Jelena Nikolić, Udruženje za razvoj dizajna: Vrijeme je da drvna industrija spozna moć i važnost dizajna

Dizajn enterijera i industrijski dizajn (dizajn proizvoda) su, globalno posmatrano, dio industrije u konstantnom rastu i koja djeluje u kontinuitetu. Činjenica je da je dizajn, kao kategorija, tržište luksuznih usluga, stalno podložan ekonomskim oscilacijama koje gotovo uvijek imaju pozitivan odraz na isti. U svakom trenutku postoji tržište i interesovanje za ovu oblast.

U Banjaluci je nedavno osnovano Udruženje za razvoj dizajna ‘’Nulta tačka’’ a zamišljeno je kao poveznica između stručnjaka, lokalne zajednice i industrije. Razgovarali smo s dizajnerkom enterijera i namještaja Jelenom Nikolić, idejnom začetnicom, o ciljevima Udruženja, stanju u drvnoj industriji i načinu na koji bi Udruženje moglo pomoći ovoj grani industrije.

Koji su indikatori osnivanja Udruženja i ciljevi?

Ideja o osnivanju Udruženja je postojala zaista dugo. Bile su potrebne godine rada, truda i najviše učenja kako bi ta ideja sazrela. Vrijeme koje sam provela radeći u Beogradu i sarađujući s kolegama iz Balkanskog Arhitektonskog Bijenala (gdje je član Upravnog odbora i selektor dizajnerske sekcije, op.a.), Sajma nameštaja iz Beograda i naravno sa dizajnerima je neprocjenjivo, i upravo me ono inspirisalo na ovaj korak.

Rijetke su prilike u kojima biste van Republike Srpske mogli vidjeti kolege iz oblasti enterijera i dizajna kao učesnike, bilo na konferencijama, sajmovima, smotrama, izložbama i ostalim stručnim skupovima. Naravno, tu su i neki svijetli primjeri, a njim je veoma malo.  Iz oblasti dizajna proizvoda, nažalost, u ovom momentu nismo konkurentni, čak ni na domaćem tržištu. Upravo je to osnovni pokretač Udruženja.

Put od ideje do finalnog proizvoda nije ni malo jednostavan.

Glavne aktivnosti Udruženja su upravo pružanje pomoći firmama i pojedincima pri dizajniranju i izradi serija proizvoda, namještaja, i/ili industrijskog proizvoda tj. prototipa inovativnih proizvoda, kreiranju robnih marki i implementiranje finalnog proizvoda u proizvodni pogon saradnika na radu, organizovanje godišnje smotre iz oblasti dizajna, organizovanje predavanja, kongresa, simpozijuma, konferencija, naučnih skupova, radionica, izložbi i smotre dizajnerskog, arhitektonskog i umjetničkog stvaralaštva, pomoć u promociji i plasiranju radova domaćih i regionalnih umjetnika i dizajnera, pružanje stručne pomoći naručiocima u organizovanju i sprovođenju konkursa iz svih oblasti dizajnerskog, arhitektonskog i umjetničkog stvaralaštva…

Koji su po vama najveći problemi drvne industrije i kako bi se mogli riješiti?

Ne smatram se kompetentnom da govorim o industriji, ali ono što je zaista uočljivo i problematično su manjak stručnog kadra i još veća nevolja je manjak volje da se neke stvari promijene, vjerovatno zbog interesa manjine.

S tim u vezi bi svakako trebalo da se aktivnije angažuju profesori sa Šumarskog fakulteta i srodnih grana i mlađe generacije drvoprerađivača… Naš doprinos umanjenju toga će upravo biti stručne konferencije, izložbe i predavanja, kako iz dizajna tako i iz oblasti drvnog sektora.

Drvna industrija Bosne i Hercegovine je suficitarna, a Bosna i Hercegovina se u posljednjim godinama nametnula i kao regionalni lider u proizvodnji namještaja. Poput mnogih, i profesor Salih Teskeredžić smatra besmislenim izvoziti drvnu građu kada se može dobiti petnaest puta više proizvodnjom gotovih proizvoda. I ekonomski stručnjaci izvoz trupaca smatraju najvećim ekonomskim zločinom za drvnu industriju i cijelu ekonomiju, jer se onemogućava domaćim proizvođačima da dođu do kvalitetne sirovine i prerade u izvozno konkurentan finalni proizvod zapošljavajući više radnika na kvalitetnijim radnim mjestima.

Međutim, u posljednje vrijeme čak i uvoz sirovina postaje sve češća pojava, upravo zbog prekomjernog izvoz domaćih sirovina, ali je taj uvoz opet puno veća korist nego šteta, ako se preradi u finalni proizvod i ostvari veća dobit.

iva i vladimir

Iva i Vladimir Hauber, spoljni saradnici Udruženja za razvoj dizajna

 

Kakvo je trenutno stanje što se tiče kadra u drvno prerađivačkoj industriji?

