Osmisliti prostor za djecu svakako nije „dječja igra”. Proces osmišljavanja, projektovanja i gradnje izvode odrasli, a krajnji korisnici su djeca, te je odgovornost na arhitektama da kreiraju prostor za igru, istraživanje i učenje.
U digitalnoj eri, ova potreba za učenjem i igrom u fizičkom prostoru je naročito naglašena. Dok u našem društvu postoji generalni problem gradnje neadekvatne prema potrebama društva i okoline, u razvijenim društvima postoji ozbiljan prostup gradnji objekata namijenjenih djeci.
Pogledajte sjajne primjere arhitektonskih djela dječje namjene: škole, vrtići, igraonice, dječija igrališta…
Igralište u zatvorenom (London)
Dječji zabavni kutak u privatnoj kući (Tajvan)
Vrtić (Japan)
Dječji park (Čile)
Obdanište (Japan)
Dječji centar (Francuska)
Dječji kulturni centar (Holandija)
Školsko dvorište (Danska)
Vrtić s baštama za uzgoj voća i povrća (Vijetnam)
