ANĐELKO KASER: Dizajnom do promjena

Modni dizajneri obično počnu tako što osmišljavaju jednostavnije stvari pa onda vremenom počnu da sa bave i haute couture kolekcijama. Međutim, kod Anđelka Kasera nema puno toga običnog.

Srednju tekstilnu školu je završio u Banjaluci kao učenik generacije, nakon čega je upisao Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu, smjer modni dizajn. Diplomirao je nedavno, a u međuvremenu je učestvovao na izložbama, stvarao prve kolekcije i kupio priznanja i pohvale. Ovaj 27-godišnji Dobojlija, poznatiji kao Jean-Angie Kaser, bujnom maštom i neprikosnovenim talentom zaintrigirao je one koje interesuje nekonvencionalni pristup modi, stilu i dizajnu, pa i nas.

DOM INFO: Kako si se počeo baviti modom, odnosno dizajnom?

KASER: Relativno spontano. Ispočetka, dok sam bio dijete, htio sam biti slikar ili kipar, moj otac se bavio time kao mlad i imao je iskustva u tim poljima pa je i na mene prenio taj gen, ali ljubav prema modnom dizajnu se pojavila kad sam imao otprilike 12-13 godina, kad su proradili i mamini geni za estetiku i estetiku odijevanja. Odrastajući u Doboju u poslijeratnom razdoblju, prijatelji iz ulice i ja igrali smo se, te smo izrezali iz novina sliku Jelene Karleuše. Počeli smo precrtavati njeno tijelo i “oblačiti” je u razne kombinacije, čime bismo dobivali crteže nje obučene u te naše modele. Kako su u društvu bila tri Strijelca, počeli smo crtati sve više i rodila se zdrava konkurencija. Primijetio sam da sam dobar u tome, te sam shvatio da me upravo modni dizajn veseli. I tako je od dječje igre nastala životna ljubav i nadam se dugogodišnja karijera.

DOM INFO: Koliko si kolekcija imao do sada, i gdje si do sada i na koji način predstavljao svoj rad?

KASER: Do sada sam imao dvije kolekcije, “Trapped Freedom” i “T.WO”, te dva manja projekta, “KISS MazE GAME” i “Nana dala”, te veći broj izložbi u kojim sam sudjelovao. Svoj rad sam do sada pretežno predstavljao u Zagrebu, jer sam tamo i studirao, ali od ove godine sam se proširio i na Sarajevo i Beograd, što mi je veoma drago. Svoj rad sam predstavljao u vidu revija, što mi je i najdraži vid komunikacije s publikom, te u vidu izložbi u muzejima, s ilustracijama i realiziranim modelima.

DOM INFO: Opiši nam svoje kolekcije, šta te inspiriše, kome ili čemu su posvećene?

KASER: Moje kolekcije su konceptualne, avangardne i više umjetnički orijentirane. Mislim da u mojim radovima upravo spoj gena, koje sam dobio od roditelja, dolazi do izražaja. Jer su spoj zanata (šivanja) i umjetnosti. Radi slojevitosti i težine izrade, koja je ručni rad, mislim da bi se moje kolekcije mogle i nazvati visokom modom (sa malim budžetom). Ono što je još bitno za moje kolekcije, tj. moj rad reći je da uvijek nastojim imati, uz koncept, poruku ili pitanje. Preispitati norme društva, okvire u kojima živimo i poslati neku od pozitivnih poruka, promijeniti nešto…

Ne stvaram nešto samo da bi bilo lijepo, prihvaćeno i prodano, već stvaram iskreno. Trenutak inspiracije je čudna pojava. Dolazi spontano i naglo, često iz neočekivanih izvora. Uvijek me inspiriše nešto drugo, ali dosad je to bilo od umjetnosti, arhitekture, povijesnog perioda do običnih predmeta kojima smo okruženi svaki dan.

DOM INFO: Nedavno si učestvovao na izložbi “Young Balkan Designers”, gdje si izabran među 30 učesnika od 160 prijavljenih i kao jedan od dva predstvnika BiH. Reci nam nešto o tvom projektu.

