-12 ponavljanja u jednom setu. Jedan set obuhvata kontrakciju jedne grupe mišića.

Kako izbjeći pad koncentracije šećera u krvi tokom vježbanja?

Iako je vježbanje neizbježan dio terapijskog tretmana pacijenta sa šećernom bolesti veoma je važno izmjeriti koncentraciju šećera u krvi prije i nakon vježbanja, a radi spriječavanja hipoglikemije (pada šećera u krvi) ili rijeđe stanja hiperglikemije (porasta šećera u krvi). Bitan preduslov za aktivno uključivanje u sportske aktivnosti je da pacijent bude detaljno upoznat sa simptomima ovih promjena koncentracije šećera u krvi kako bi ih znao prepoznati i na vrijeme prekinuti fizičku aktivnost.

Da bi ste izbjegli pad šećera u krvi tokom vježbanja potrebno je držati se slijedećih uputa:

–           Izmjeriti koncentraciju glukoze u krvi neposredno pred početak vježbanja.

–           Ukoliko je koncentracija glukoze u krvi manja od 5,5 mmol/l (100 mg/dl), a planirani intenzitet vježbanja će biti nizak i trajanja do 30 minuta, potrebno je pred početak vježbanja konzumirati 10-15 g šećera (ugljikohidrata).

–           Ukoliko je pred vježbanje malog intenziteta izmjerena koncentracija glukoze u krvi iznad 5,5 mmol/l (100 mg/dl) nije potrebno unijeti šećer pred vježbanje.

–           Ukoliko je koncentracija glukoze u krvi manja od 5,5 mmol/l (100 mg/dl), a vježbanje će biti umjerenog intenziteta npr. trčanje 30-60 minuta na 60% maksimalne srčane frekvencije morate konzumirati 30-45 g šećera.

–           Ukoliko planirate vježbanja umjerenog intenziteta, a izmjerena koncentracija glukoze u krvi se kreće od 5,5 mmol/l-10 mmol/l, potrebno je uzeti oko 15 g ugljikohidrata.

–           Ukoliko je koncentracija glukoze u krvi veća od 14 mmol/l odgoditi vježbanje dok se ne regulira njena vrijednost.

Ukoliko uočite znakove pada šećera u krvi treba prekinuti aktivnost i uzeti nadomjesni šećer. Za početak dovoljni su jednostavni šećeri (bombon, sok, dekstroza) nakon čega je potrebno uzeti složeni šećer radi dužeg učinka (energetski gel, obična tjestenina, integralni kruh).

 

Sponzor članka: