Građevinska industrija u posljednje vrijeme okrenuta je povratku starim, tradicionalnim načinima gradnje uz neke izmjene koje donosi savremeno doba. Zbog toga se u svijetu sve više obraća pažnja na energetsku efikasnost objekata, a taj trend polako dolazi i do nas u vidu ekološki i ekonomski osviještene gradnje.
Kada je u pitanju ovakav vid gradnje sve češće se imamo priliku susresti sa pozitivnim primjerima eko kuće, niskoenergetske, pasivne i solarne kuće kojima je zajedničko to da donose dugoročne uštede.
Šta su eko kuće?
Eko kuća je pojam koji označava kuću izgrađenu uz minimalan uticaj na prirodni okoliš koristeći prirodne i obnovljive materijale u cilju uštede energije i zdravijeg življenja. Ovaj tip gradnje poznat je i kao zelena gradnja koja ima višestruku korisnost i praktičnost jer osim povećanja energetske efikasnosti štedi prirodne resurse i smanjuje količinu otpada nastalog pri gradnji.
Za one koji žele projektovati i graditi eko kuću danas postoje mnogobrojne opcije. Arhitekti, inženjeri i građevinari širom svijeta koriste građevinske metode razvijene tokom istorije u skladu sa ciljem očuvanja životne sredine. One uključuje građenje kuća od gline, zemlje,pijeska i slame i kamena.
Dva segmenta koje se vežu uz ovakav način gradnje jesu energetska efikasnost te samo građenje prirodnim materijalima i uz pomoć novih tehnologija. Zato se često pojam eko kuće poistovjećuje sa niskoenergetskom kućom , a prefiks eko se većinom odnosi na građevinski koncept i prirodne materijale.
Najčešći materijali za gradnju eko kuće
Ekološki građevinski materijali su oni koji imaju najmanje štetan uticaj na okoliš i zahtijevaju manju potrošnju energije, obnovljivi su i mogu se reciklirati. Ti materijali imaju izuzetne karakteristike u pogledu održavanja, izolacije, stabilnosti i trajanja.
Zemlja
Zemlja je jedan od najstarijih i najčešće korištenih građevinskih materijala koji može biti vrlo izdržljiv a dostupan je gotovo svugdje. Zemljani zidovi su obično debeli, gusti i imaju visoku termalnu masu. Sposobnost termoregulacije zemljane kuće čini jako prijatnim za život.
Zemlja može služiti kao ispuna konstrukcije kuće ili noseći materijal a najzastupljenije tehnike gradnje su naboj, potom nepečena opeka ili ćerpič i pleter – drvena struktura u koju se plete granje, šiblje i slično a potom se vezuje blatnim malterima. Kod nas se takođe primjenjuje i čatma – zid od pruća ili letvica obljepljen ilovačom.
Prije gradnje zemljom potrebno je uraditi testove o njenom kvalitetu i performansama a najbolji rezultati dobijaju se kombinovanjem sa drugim prirodnim materijalima.
Slama
Kuće od slame prave se od davnina a danas je takva gradnja modernizovana i sve popularnija. Slama kao materijal za gradnju kuće predstavlja vrijednu kombinaciju izolacijskih i statičkih svojstava i odličan je izolacijski materijal.
Vrline ovog materijala su prije svega dostupnost i niska cijena, zatim toplotna i zvučna izolacija, otpornost na požar i potres, relativno dobra čvrstoća, otpornost prema nametnicima i svježi zrak u prostorijama. Zidovi od čvrsto balirane slame mogu izgledati kao i oni građeni uobičajenim materijalima jer slama ostaje neprimjetna ispod slojeva maltera.
Drvo
Najkorišteniji prirodni materijal u građevinarstvu svakako je drvo. Za obradu i preradu drveta potrebno je malo energije, obnovljiv je resurs i lako se reciklira. Njegove brojne pozitivne karakteristike uključuju i povoljan omjer između gustoće i tvrdoće, dobru akustiku, elastičnost a ono je i najbolji prirodni izolator i nije štetno po zdravlje.