KASER: Da, svoj projekt “Nana dala” sam predstavio u sklopu putujuće izložbe “Young Balkan Designers” u organizaciji Balkanske dizajn mreže, koju čine kulturna organizacija “Mikser” (Beograd), Hrvatsko dizajnersko društvo (Zagreb) i “Public Room” (Skoplje). “Nana dala” je jedan od dva projekta koji predstavljaju BiH, a nakon Beograda izložba je do sada bila u Plovdivu i Zagrebu, te dalje putuje u Beč, Istanbul, Tiranu, Keln, Skoplje, Budimpeštu itd. “Nana dala” je moj prvi projekt u kojem sam se dotakao minimalizma. Tu promišljam o nasljedstvu i ostavštini, kako materijalnoj, tako i nematerijalnoj, koju dobijamo od svojih baka, prabaka itd. Na Balkanu u patrijarhalnom društvu je ustaljeno imati i ponositi se nasljedstvom i korijenima sa strane oca, tj. muške figure u kući. Ali upravo radi toga meni je bilo zanimljivo istražiti šta to ostavljaju majke i majke majki.

Kako dolazim iz malog mjesta u BiH koje je oduvijek bilo mjesto sudara, ali i suživota tri religije, tri nacionalnosti, tri kulture, istražio sam i njih i njihov folklor. Poveden ostavštinom baka i folklorom Balkana uočavam jedinku koja se provlači kroz sve kulture, kroz sva domaćinstva, kroz povijesne periode. Provlači se tiho i nenametljivo, ali dostojno i ponosno – kecelja! Gotovo pa zaštitni znak žena u folkloru na Balkanu, saputnica svake domaćice i štit ili oklop svake kuharice.

Projekat se sastoji od minimalno tri kecelje koje se svojim umatanjem i vezanjem oko tijela zapravo transformišu u ljetnu haljinu ili suknju. Transformirao sam kecelju tako što sam joj oduzeo sva obilježja, vezove ili druge ukrase, koji bi mogli dati vremensku ili geografsku pripadnost kecelje, tj. osobe koja je nosi, ali time i dobio na suvremenom izgledu “haljine”. Boje i nijanse boja koje sam ukomponirao su boje koje ne pripadaju zastavama država Balkana. Upotrijebio sam crnu, sivu i bijelu boju, odnosno neboje koje su najlakše za kombinirati većini korisnika, te svijetloplavu i boju cigle + siva kao boje koje asociraju na ljeto i tropsku klimu. Tim činom sam dobio univerzalnu i minimalističnu kecelju/haljinu koja ne pripada nikome i pripada svakome. Ali i tom svojom univerzalnošću poziva na korak naprijed, pogled u budućnost i zajedništvo.

Ono po čemu je projekat “Nana dala” poseban je upravo individualnost koju pruža korisniku/ci i ograničenja, tj. nepostojanje istih u odabiru boja, broju kecelja ili načinu omatanja oko tijela. Od minimalno tri kecelje može se dobiti višestruki broj odjevnih predmeta i sama mašta korisnika/ce je granica.

DOM INFO: Tvoj dizajna je avangardan, čini mi se inspirisan Alexandrom McQeenom, koji je nalazio ljepotu u groteski. Odakle potiče tvoja težnja ka nekonvencionalnoj interpretaciji mode, dizajna, ljepote?

KASER: Rad Alexandra McQeena jako volim i cijenim i ono što je meni bila inspiracija iz njegovog rada je to da granice ne postoje, da treba biti ustrajan i vjeran svom potpisu, a ne toliko u krojevima i materijalima, tj. više me je inspirisala energija, a ne materija njegovih revija. Odakle potiče moja težnja ka nekonvencionalnoj interpretaciji mode, dizajna, ljepote… iskreno, ne znam. To jednostavno dolazi iz mene, iz moje srži. Radio sam ono što je meni prirodno, što je koncept ili poruka kolekcije nalagala. Oduvijek sam volio drugačije i uvijek me je više privlačila mašta i misterija, neki izmišljeni svjetovi i likovi, nego realnost. A realnost je bila rat.

DOM INFO: S obzirom na to da su tvoji komadi kostimski, gotovo skulputuralni, gdje bi ih volio vidjeti i na kome?

KASER: Od ulica, svjetskih i gradova u regiji, do muzičkih video-spotova, art filmova i pozorišta, na ljudima koji imaju samouvjeren stav znaju cijeniti nematerijalnu vrijednost komada koje nose, te da ih ti odjevni komadi usrećuju dok ih nose.

DOM INFO: Čini mi se da si u jednoj kolekciji koristio komade namještaja. Otkud to?

