Dr Biljanović: Navike o oralnoj higijeni stiču se u najranijem uzrastu

Oralno zdravlje djece započinje pravilnim navikama održavanja oralne higijene koje djeca moraju usvojiti u ranoj dobi i tako preventivno uticati na nastanak karijesa na mliječnim, a kasnije i na trajnim zubima.

Nebriga o oralnom zdravlju od ranog djetinjstva nerijetko za sobom povlači zanemarivanje higijene i redovnih kontrola u starijem dobu. Kao posljedica toga javlja se karijes, a često i strah od stomatoloških intervencija čime se zatvara ovaj začarani krug.

Pravovremenim mjerama, koje uključuju prije svega zdravstveno vaspitanje roditelja može se značajno poboljšati očuvanje mliječnih zuba.

Roditeljima treba skrenuti pažnju da je redovno i detaljno pranje mliječnih zuba četkicama prilagođenim uzrastu djeteta dio neizostavne svakodnevne rutine.

Savjet stručnjaka je da mališani zube trebaju prati barem dva puta dnevno, a četkica mora biti prilagođena djetetu, malena i mekana.

Dr Tanja Biljanović iz Centra za savremenu i estetsku stomatologiju “Dr Biljanović” za čitaoce portala Banjaluka.net donosi savjete i preporuke koje bi svaki roditelj trebao da zna, kada je u pitanju zdravlje zuba mališana.

Nova generacija prvačića kreće u školu, to je i vrijeme kada se mijenjaju mliječni zubići. Na šta bi u tom uzrastu trebalo da obratimo pažnju kada je zdravlje zuba i usne šupljine u pitanju?

BILJANOVIĆ: Mliječni zubi važni su koliko i stalni zubi. Oni se i mogu i treba ih popravljati. Djeci omogućavaju normalno žvakanje hrane, a svi znamo koliko je važno da se dijete u fazi rasta i razvoja zdravo hrani. Prva posjeta stomatologu trebalo bi da se desi prije pojave bolnih stanja. Bilo kakve promjene na zubima ili ako se dijete požali na bol – alarm je za odlazak kod stomatologa.

Kako da djeca prevaziđu strah od stomatologa, šta može da učini ljekar, a šta roditelji?

BILJANOVIĆ: Ako krećemo od kuće, a trebalo bi, onda je na roditeljima da budu pozitivan uzor. Pozitivan psihološki uticaj ključ je uspjeha u radu s djecom. Recimo, kroz igru kod kuće roditelji bi mogli dijete da pripreme za odlazak kod stomatologa. Ne čekajte predugo na pregled dječijih zuba, jer prvi odlasci stomatologu ne moraju da uključiju detaljne preglede ili bilo kakve intervencije. Istovremeno, stomatolog bi povjerenje djeteta trebalo da osvoji u toj mjeri da roditelji mogu slobodno biti van ordinacije. Naravno i ambijent, pristup stomatološke sestre, ton kojim komuniciramo s djecom – sve je važno.

Šta su najčešći problemi s kojima vam se javljaju vaši najmlađi pacijenti predškolskog uzrasta i školarci?

BILJANOVIĆ: Najčešći problemi su, prije svega, uznapredovale kariozne lezije koje dovode do bolnih stanja, pa neki roditelji tek tada odlučuju da dovedu dijete stomatologu. Ljekar tada nema mnogo prostora za „manevar“. Prioritet je, naravno, dijete što prije lišiti bola. Najmlađim pacijentima treba pristupiti s određenom dozom opreza, ali i pozitivnim stavom. U svojoj praksi trudim se da na njih, u skladu s uzrastom, djelujem pedagoški i da ih, onoliko koliko oni mogu da razumiju, upoznam s onim što će se dešavati u ordinaciji bilo da započinjemo liječenje zuba ili će popravka biti završena odmah. I s njima je priča o prevenciji neizbježna. Sve to rezultovaće pozitivnim ishodom, garantujem.

Većina problema se može prevenirati, zar ne?

BILJANOVIĆ: Prevencija je toliko važan pojam u svim granama medicine, pa i stomatologiji. Većina problema može se prevenirati i za to je važna izvrsna komunikacija i s najmlađim pacijentima i njihovim roditeljima. Uspostavljanje povjerenja zna da bude dugotrajan proces u kojem su jednako važni i stomatolog i roditelj i dijete. Iz iskustva govorim da bi o pravilnoj oralnoj higijeni trebalo da govorimo stalno. To ističem i kao roditelj i kao stomatolog s dugogodišnjim iskustvom. Često ističem upravo važnost pravilne tehnike pranja zuba i vjerujem da će biti prostora da o tome govorim u budućnosti još više. Mislim da se o tome ne govori dovoljno.

Kako da znamo da li je djetetu potreban aparatić za ispravljanje zuba?

BILJANOVIĆ: To nije trend i o tome treba da odlučuje samo stomatolog, na osnovu pregleda. Ukoliko vaš zubar procijeni da je neophodan ortodontski aparatić, on će vam to i savjetovati. Naravno, tek tada se pristupa izradi i nošenju aparatića, a nikako samo „na zahtjev“ roditelja.

Kako da odaberemo prave proizvode za dječiju oralnu higijenu (pastu, četkicu, konac)? Na šta treba obratiti pažnju?

BILJANOVIĆ: Živimo u vremenu kada je tržište prezasićeno raznim proizvodima, pa i onima koji se koriste za održavanje oralne higijene. Brendova je mnogo, svi nude „nešto svoje, posebno“. Svjedoci smo da cijena (skup proizvod) ne znači uvijek i kvalitet. Dakle, ako nešto platite skupo ne znači i da je dobro ili da je to najbolji izbor. Svojim pacijentima uvijek rado odgovaram na nedoumce oko izbora svega što ste nabrojali… Kod izbora zubne četkice trebalo bi da vodite računa da je izrađena od mekih vlakana i veličinom prilagođena djetetovoj usnoj šupljini. Dakle, djetetu ćete birati četkicu s manjim radnim dijelom nego za sebe (odrasle). Kada govorimo o izboru paste za zube, obratite pažnju na koncentraciju fluora. Zubni konac je pomoćno sredstvo za održavanje higijene zuba i koristi se kada je razmak između zuba toliko malen da četkicom ne možemo dovoljno dobro da operemo zube i to uglavnom kod nešto starije djece.

Vaš savjet kako djeci prenijeti prave navike kada je u pitanju higijena zuba i usne šupljine?

BILJANOVIĆ: Navike o oralnoj higijeni stiču se u najranijem uzrastu i kod kuće. Dakle, roditelji su ti od kojih sve počinje zato je važno da i oni sami imaju dovoljno znanja o važnosti pravilnog održavanja oralne higijene. Sljedeći korak je dolazak roditelja i djece u stomatološku ambulantu gdje će se dijete po prvi put susresti s ambijentom, stomatološkom stolicom i instrumentima i stomatologom. Stvaranje navika je timski rad roditelj-dijete-stomatolog. Važno je, naravno, koliko je stomatolog stručan i kakav pristup ima, kao i da li zna da procijeni dijete i u komunikaciji se prilagodi njegovom uzrastu. Stomatolog treba da razumije dijete i prilagodi se njegovoj ličnosti, a ne obrnuto, tj. da se očekuje da se dijete prilagodi njemu.

I za kraj, koliko često djeca treba da posjećuju zubara?

BILJANOVIĆ: Redovne stomatološke kontrole u dječijem uzrastu treba da budu češće nego kod odraslih pacijenata. Preporučujem ih na svaka tri mjeseca.

(A.M.)