Drvene konstrukcije mogu trajati vijekovima ukoliko se pravilno zaštite. Zbog svojih dobrih tehničkih osobina drvo ima široku primjenu u arhitekturi, upotrebljava se za nosive konstruktivne elemente, obloge, podove,stubišta, stolariju, privremene pomoćne konstrukcije pa sve do izrade namještaja.
Prije gradnje važno je informisati se o vrstama drveta i održavanju kako ono vremenom ne bi promijenilo formu.
Porobeton
Poznat i pod imenom YTONG, ovaj materijal je zbog očuvanja prirodne okoline, uštede energije i mogućnosti potpune prerade otpada iz proizodnje postao sinonim za ekološki građevinski materijal.
Sirovine potrebne za proizvodnju porobetona su kvarcni pijesak, kreč, cement, gipsa i voda koji se miješaju sa aluminijskim prahom. Bijeli zidni blokovi jednostavno se obrađuju i oblikuju, pružaju odličnu toplotnu i zvučnu izolaciju i otporni su na požar.Takođe osiguravaju optimalan odnos temperature i vlažnosti u prostoru.
Gradnja YTONG blokovima je veoma brza pa se kuća može sagraditi i za mjesec i po dana.
Niskoenergetske montažne kuće
Porastom svijesti o potrebi štednje energije sve više firmi na regionalnom i našem tržištu nudi usluge projektovanja i gradnje niskoenergetskih montažnih kuća u čijoj je osnovi drvena konstrukcija.
Niskoenergetska ili trolitarska kuća je naziv za objekat čija godišnja potrošnja energije za zagrijavanje prostora ne prelazi 30 kWh/m2.
Smanjenje gubitaka toplotne energije u ovakvim kućama ostvaruje se na sljedeće načine:
- orijentacija kuće na jug
- kompaktna gradnja
- odvajanje toplotnih zona kuće (dnevna soba prema jugu, ostave na sjever)
- vrlo dobra toplotna izolacija cijele vanjske površine kuće
- prozori sa 3-slojnim staklom
- niskotemperaturni sistem grijanja
- kontrolisana ventilacija prostorija sa rekuperacijom
Ako je potrošnja energije u godini dana manja od 15 kWh/m2 odnosno 80-90% manje od klasične kuće onda je riječ o pasivnoj kući koja je u suštini dodatno poboljšana niskoenergetska kuća.
Prva pasivna kuća u Bosni i Hercegovini koja služi kao primjer svima koji se odluče na ovakvu vrstu gradnje otvorena je prije dvije godine u naselju Kovači u Sarajevu. Odlikuje je vrhunska toplotna izolacija i korištenje energije iz obnovljivih izvora. Troškovi ove kuće za grijanje, hlađenje, ventilaciju i sanitarnu vodu na godišnjem nivou procijenjeni su na oko 300 KM.
Cijena ovakve kuće je 1.500 KM po metru kvadratnom.
Razlike između pasivne i niskoenergetske montažne kuće su u debljini izolacije, vrsti ventilacijskog sistema i dogrijavanja, prozorima sa troslojnim staklom koje je u pasivnoj kući punjeno plinom te nepostojanju konvencionalnog grijanja kod pasivne kuće zbog malih toplotnih gubitaka.
U prosjeku, cijene niskoenergetske montažne kuće u zavisnosti od uključenih radova (ključ u ruke ili visoki roh bau) kreću se od 600 do 1400 KM po metru kvadratnom,.
Prednosti niskoenergetske montažne kuće
Isplativije su – Ulaganjem u ovakvu kuću dugoročno osiguravate dosta niže troškove energije i mnogo bolji komfor stanovanja.
Jeftinije su – Gradnja klasične kuće skuplja je za 30 do 40%.
Brzina gradnje – Vrijeme gradnje klasične zidane kuće je 8-12 mjeseci, dok kompletni radovi na niskoenergetskim montažnim kućama mogu biti gotovi za dva mjeseca.
Imaju veću otpornost na potres i požar – Drvo je mnogo elastičniji materijal od cigle i betona pa znatno bolje podnosi potres dok su materijali koji se ugrađuju označeni kao „negorivi“ ili „slabo gorivi“, a drvo se oblaže vatrootpornim pločama.
Zdravije su – Ekološki materijali koji se danas upotrebljavaju u gradnji niskoenergetskih montažnih kuća većinom nemaju štetna zračenja kao materijali koji se upotrebljavaju kod klasične gradnje a nema ni vlage.