Godinama se problem nedostatka stručnog kadra pominje na svim skupovima Udruženja šumarstva i prerade drveta.

Prozvodnja namještaj je najznačajniji dio drvoprerađivačke industrije u Republici Srpskoj, jer ostvaruje najviše prihoda i podstiče izvoz. Sva zanimanja koja se potražuju u proizvodnji namještaja – tehničare drvne struke, stolare, tapetate, CNC operatere – su odmah zapošljiva. Ipak, niko ne potražuje dizajnera namještaja!

Osnovni preduslov za održivi rast obima proizvodnje i izvoza snabdijevanje odgovarajućeg kvaliteta je i rješavanje pitanja nedostatka stručnih kadrova u drvoprerađivačkoj industriji i industriji namještaja.

Šta to konkretno znači: imate mnoga preduzeća koja se bave proizvodnjom namještaja. Imaju opremu, sirovinu, ali ne i stručan kadar. Zaposliće sve osim dizajnera namještaja, a čak i kada se ostvari saradnja, veoma teško im pada da ga plate.

Znate, dizajn im, bar na prvu, nije opipljiv, nije mjerljiv , kao što je to jedna mašina. Predstavnici tih firmi će sutra izdvojiti veliki novac za najsavremeniju mašinu za prozvodnju ali neće znati šta da rade sa njom. Upravo njima je dizajn, odnosni dizajner najpotrebniji.

Spomenuli ste da domaće firme ne zapošljavaju dizajnere namještaja, koliko je bitno da se ta situacije promjeni?

Veoma je bitno, gotovo od presudnog značaja, ali pod tim smatram saradnju sa dizajnerima, ne i zapošljavanje. Mnogo je bitnije da se promijeni shvatanje tržišta. Takođe, treba biti svjestan i globalnog trenda kada je zapošljavanje u pitanju, naravno s osvrtom na kreativni rad. Dizajneri sve češće rade kao freelance-eri.

S druge strane, mnoge firme ne znaju ni šta je dizajn. I to je u redu. Nit treba nit mogu svi sve da znaju. Bitno je da prepoznaju potrebe tržišta.

Prema slobodnim procjenama, za uvođenje nove serije proizvoda, potrebno je izdvojiti i pola miliona maraka a to su, za naše uslove, velika ulaganja… osim dizajnera proizvoda, potrebni su i grafčki dizajner, mašinci, tehnolozi, profesionalni fotograf, i mnogi drugi stručni saradnici. U tome je prednost saradnje sa Udruženjem. Firma ako želi da kvalitetno unaprijedi svoje poslovanje i dobije vrhunski proizvod, neće morati da zaposli 10 novih radnika. Privrednike treba na neki način edukovati o tome šta dizajn kao kreativna grana može njima ponuditi – kvalitet i neke nove ideje.

Jelena Matić, arhitektica i dizajnerka, spoljna saradnica Udruženja za razvoj dizajna

Da li su firme zainteresovane za saradnju i unapređenje proizvoda koje bi kasnije ponudile domaćem i stranom tržištu?

Ono što mi kroz Udruženje želimo da pružimo našim saradnicima iz drvnog sektora su saradnja i unapređenje proizvoda tj. podizanje kompetencija i konkurentnosti malih, srednjih i velikih preduzeća kroz dizajn proizvoda, kreiranju robnih marki i implementiranje finalnog proizvoda u proizvodni pogon, i pružanjem drugih (srodnih) vrsta pomoći.

Ponuđena saradnja treba da bude ostvarena u svim fazama razvoja finalnih proizvoda… U ovom momentu radimo na nekoliko projekata sa firmama iz Republike Srpske i smatram veoma značajnim što već postoji potreba tj. potražnja za saradnjom sa dizajn sektorom.

Udruženje sada ima saradnju sa uspješnim pojedincima iz Beograda, dizajnerima Momčilom Ostojićem (MOD), Urošom Jankovićem (Woodlines), Ivom i Vladimirom Hauber, Milicom Petrović (M Design), Jelenom Matić, te Đorđem Mandrapom, arhitektom i prodekanom za nastavu Fakulteta savremenih umetnosti.

Da li ima dobrih primjera iz zemalja u okruženju?

Apsolutno. Balkan je zaista plodno tlo za kreativni razvoj. Krizna vremena su oduvijek bila ključna za razvoj dizajna. A Balkan je vazda u nekoj krizi. Srbija je nekako uspjevala održati proizvodnju tokom svih godina unazad. Slovenija, Hrvatska i Bosna nisu. Međutim, u Hrvatskoj i Sloveniji, iako ima izuzetnog pomaka, još uvijek je veći uvoz od izvoza. Isto važi i za Srbiju.

