Živa ograda kao zaštita i ukras

PIŠE Sanja Zubac-Golijanin dipl. inž. hortikulture

Žive ograde su dekorativni element svakog dvorišta, bilo da je u pitanju javna površina ili privatni posjed. Mogu biti raznolike, u više boja, niske, visoke, oblikovane ili puštene da prirodno izrastu.

Osnovna funkcija živih ograda uz dekorativnu je i zaštita privatnosti, zaštita od vjetra, pogleda i prolaza, omeđivanje staza, ali i kao linija razdvajanja posjeda. Na tržištu postoji mnogo vrsta koje služe za uzgoj žive ograde, a najjednostavnija podjela je na zimzelene i listopadne.

Koja god živa ograda da je u pitanju, zimzelena ili listopadna, prije svega treba da je pravilno posađena i održavana. Samo takva će uljepšati vaš vrt i zaštititi vas od neželjenih pogleda. Svaku živu ogradu, nisku, to jest ukrasnu, visoku, koja štiti od radoznalih pogleda, morate redovno orezivati, prihranjivati i zalijevati, pogotovo u sušnim danima.

Žive ograde po obliku mogu da budu formirane i slobodnorastuće. Trenutno su veoma popularne u obliku trapeza ili ovalne. Kod takvih živih ograda svjetlost dopire do svih dijelova biljaka, te se u tom slučaju biljke lijepo razvijaju, tj. “gušćaju”.

Žive ograde po načinu podizanja mogu da budu: jednoredne, dvoredne ili višeredne.

Za sadnju sadnica žive ograde najbolje je prvo iskopati kanal za jednorednu sadnju širine 40 cm i dubine 40 cm, a za dvorednu širine 60 cm i dubine 40 cm – 50 cm. Nakon sadnje zemlju treba dobro nagaziti oko biljke i zaliti, pri sadnji možete dodati i gnojivo. Nakon sadnje živu ogradu orežite. Na jedan metar dužni sadi se pet komada sadnica na razmak od 25 cm. Biljke možete saditi u jesenjem ili proljetnom periodu.

Formirane žive ograde trebalo bi orezivati tri puta godišnje, početkom i krajem proljeća i krajem ljeta, a slobodnorastuću jednom poslije cvjetanja. Biljke poput ligustruma (Ligustrum vulgaris) moraju biti snažno orezivane prvih godina po sađenju kako bi im se potaknuo snažan rast. Ako se biljke neadekvatno orezuju, postaju prazne u osnovi i nedovoljno razgranate.

Četinari, kao što su čempresi, tuje itd., zahtijevaju drugačiji tretman. Ne smiju se uklanjati glavne grane poslije sađenja, a eventualno treba skratiti bočne grane koje narušavaju lijep izgled biljke. Glavna grana mladih sadnica uglavnom nije dovoljno čvrsta da izdrži jake vjetrove i nanose snijega pa joj treba obezbijediti jak oslonac. Glavnoj grani dozvoliti nesmetan razvoj dok ne dosegne željenu visinu, a zatim joj se može odsjeći vrh. Većina vrsta zahtijeva samo jedno lagano orezivanje u kasno ljeto, a ako brzorastuće vrste prerastu, problem se može riješiti dodatnim orezivanjem u rano ljeto sljedeće godine.

Iako električne makaze ubrzaju posao orezivanja, za biljke je bolje ručno orezivanje, pogotovo kod vrsta koje imaju velike listove kao što su Prunus laurocerasus i Ilex aquifolium, pa vrlo ružno izgleda napola prerezani list.