Priroda kao dio arhitektonskog dizajna

Zelene fasade predstavljaju inovativan pristup arhitekturi i urbanom dizajnu, istovremeno donoseći estetiku i ekološke koristi u urbanim sredinama.

Moderno graditeljstvo i arhitektura naglasak stavljaju na energetski efikasna rješenja koja, osim brige za životnu sredinu, imaju za cilj da poboljšaju kvalitet života stanara. Jedna od takvih solucija su zelene fasade. Uživanje u prirodnom zelenilu nažalost je luksuz koji veliki broj ljudi ne može sebi da priušti, posebno u velikim gradovima.

Parkova i drugih zelenih površina je sve manje, a ubrzani gradski ritam često nam ne pruža dovoljno vremena za odlazak u prirodu. Savremena arhitektura zbog toga pokušava da unese prirodu u čovjekov životni i poslovni prostor.

Zelene fasade nude niz prednosti. Prvo, one poboljšavaju energetsku efikasnost zgrada, pružajući prirodnu izolaciju i smanjujući potrebu za klimatizacijom ili grijanjem. Takođe, biljke na fasadi apsorbuju ugljen-dioksid i filterišu zagađenje vazduha, čisteći okolinu i unapređujući kvalitet vazduha u urbanim sredinama.

Osim toga, zelene fasade pružaju značajnu estetsku vrijednost. One transformišu gradski pejzaž, dodajući prirodnu ljepotu i boju u betonsku džunglu. Ova zelena oaza može poslužiti kao inspiracija za stanovnike i podstaknuti ih da više vode računa o okolini.

Kada je riječ o održivosti, zelene fasade su ekološki prihvatljive jer smanjuju potrebu za korišćenjem konvencionalnih materijala za izolaciju i održavanje. Osim toga, one podržavaju biološku raznolikost, pružajući stanište pticama i insektima.

Jedan od načina kako se to može postići je primjena živih, odnosno zelenih zidova koje nalazimo na spoljnim, ali i unutrašnjim zidovima zgrada. Takvi zidovi imaju sopstvene sisteme navodnjavanja i mogu biti postavljeni na zid ili biti samostojeći. Biljke rastu u supstratu koji se nalazi unutar zidnog modula.

Osim oblaganja cijelih zidnih površina, živi zidovi mogu se ugraditi i na pojedinačne elemente, poput stubova, dok se mobilni zidni paneli po potrebi pomjeraju po prostoru.

Druga opcija su zelene fasade kod kojih zeleni pokrivač, najčešće biljke puzavice, rastu po fasadi objekta. Biljke su posađene u podnožju zgrade, a za površinu prijanjaju direktno ili se penju po konstrukciji koja služi kao oslonac. Zavisno od klimatskihh uslova i izbora biljaka, pojedinim zelenim fasadama trebaće nekoliko sezona da se u potpunosti razviju.

Bogato zelenilo na fasadi skriva od pogleda, ali i smanjuje buku iz okoline. Osim na stambenim i poslovnim građevinama, ovaj tip fasada sve češće susrećemo i na objektima, poput javnih garaža.

Slobodno možemo reći da su  zelene fasade izražajna manifestacija spajanja čovjeka i prirode u urbanim sredinama, i to ona koja doprinosi stvaranju zdravijeg i ljepšeg okruženja za sve nas.

Ostavi komentar