KASER: Da. U svojoj prvoj kolekciji “Trapped Freedom”, koja mi je donijela prvo mjesto na osmom Modnom ormaru 2013. u Zagrebu, od strane međunarodnog žirija u sastavu Wendy Dagworthy, Stephen Higginson, Louis de Gama, Jessica Bugg, Barbara Franchin, Michele Colluci i Sasha Vidaković. Inspiracija je došla od posjeta jednoj izložbi na drugoj godini fakulteta. Izložbi instalacija. U jednoj zasebnoj tamnoj, hladnoj prostoriji stajao je jedan stari, oronuli stol koji je zapravo stajao na četiri kristalne čaše, a na njegovoj sredini je bila hrpa starih rđavih ključeva. Promatrao sam stol na kojem su se još vidjeli otisci prstiju ljudi koji su ga koristili i vidio te priče njegovih bivših vlasnika i slojevitost te povijesti na njemu. Razmišljao sam i o ljudima zarobljenim u instalacijama i kako bi oni svojim tijelima služili umjetnosti. Te sam poveden time počeo kombinirati, o spoju mode i instalacije. Počeo sam razmišljati kako bih to uklopio u kreaciju i došao do ideje da stavim manekenku u taj stol i udahnem mu život, meso, prokrvljenost. Logičan zaključak mi je bio da ta kombinacija može samo rezultirati teško nosivom i/ili nenosivom odjećom – visokom modom.

Taj zaključak me je odveo do renesanse. Jer moda, tj. odjeća u tom periodu je, po mom viđenju, bila kao neki vid instalacije. Bila je teška, ograničavala je pokret i po svojoj ljepoti, detaljima i izradi bila je umjetnost. Iako se radi o jednom od “brutalnijih” perioda u povijesti mode, ja moram priznati da mi je to jedan od najdražih perioda. Korzeti koji su oduzimali dah, metaforički, ali i doslovno, predimenzionirane haljine i visoke cipele na platforme, iako sada na to gledamo kao na prošlost, meni je to za taj period bilo dosta futuristički i “pomaknuto”.

Ostali dijelovi namještaja u kolekciji su birani na osnovu toga koliko svojim oblikom i siluetom pašu uz tijelo čovjeka. Namještaj koji sam iskombinirao u svojoj kolekciji je bio stari, oronuli namještaj koji ima dušu. Koji je neko koristio, koji je nekome služio i sada je odbačen. Koristio sam takav namještaj i zbog podrške reciklaži. A reciklaža otpada u službi umjetnosti je, po meni, najbolji vid reciklaže.

Kroz cijelo to razmišljanje mi je konstantno jedna misao prolazila kroz um – “zarobljavanje tijela”. Ograničavanje pokreta, a opet u modnom smislu izražavanju sebe, to je značilo slobodu – paradoks.

DOM INFO: Da li te inspiriše arhitekture i da li te zanimaju druge forme dizajna?

KASER: Arhitektura mi jeste inspirativna i ona je bila glavni dio inspiracije za moj projekt “KISS MazE GAME” (kiss me game – caps lock) Unutar svog istraživanja arhitekture upravo sam u labirintu pronašao najzanimljiviji arhitektonski oblik te ga ugradio u ovratnik. Iako je pojava labirinta vezana uz stari vijek i antičke mitove, mlađim generacijama je on prvenstveno poznat zahvaljujući brojnim virtualnim igricama. Tako da sam u ovom projektu spojio taj kontrast i dobio odjevni predmet s tragom povijesnih karakteristika i modernom igrom flerta. Tko prođe labirint, dolazi do poljupca. Što se tiče drugih formi dizajna, moram priznati da mi je dizajn cipela na vrhu ljestvice.

DOM INFO: Da li dizajniraš konvencionalnu, nosivu odjeću?

KASER: Još ne, ali imam u planu napraviti odjeću koja će vući inspiraciju iz mojih haute couture kolekcija i biti dostupna za kupnju. Uskoro.

DOM INFO: Većina ljudi koji se bave dizajnom u BiH mora da se okruži talentovanim i sposobnim ljudima da bi uspjeli. Ko tebi pomaže?

KASER: Moji roditelji, dva divna ljudska bića, dva penzionera. Ja sam jako sretan što upravo svoje karijerne početke proživljavam s njima. Osim toga što su mi uvijek bili podrška i oslonac, isto tako su i veoma talentovani u svojim zanatima. Te ja imam divnu priliku učiti od njih i iskoristiti njihovo iskustvo, koje ja nisam imao, i znanje u izradi predmeta. A, osim toga, kaže se da nekog ne znate dok ne krenete raditi sa njim, ja sam svoje roditelje upoznao ponovo sa svoje 24 godine. Ilonka i Drago Kaser!