U skladu s traganjem za što zdravijim i prirodnijim načinima gradnje vraćamo se počecima, te savremena arhitektura ponovo stavlja u upotrebu materijale koji su dugo bili zaboravljeni. Jedan od njih je gradnja nabijenom zemljom, materijalom kojim smo okruženi i kojeg još imamo dovoljno.
Zahvaljujući osnovnoj sirovini, zidovi od nabijene zemlje imaju odličan termički potencijal, dugotrajni su, veoma jaki i sposobni da nose opterećenja.
Osnova ove drevne metoda izgradnje je da se mješavina vlažne zemlje i stabilizatora pritišće u kalup. Smjesa se stavlja i nabija u slojevima dok se ne dobije željena visina zida. Iako izgradnja takvih građevina često zahtijeva naporan fizički rad, uštede na građevinskom materijalu (zemlji) ogromne su budući da se on nalazi svugdje oko nas.
Ukoliko su pravilno planirani i izgrađeni, zidovi od nabijene zemlje ne podliježu elementima, požaru i nametnicima, mogu podnijeti veliki teret i ne zahtijevaju dalju obradu. Strukture zidova omogućavaju građevini da “diše”, što znači dobru ventilaciju bez značajnih gubitaka toplote. Nabijena zemlja djeluje kao prirodna termalna masa, što znači da čuva toplotu zimi, a ljeti hladi prostor. Ukoliko postoji odgovarajuća količina adekvatnog tla, objekti od nabijene zemlje mogu se prilagoditi gotovo bilo kojoj klimatskoj zoni.
Tehnika gradnje ima dosta i zapravo i nema neke konačne podjele, ali činjenica je da su od nabijene zemlje građeni i danas se grade skromni objekti, kao i veličanstvene građevine.
Kao što smo rekli, moderna gradnja prihvatila je ovaj material, tako da danas od nabijene zemlje nastaju impresivni moderni objekti, poput kuće “Cave” u Meksiku, i savremene vile u pustinji u Arizoni.
Kuća “Cave”
Korištenjem lokalnog materijala, ali i lokalnog znanja, kuća zvana “Cave” (pećina) se savršeno uklapa u prirodu. Ovo ime duguje, prije svega, izgledu zbog materijala od kojeg je napravljena – kombinacija nabijene zemlje i kamena. Zemlja je miješana sa šibljastim rastinjem, koje služi kao prirodna armatura, i potom nabijana do potrebne čvrstoće.
Ovo znanje lokalnih mještana ispostavilo se kao krucijalno pri gradnji. Kuću karakteriše i velika količina kamena, lokalnog, naravno. Lomljeni kamen slagan je u zidove i poslije zalivan krečnim malterom. Kombinacijom kamena i nabijene zemlje stvoreni su zidovi koji održavaju temperaturu u prostorijama prijatnom čak i pri visokim meksičkim temperaturama. Zbog toga ova moderna pećina nema klima-uređaje. Vila je podignuta u prirodnom parku “Maderas del Carmen” i ima sjajan pogled na planine Sierra Madre. Zbog toga je većina prozora od poda do plafona.
Eko-kuća u Arizoni
Arhitektonski studio “Dust” uradio je projekat za prelijepu eko-kuću od nabijene zemlje u srcu pustinje Sonoran u Arizoni.
Zidovi su izgrađeni od nabijene zemlje kako bi se obezbijedila termička masa koja bi usporila prenos toplote. I ostali materijali koji su korišteni za gradnju su ekološki i imaju mali uticaj na životnu sredinu.Kuća je orijentisana ka istoku i zapadu i primjenjuju se principi solarno pasivnog dizajna. Tokom hladnih zimskih mjeseci Sunčevi zraci zagrijavaju termičku masu, čime je osigurana topla unutrašnjost.
Istočni i zapadni dijelovi kuće su minimalno zastakljeni, čime je spriječeno pregrijavanje tokom ljeta. Kuća je opremljena rezervoarom za sakupljanje kišnice, kapaciteta 100.000 litara, koji je prijeko potreban u pustinjskom području. Kišnica se sakuplja sa krova, filtrira i ponovo koristi u kuhinji, toaletima i za navodnjavanje.
Smještena je usred drevnih kaktusa, pustinjskih biljaka, kamenih površina i migracionih puteva divljih životinja, te je njeno okruženje zapravo najljepši dekor.
Još jedna neobičnost jeste raspored kuće, nema hodnika i da bi došli do spavaće ili dnevne sobe, stanovnici moraju izaći napolje i kratko prošetati kroz pustinju.
