Preseljenje djeteta u pravi, veliki krevet i u vlastitu sobu je veliki izazov, kako za dijete, tako i za roditelje, pogotovo ako je do tada dijete spavalo sa roditeljima u zajedničkom krevetu.
Psiholozi ističu da kada se radi o donošenju odluke o preseljenju u vlastitu sobu ili krevet, to se obično događa kada jedna od strana, ili roditelj ili dijete, to poželi. Za to ne postoji tačno određeni period ili određena starost djeteta.
Svako dijete je jedinstveno i ne postoje opšta pravila za uvođenje odvojenog spavanja i prelaza u sopstvenu sobu. Zato je važno da sve radite bez požurivanja, već postepeno, uz razgovor i razumijevanje potreba djece.
Roditelji najčešće donose odluku o odvojenom spavanju kada se dijete više ne budi noću i kada je na pragu nova prinova. Ako je dijete potpuno sposobno da se odvoji, taj će prelazak u sopstvenu sobu i odvajanje ići bezbolno. Ali, ako dijete još nije spremno za odvajanje, ne treba praviti nagli prelaz, već se u proces odvajanja treba upustiti postepeno. Treba razgovarati sa djetetom, objasniti mu, uključiti ga u sređivanje sobe, izbor namještaja i kreveta.
Mišljenja pedijatara su da su djeca od jedne godine potpuno spremna da budu sama u sobi. No, u tom slučaju je preporučljivo da dječja soba ne bude izolovana i udaljena od vaše spavaće sobe.
Od četvrte godine, dijete je svakako spremno na preseljenje u svoju sobu, pa je važno polako graditi navike.
Na primjer, ako je dijete naviklo da zaspi u krevetu sa roditeljima, prvi korak je da nauči da samo zaspi u krevetu, bez prisustva roditelja. U tom postepenom prelazu, možete staviti odškrinuta vrata, uz svjetlost lampe ili svjetlost iz hodnika i obećanje da ćete biti tu ako nešto zatreba.
Takođe, za početak privikavanja odvojenog spavanja, mališanima možete ostaviti omiljenu igračku uz koju će se uspavljivati i sa kojom će spavati.
nezavisne.com