Međutim, Bosna se već godinama izdvaja kao lider u regionu. U ovom momentu, izvoz namještaja je veći od uvoza. Bosna i Hercegovina ima uspješne firme i svako učešće na sajmovima je obilježeno značajnim nagradama, naravno sve to na čelu sa profesorom Teskeredžićem. Osim dizajna, pitanje kvaliteta je veoma visoko pozicionirano.

A tržište Bosne i Hercegovine?

Čini mi se nedovoljno razvijeno… možda i zanemarljivo. Zamislite, radite projekat enterijera i investitor želi lijepe i kvalitetno dizajnirane komade namještaja… i spomenete mu namještaj s potpisom firme iz BiH… Većina bi vas blijedo pogledala, ali im zato srce zaigra na pomen namještaja s potpisom firme iz Italije. Kakav besmisao…
Takođe, još veći apsurd je u javnim i državnim institucijama za čije potrebe se uvozi namještaj…

Momčilo Ostojić (MOD), spoljni saradnik Udruženja za razvoj dizajna

Da li mi dizajnerski, marketinški i cjenovno imamo proizvod koji može da prođe na zapadnom tržištu?

Smatram da u ovom momentu, u RS, još uvijek nemamo, ili da se ispravim, još uvijek nemamo ono što možemo da ponudimo. Trenutna ponuda nije dobra. Ali mi u Udruženju radimo upravo na tome, na kreiranju tih nekih osnovnih pokretača konkurentnosti na inostranom tržištu. Postoje mnogi ”problemi” ali su svi veoma rješiv tako da je to u redu. 

Ono što je bitno jeste da zapadno tržište želi da vidi naš proizvod. To nije namještaj koji estetikom i kvalitetom podsjeća na italijanski, skandinavski ili japanski ili bilo koji drugi (”tuđi”) dizajn. Oni očekuju naš, ovdašnji, bosanskohercegovački, balkanski proizvod, kako god da ga definišete.

Balkan je stranom tržištu još uvijek egzotičan. Mlađe generacije nas tek otkrivaju. Oni stariji se rado prisjećaju nekih ranijih, (njima) sretnijih vremena… I to treba iskoristiti.

Šta je to potrebno da bi domaće kompanije, koje se bave proizvodnjom nameštaja, napravile proboj na nova tržišta? Da li je moguće naći svoje mesto pored IKEA-e i sličnih kompanija? Da li ta mala proizvodnja može da konkuriše masovnoj proizvodnji?

Postoji nekoliko faktora kojima se treba baviti, ti faktori u cjelini čine kreiranje brenda a kreće se upravo od dizajniranja proizvoda, zatim kreiranje brenda što podrazumijeva ime, vizuelni identitet, profesionalno fotografisanje, grafičku pripremu kataloga, advertajzing i na kraju plasiranje proizvoda na tržište.

Mi nismo i ne treba da budemo konkurentni IKEA-i. Baš iz tog razloga treba ponuditi kvalitet i dizajn i ciljati na srednji cjenovni rang koji je inače najzastupljeniji na tržištima Zapadne Evrope.

Najznačajniji spoljnotrgovinski partner BiH je Njemačka s izvozom vrijednim preko pola milijarde maraka, od čega se gotovo polovina odnosi na namještaj, 225,3 miliona KM, što pokazuje kolika zainteresovanost vlada za njim.

Uroš Janković (Woodline design), spoljni saradnik Udruženja za razvoj dizajna

Da li imate podršku kolega za rad udruženja?

Da, uglavnom su reakcije struke bile pozitivne, ne uvijek i ne svi, što se na neki način i podrazumijeva. Tvrd orah nas čeka sa druge strane, a to su privrednici, proizvođači i institucije.

Mislim da je i njima koncept ovakve saradnje interesantan. Recimo dizajneri imaju apsolutnu slobodu kada je kreativan rad u pitanju. Obje strane (dizajner i firme, proizvođači) su zaštićene od bilo koje vrste zloupotrebe.

Radimo na realizaciji saradnje sa univerzitetskim profesorima svih srodnih grada, sa područnom privrednom komorom BL, nadamo se saradnji i sa drvnim klasterima, strukovnim udruženjima…

Posebno se nadam, i vjerujem, da će Tehnološka škola iz Banjaluke podržati svoje učenike i usmjeriti ih upravo ka dizajnu.

Koji su vam planovi za budućnost?

U planu je nekoliko manjih dešavanja, izložbi, konferencija, predavanja, i sve to veoma malim koracima. Prve dvije godine su predviđene uglavnom za edukaciju, promociju i prikupljanje relevantnih podataka. S obzirom na zainteresovanost naših saradnika, možda se neke stvari realizuje i ubrzano.

Za kraj godine je predviđena godišnja smotra u dizajnu.

Arhitekta Đorđe Mandrapa, spoljni saradnik Udruženja za razvoj dizajna