Nijedna arhitektonska zamisao ne može biti definisana ukoliko nije materijalizovana. Materijalizacija prostora je ponekad fundamentalno predstavljena u svom sirovom izdanju. U ovom slučaju osnovni arhitektonski elementi/zid/ploča/stub ostaju sirovi, neobrađeni i kao takvi inspirativni za svoje graditelje.
Elementarna materijalizacija
Taktilni materijali/miris/zvuk/svjetlost/ doprinose autentičnosti prostora i predstavljaju determinantu koja nije vektorski definisana, ali je svakako značajna jer doprinosi ambijentalnosti samog prostora. Ljepota je upravo u neizvjesnosti procesa i korigovanju vlastitih ideja u toku materijalizacije arhitektonskog djela.
Nadogradnja elementarne materijalizacije se odvija kroz proces prilagođavanja prostora funkciji, estetici, stilskoj pripadnosti. Samim tim tehnologija proizvodnje materijala za obloge je podređena ovoj originalnoj ideji, arhitektonskoj viziji apliciranja tekstura na materijale koji odgovaraju funkciji prostora.
Granitna keramika
Materijal koji je podložan ovom uticaju je svakako granitna keramika. Njegove esencijalne komponente su neutralne, tako da se u proizvodnom procesu postižu delikatne teksture drveta, kamena, metala, betona. Tehnologija proizvodnje je takva da se na tim teksturama postižu različite obrade: polirane, mat, visoko struktuirane.
Na taj način dobijaju se materijali koji mogu naći široku primjenu prilikom apliciranja na arhitektonske elemente, posebno ako želimo da novom oblogom zarobimo određen stilski period.
Izlazak iz okvira standardnih dimenzija je takozvani oversize magnum format, koji je kao trend osvojio arhitekte zbog same ideje o jedinstvu prostora i širokoj primjeni. Isti materijal može da se koristi od eksterijera, obloge fasadnih panela do finih detalja u enterijeru. Zahvaljujući svojoj inovativnosti, granitna keramika je našla svoju primjenu u izradi komadnog namještaja. Na ovaj način je zaokružena jedna cjelina što se tiče same primjenljivosti.
Tekst: Svjetlana Prole, dip. inž. arh.
