Marinko Umičević, tehnički direktor Tvornice obuće “Bema” Banjaluka, i čovjek koji punih pet decenija radi u privredi pa obzirom na to ima ogromno iskustvo, rekao je da se moramo boriti za najveću zarađenu platu, a ne preko najniže plate stimulisati nerad i zloupotrebe bolovanja, jer i najnižu platu u realnom sektoru neko treba da zaradi.
Prema njegovim riječima, plata u realnom sektoru se ne može povećati dekretom, spiskom lijepih želja, nego samo realizacijom.
“Prije par mjeseci odjeknula je vijest da će u Federaciji BiH od prvog januara sljedeće godine minimalna plata sa 596 KM biti povećana na 1.000 KM, a da će poslodavci osjetiti rasterećenje kroz smanjenje plaćanja doprinosa na platu. Od toga nema ništa, to je bilo samo dodvoravanje biračima. A na to je reagovao i naš predsjednik Milorad Dodik koji je najavio da će minimalac u Srpskoj biti 1.050 KM i koji to sigurno nije napamet rekao. Očekujem obrazloženje kako i na koji način smatra da će se do toga doći. Između ostalog poznato je da je u Srbiji planirano da minimalna plata u 2024. godini bude 780 KM. Tom bombastičnom izjavom napravljen je i politički problem u Srbiji uoči izbora, ustalasali smo poslodavce, ali i radnike”, rekao je Umičević. Prema njegovim riječima, u Tvornici obuće “Bema” koju on sa velikim uspjehom vodi skoro dvije decenije, sadašnju najnižu platu od 700 KM ima od šest do sedam odsto radnika od ukupno 1.200 i to onih koji nemaju pun fond sati.
“Ne znam ni ko bi u Banjaluci radio za 700 KM, kad je velika potražnja za radnicima, a biro pun neradnika. Zavod za zapošljavanje je maltene postao gerijatrijski centar. Mi u “Bemi” u najnižu platu ne računamo prevoz i topli obrok, tako da je sad sa prevozom i toplim obrokom prosječna plata oko 1.300 KM neto. Nažalost, uz platu gotovo niko ne računa prevoz i topli obrok a to su postale ogromne stavke”, rekao je Umičević, koji dodaje da “Bema” samo za prevoz godišnje izdvaja milion KM što, kako je rekao, treba da se zaradi i to je plata. Pored toga, on je istakao da “Bema” godišnje za ishranu radnika izdvoji i do dva miliona KM.
“Sve je to plata i kad mi to sve saberemo bruto plata izađe i 1.800 KM. Zato smatram da bi tu priču o najnižoj plati trebalo hitno prekinuti i da najniža plata u idućoj godini bude 770 KM, što bi bilo 10 KM manje nego u Srbiji, da to uradimo iz poštovanja, jer se sa Srbijom ne možemo porediti. Srbija je država”, dodao je Umičević, koji skoro punih 20 godina vodi “Bemu” putem uspjeha, i koji je od te tvornice stvorio privrednog giganta, koji redovno isplaćuje sve obaveze, i koja nikome nije dužna ni jedan fening – ni radnicima, ni državi, ni dobavljačima. S tim u vezi, Umičević je naglasio da se mi moramo boriti za najveću zarađenu platu.
“A ne preko te najniže plate stimulisati nerad i zloupotrebe bolovanja, jer i najnižu platu u realnom sektoru neko treba da zaradi. Doduše, ona se u državnim institucijama i javnim preduzećima dobija”, istakao je Umičević, koji je i predsjednik Upravnog odbora Udruženja tekstila, kože i obuće Republike Srpske. Dodao je da je situacija u industriji obuće izuzetno teška. “Mi jednostavno ne znamo šta će biti sutra, pale su narudžbe, pala je prodaja u Evropi, klimatske promjene su sve izraženije. S obzirom na to mi ne smijemo da trošimo energiju na spisak lijepih želja, nego moramo da vidimo kako da kroz veće podsticaje od strane Vlade RS i ulaganja u modernije mašine dođemo do veće produktivnosti, a onda automatski i do veće plate. Plata se ne može povećati dekretom, spiskom lijepih želja, nego samo realizacijom”, ponovio je prvi čovjek “Beme”, koja zapošljava oko 1.200 radnika, koji su za Umičevića uvijek bili i ostali najvažniji resurs tvornice.
Kada je u pitanju priča oko iznosa mjesečne potrošačke korpe u Republici Srpskoj, Umičević je rekao da je potrošačka korpa kojom svi “mašu”, po njegovom mišljenju, čista obmana koja ne bi trebalo da bude nikakvo mjerilo.
“Nema te plate koja može stići ovu skupoću. Država mora da smanji akcize na gorivo, uvede nižu stopu PDV-a na hranu i lijekove a da poveća na luksuzne proizvode i tu bi trebalo tražiti unutrašnje rezerve. Trebalo bi pojačati kontrole i javno napisati koji su to trgovački lanci koji neovlašteno podižu cijene i objaviti rat, pa nećemo morati donositi iz Evropske unije hranu i kućnu hemiju koja je tamo dosta jeftinija”, poručio je Umičević koji, ponavljamo, iza sebe ima 50 godina rada u privredi, i koji ima izuzetno veliko životno i iskustvo iz rada u realnom sektoru, i u lijepim i u teškim vremenima iza nas. I zato je uvijek veoma važno saslušati čovjeka koji iza sebe ima takve rezultate i impresivnu poslovnu karijeru. A upravo takav je Marinko.
N.Sp.
