Izgradio “Hobit kućicu” nadomak Banjaluke!

Arhitekta Ognjen Šukalo napravio je u Prijakovcima kod Banjaluke staklenik od prirodnih materijala, u čijoj unutrašnjosti i na krovu rastu razne biljke. Uskoro planira i gradnju prvih stambenih kuća od slame i gline!

Da biste mogli zamisliti sebe kako živite u kući od isključivo prirodnih materijala? Slame, zemlje i drveta? Da nemate klimu, ni centralno grijanje? Da je vaš izolator samo slama i zemlja?

Za nas je to još gotovo nezamislivo, ali trend vraćanja prirodi i života u kućama sagrađenim isključivo od prirodnih materijala sve je prisutniji širom svijeta. Takav način života je ekološki prihvatljiviji, zdraviji i jeftiniji. Slama, u kombinaciji sa zemljanim materima je pri tome prirodni izolator i kao što štiti od vrućine, tako i grije od hladnoće. Kuće građene na ovom principu pomalo podsjećaju na idilični Hobiton iz Gospodara prstenova. Na internetu možete naći mnoštvo fotografija koje prikazuju romantične enterijere i eksterijere, kao i mnoštvo savjeta o gradnji prirodnim materijalima i upotrebljivosti ovih stambenih objekata.

Neke od tih savjeta primjenio je i Ognjen Šukalo, diplomirani inžinjer arhitekture iz Banjaluke. U Prijakovcima, mjestu nadomak grada na Vrbasu, na imanju svojih roditelja, izgradio je jedan takav objekat isključivo od prirodnih materijala. U njemu, za sada, žive sadnice raznog drveća, ali uskoro Ognjen planira da počne rad i na prvim stambenim objektima, piše časopis Agroplaneta.

“Ideje o ovom objektu su počele da se vrte negdje 2009. ili 2010. godine. Prosto sam bio oduševljen činjenicom da može na tako fin i lagan način da se gradi, bez ogromne i kompleksne mašinerije i učešća u silnim industrijskim procesima za koje nam je rečeno da su obavezni kada se gradi. Ipak može da se gradi bez betona i opeke, a da istovremeno to bude nešto što zadovoljava većinu standarda za pristojne male objekte”, objašnjava Šukalo.

To oduševljenje i mogućnosti koje pružaju jednostavni materijali podstakli su ga da i sam proba da izgradi jedan takav objekat.

“To je probni objekat na kojem bi trebali naučiti dosta toga prije nego što se nekad odlučimo da pravimo kuću ili druge objekte. Jedan je od prvih objekata tog tipa u Bosni i Hercegovini. Prvi su rađeni od balirane slame iznad Sarajeva negdje oko 2011. godine, a i sad u posljednje vrijeme ima još nekoliko projekata u BiH u okviru kojih se radi sa slamom, glinom, drvetom”, priča Ognjen i dodaje:

“Objekat koji smo radili je kombinacija mnogo različitih tehnika i pristupa i možda je jedini koji je koristio baliranu slamu kao strukturni noseći materijal, znači bez skeletnih elemenata i stubova koji su sakriveni u slami. On je kombinacija građenja slamom i nepečenom zemljom uz još neke elemente skeletnog sistema i namjenjen je da služi kao neka vrsta staklenika”.

U stakleniku su sadnice raznog drveća – kesten, orah, crni orah, hrast kitnjak, trešnja, brekinja, javor mliječ. Ukupno je tu oko 20 do 30 vrsta, a biće ih i više. U budućnosti Ognjen planira da se intenzivnije bavi građenjem prirodnim materijalima, permakulturom i drugim oblicima održive poljoprivrede i održivog upravljanja prostorom.

“Pokušavam ovako da se pripremim za jedan kompleksniji projekat u budućnosti. Trebalo bi to da uključuje neke objekte, i stambene i ekonomske, kao i elemente skupljanja kišnice sa terena i sa objekata.”

Iako se vizuelno čini većim, objekat je unutra kvadraturom dosta mali, što, prema riječima mladog arhitekte, predstavlja jedan od manjih problema kada je riječ o gradnji baliranom slamom.

“Tu imamo debele zidove i relativno mali prostor unutra od oko 30 kvadrata. Ali, i u savremenoj gradnji debeli zidovi su norma, jer podrazumjevaju ozbiljnu termoizolaciju”, pojašnjava Šukalo.

Zanimljivo je da objekat ima zeleni krov sa tanjim slojem zemlje na kojem rastu biljke koje tolerišu tanku podlogu – uglavnom žednjaci (sedumi) i čuvarkuće. Tako je krov prepun raznog bilja i vrsta kojima to odgovara.

“Generalno je sav objekat u duhu istraživanja materijala i nekonvencionalnog oblika. A njegove prednosti su što ste okruženi materijalom za koji pouzdano znate da je zdrav, pouzdan i prijatan”, ističe Ognjen.

Kada je riječ o samim troškovima gradnje, ovakva vrsta gradnje je svakako jeftinija. Kamen ne košta mnogo, drvo manje-više, ali slama i glina su vrlo jeftini, a nekad i potpuno besplatni.

“Obično se ljudi pitaju da li ta slama može da funkcioniše kao životni prostor. Mnogi se boje da se može i zapaliti. Međutim, zidovi od slame su u skladu sa standardima protivpožarne zaštite i oni nemaju dovoljno kiseonika da bi gorili, jer je slama u balama jako sabijena, a i malteri ih jako dobro štite. Ljudi se boje i ulaska raznih životinja u slamu, što je takođe dobrim malterisanjem spriječeno i onemogućeno”, kaže Šukalo.

Dodaje da je najveći neprijatelj ovih materijala voda, a ne vatra, pa je potrebna posebna pažnja da se preduprijedi ulazak kiše, curenje instalacija, ili – kroz izbor lokacije – da se izbjegne plavljenje od vode spolja.

Svoj neobični objekat Ognjen je gradio ličnim sredstvima i energijom od 2011. do 2014. godine. U tome mu je pomogla njegova porodica, a s obzirom da predaje kao viši asistent na Arhitektonsko -građevinskom fakultetu u Banjaluci, u pomoć su mu priskočili i studenti.

mondo.ba