Solarne kuće
Solarni princip gradnje maksimalno koristi sunčevu energiju za prirodno zagrijavanje, hlađenje i ventilaciju kuće te može značajno doprinijeti uštedama energije u domaćinstvu.
Solarne kuće spadaju u razred pasivnih kuća a njihova svrha je maksimalno iskoristiti solarnu energiju pa se vodi računa o više stavki kao što su materijali, orijentacija i oblik kuće. Većinom se radi o obliku pravougaonika gdje je duža stranica okrenuta duž ose istok-zapad kako bi bila maksimalno izložena suncu. Takođe se vodi i računa o staklenim površinama pa se veći prozori nalaze na južnoj strani kuće kako bi enterijer primio što više sunčevog zračenja.
Dobra izolacija je od izuzetno velike važnosti za efikasnost pasivne solarne kuće pa je toplotna provodljivost, uz maksimalnu izolaciju svih elemenata sistema jedan od glavnih zahtjeva ovog koncepta gradnje.
Najčešći je slučaj da se solarne kuće grade namjenski iz temelja ali se tehnologija koju one koriste može primijeniti i na već postojeće objekte.
Solarni kolektori i solarni paneli za kuću
Kako cijene energenta rastu a solarni sistemi više nisu nedostupni niti nepoznanica, tako raste i zainteresovanost za iskorištavanje sunčeve energije a ponajviše za solarno grijanje i postavljanje solarnih panela na krovove.
Solarni paneli, solarni kolektori i ostala oprema zajedno čine solarne sisteme.
Solarni panel se sastoji od paketa fotonaponskih ćelija. Sunčevo zračenje koje padne direktno na solarne ploče se pretvara u jednosmjernu struju. Ona nije pogodna za korištenje na našim kućnim uredjajima i zato je potreban invertor kako bi se jednosmjerna struja pretvorila u neizmjeničnu. Pošto rade na sunčevo zračenje, neophodno je koristiti specijalne solarne baterije.
Solarni kolektor, s druge strane, sunčevu energiju pretvara u toplotnu, on ne proizvodi električnu energiju. Postoji nekoliko vrsta solarnih kolektora a najčešći su pločasti i vakumski. Složeniji kolektori koriste se u solarnim elektranama za zagrijavanje vode za proizvodnju pare koja pokreće turbinu spojenu na električni generator za proizvodnju električne energije. Međutim, manje složeni kolektori se koriste u poslovnim i stambenim zgradama za dopunsko grijanje prostora.
Solarni sistemi mogu biti samostalni i povezani na mrežu.
Samostalni fotonaponski sistem, kako mu i ime kaže potpuno je nezavisan u radu i nije povezan sa elektrodistribucijom . Najviše se koristi u vikendicama, kamp kućicama, brodovima i građevinama koje su udaljene od elektrodistributivne mreže. Cijene ovakvih sistema su veće zato što ovi sistemi koriste solarne baterije za skladištenje energije.
Mrežno povezani fotonaponski sistem povezuje se na elektrodistributivnu mrežu i nju koristi za skladištenje. Oni su jeftiniji i dugotrajniji u odnosu na samostalne sisteme. Ako ovakav solarni sistem ne zadovoljava potrebe domaćinstva za električnom energijom, ona se nadomještava energijom iz elektrodistributivne mreže. Za ovakav energetski sistem je potrebna dozvola i ugovor sa elektroditribucijom.
Efikasnost solarnih panela za kuću mjeri se količinom konvertovanog sunčevog zračenja u električnu energiju. Na nju utiče orijentacija ploče, nagib krova i panela, temperature i sjenke.
Ako se odlučite za ugradnju solarnih panela prvo provjerite koliko je položaj vaše kuće pogodan za taj poduhvat. Imajte na umu da broj panela za jedno domaćinstvo ne zavisi od veličine kuće već od toga koji uređaji i koliko često se koriste a za prosječno domaćinstvo potrebno je od 4-12 panela.
Ugradnjom se smanjuje potrošnja električne energije što dovodi do značajnog smanjenja računa a isplaćuju se u periodu od 5-10 godina.
