Jesenja njega sobnog cvijeća

Cvijeće u stanu, na prozoru, u vašoj kancelariji – teško je zamisliti nekoga ko u tome ne uživa, ko se okružen cvijećem ne osjeća prijatnije. Malo je reći da je cvijeće samo ukras u stanu, ono je ukras života, ono predstavlja najljepši dar prirode.

Sobno bilje je danas omiljenije nego ikada prije. Razlog tome je što se ljudi sve više okreću prirodi, no žive u malim stanovima ili kućama sa malim okućnicama, pa je sobno bilje izvrsno rješenje za njih.

Izbor biljaka, posuda i način njihovog rasporeda ovisi u prvom redu o vašim željama i mogućnostima. Otvorene su vam sve opcije, pogotovo ako uzmemo u obzir da danas zahvaljujući napretku genetike imamo puno vrsta, kako lisno dekorativnih, tako i cvjetajućih.

Dolazak niskih temperature i prekomjerna vlažnost vazduha polako nas uvode u jesenji i zimski period. To nas ujedno i opominje da bi dosadašnji režim zalijevanja, prihranjivanja i orezivanja sobnih biljaka trebalo da promijenimo. Pa krenimo redom.

Zalijevanje biljaka

Po pravilu, biljke u jesen smanjuju potrošnju vode na minimum. Zato ih stalno pratimo, a količinu zalijevanja prilagođavamo njihovim potrebama. Sa zahlađenjem (padom temperature) biljke automatski redukuju potrošnju vode, jer se usporavaju njihovi fiziološki procesi. I zato usljed prekomjernog zalijevanja može doći do truljenja korijena.

Prihranjivanje biljaka

U jesen opada i potrošnja hranljivih materija, zato već u oktobru prestajemo s prihranjivanjem sobnih biljaka. Prekomjerno dodavanje bilo kakvog hraniva može da prouzrokuje gomilanje soli u supstratu, što može dovesti do fitotoksičnosti.

Stepen i brzina potrošnje hraniva zavise od temperature vazduha. Kad temperatura vazduha padne, počinju da se stvaraju uslovi slični mirovanju s minimalnim ili nikakvim rastom. Neiskorišteno hranivo se akumulira u supstratu. Izuzetak su biljke mlječika (Euphorbia), azaleja (Azalea), ciklama (Cyclamen), koje cvjetaju od pozne jeseni pa sve do zime. Zato je njih potrebno prihranjivati.

Obrezivanje biljaka

Kod sobnih biljaka koje cvjetaju nastavljamo s odstranjivanjem osušenih ili oštećenih cvjetova.

Kod lisno-dekorativnih vrsta nastavlja se odstranjivanje oštećenih i suhih listova. Preporučuje se da se više ne orošavaju ili da se prskanje biljaka znatno redukuje. U periodu prije početka grijanja prostorija u stanu, biljkama može da šteti, ne samo povećana vlažnost vazduha, već i kapljice koje se zadrže na listovima.

Bolesti biljaka

Deblo i korijen biljke treba kontrolisati kako bismo ustanovili da li su počeli da trunu, jer baš u ovom periodu postoji opasnost da pogrešno procijenimo potrošnju vode. Ako se ova bolest pojavi, reagujemo prskanjem benomilom, sumilexom i teldorom.

Veoma važno je odstraniti svaki osušeni ili uveli list i cvijet, jer predstavljaju potencijalnu opasnost od bolesti koju prouzrokuje siva plijesan (Botrytis sp). Na ovo oboljenje osjetljive su afričke ljubičice (Saintpaulia) i ciklama.

Preventivna kontrola biljaka

Biljke preventivno kontrolišemo od napada uši, grinja, bijele leptiraste uši, vunastih uši i štitastih uši. Bijelim lisnim ušima i grinjama odgovaraju topli i suhi uslovi, a naročito im pogoduje centralno grijanje. Pošto prolaze kroz nekoliko razvojnih faza – od jaja, preko larve, do odrasle jedinke – njihovo suzbijanje je mnogo teže. Možemo ih likvidirati tek u stadijumu zrelosti, ali i u stadijumu jaja, samo što je tada njihovo pronalaženje veći problem, jer se jaja jedva vide golim okom.

Za suzbijanje grinja u ovom periodu koriste se zimski akaricidi koji deluju na jaja, npr. nisoron i talstar. On je ujedno i insekticid s kontaktnim djelovanjem i na uši i na ostale insekte koji su problem u zimskom periodu.

Što se tiče vunastih i štitastih uši, one se s padom temperature povlače dublje u zemlju, tako da treba koristiti sistemične insekticide preko zemljišta, zalijevanjem npr. prestižom, confidorom. Mogu se miješati nisoron i talstar. Što se tiče štetočina, njihova aktivnost opada i smanjuje se njihova reprodukcija. Njihovo postojanje ne treba ignorisati, ne smije se prestati sa borbom protiv njih.

Još jedan problem su mušice. Ovi sitni insekti polažu jajašca na površini supstrata, larve kasnije žive od odumrlog i organskog materijala u razlaganju, kao što su treset, odumrlo lišće i korijenje. Vjerovatnoća za pojavu mušica je veća ukoliko je povećana vlažnost supstrata, tj. ako se pretjera sa zalijevanjem.

U ovom periodu se ne preporučuje presađivanje biljaka. Najbolje je uraditi to u proljeće.

 

PIŠE: Sanja Zubac-Golijanin, dipl. inž. hortikulture