UTICAJ GRAĐEVINSKOG MATERIJALA NA LJUDSKO ZDRAVLJE: Je li mineralna vuna jednako štetna kao i azbest?

Uticaj raznih građevinskih materijala na ljudsko zdravlje već duži niz godina predmet su brojnih stručnih rasprava. Međutim, u centar zanimanja šire javnosti ovakve teme sa posebnim akcentom na materijale za toplinsku izolaciju i njihovim uticajem, s afirmacijom teme o energetskoj učinkovitosti građevinskih objekata, dospjevaju tek u posljednjoj deceniji.

Štetan uticaj azbesta na zdravlje radnika u građevinarstvu, kao i osoba koje ovaj materijal odluče da iskoriste za izolaciju nekog od svojih objekata odavno je poznat javnosti, zbog čega brojne zemlje širom svijeta donose niz propisa kojim se reguliše njegova upotreba.

Kad udahnemo azbestna vlakna, većina ih bude izbačena iz organizma, ali ipak određene količine zastanu u plućima i ostanu čitav život. Vlakna se tako mogu nakupljati i izazvati sitne ožiljke i upale, što može dovesti do opasnih bolesti. Slična situacija je i sa mineralnom vunom, koja se kao zamjena za azbest pojavila u momentu kada je on zabranjen iz zdravstvenih razloga.

U vrijeme kolapsa azbestne industrije, Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) mineralnu vunu klasifikovale su kao kancerogenu i opasnu za ljude.

Na ovakvu klasifikaciju industrija mineralne vune reagovala je promjenom sastava svog proizvoda, koji je potom podvrgnut daljnjim ispitivanjima, a 2002. godine je deklasifikovan kao kancerogen. (Iako EU još uvijek određenu mineralnu vunu klasifikovan kao sumnjivi uzročnik raka).

Vodeći se brigom za zdravlje svojih građana, te slijedeći rezultate brojnih istraživanja o štetnosti ovih materijala različite države svijeta, kategorizuju građevinske materijale za toplinsku izolaciju u različite kategorije i to s aspekta uticaja na ljudsko zdravlje.

Trenutno najveća polemika pokrenuta je nakon što su australijske osiguravajuće kuće mineralnu vunu stavile u istu kategoriju materijala u kojoj se nalazi i azbest.

Naime, svrstavanje građevinskog materijala za toplinsku izolaciju s aspekta uticaja na ljudsko zdravlje države različito kategorizuju. Iz australijske kompanije „One Underwriting“ su decidni i u kategoriju u kojoj se nalazi azbest uključuju i „onu grupu umjetnih mineralnih vlakana koja se sastoji od mineralne vune, kamene vune, staklenih vlakana, keramičkih vlakana i superfinih vlakana“.

Sličnu politiku kategorizacije  materijala za toplinsku izolaciju imaju i globalne osiguravajuće kuće poput „Pen Underwriting“ i „Marsh“ koje su, takođe, mineralnu vunu uključile u istu kategoriju kao azbest.

U svijetu postoji ozbiljna zabrinutost da bi oni koji rade s izolacijom od mineralne vune, bilo u vlastitim domovima ili kao dio svog zanimanja u građevinarstvu, mogli biti izloženi većem riziku od hronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), ozbiljne dugotrajne bolesti koja uzrokuje upalu vazdušnih prolaza i oštećenja plućnog tkiva, što dovodi do ograničavanja protoka vazduha. Iz tog razloga sve češće se postavlja pitanje da li će takvu politiku slijediti i evropske kompanije ili bi možda trebalo da počnu razmišljati o tome.

Osim toga, ako se zdravstveni rizici od umjetnih staklenih vlakana (MMVF) poznatijih kao mineralna vuna, prepoznaju kao usporedivi s onima od azbesta, možda bi i Evropska unija trebala razviti politiku zaštite građevinskih radnika i vlasnika privatnih kuća zbog zdravstvenih rizika povezanih s mineralnom vunom.

Strogo uzevši, azbest je silikat, a mineralna vuna je proizvod na bazi silikata. Sada se postavlja pitanje o integritetu testova provedenih 1995. godine. Integritet ovih testova bio je jedna od tema nedavne studije pod nazivom: Kritični izbori u predviđanju biološke izdržljivosti kamene vune, koja je objavljena u siječnju 2021. godine u časopisu Chemical Research and Toxicology..

Ovaj pristup australijskih i globalnih osiguravajućih kuća, pravednije odražava zdravstvenu zabrinutost zbog upotrebe mineralne vune u građevinarstvu, pa bi bilo realno za očekivati da i evropski osiguratelji i kreatori politike u Briselu usvoje sličan pristup ovom problemu, na čijem tragu bismo i mi u BiH mogli i trebali donijeti slične politike ograničavanja upotrebe opasnih materijala u građevinarstvu.