Većini ljudi ljeto je nezamislivo bez omiljene, hladne poslastice – sladoleda. Obično se zavodljivim okusima sladoleda prepuštamo bez grižnje savjesti jer je poznato da je sladoled bogat kalcijumom, vitaminima i antioksidansima, ali to je istina samo ako se radi o sladoledu napravljenom od zdravih sastojaka na pravi način.
Ako želite i dalje uživati u “blaženom” neznanju o sladoledu, nemojte dalje čitati, ali ako želite znati šta jedete, evo nekoliko savjeta.
Kako izgleda dobar sladoled
Kada uđete u poslastičarnicu, prvo pogledajte kako sladoled izgleda u posudama. Vrlo često je nagomilan poput “planine”, što je obično znak da su korišteni sastojci poput nekih masnoća i aditiva, koji održavaju sladoled u tom neprirodnom položaju. Često se na vrhu tog nagomilanog sladoleda nalazi svježe voće, koje ga čini još privlačnijim, ali to skoro nikada nije znak da je voće zaista korišteno u pripremi samog sladoleda.
Kako prepoznati umjetne boje
Danas postoje sladoledi u najluđim bojama, poput “štrumfplave”, koja oduševljava klince. Kod nekih vrsta sladoleda je lako prepoznati korištenje umjetnih boja, na primjer, okus višnje/trešnje je gotovo fosforescentna boja ciklame umjesto prirodne ljubičasto-ružičaste boje.
Jako tamna boja čokolade znak je da je kakao umjetno zatamnjen da bi se dobio utisak da se radi o sladoledu napravljenom s puno čokolade s visokim procentom kakaoa.
Menta sjajno zelene boje sasvim sigurno su umjetne jer se za izradu prirodnog sladoleda od mente koristi esencijalno ulje koje je bezbojno, ili infuzija listića mente koja daje blago zelenu boju. Sumnjiv je i sladoled od pistacija snažne zelene boje.
Kako otkriti umjetne arome
Umjetne arome su veoma intenzivne i osjetite ih odmah, čim sladoled stavite u usta, poput bujice okusa koja, međutim, veoma brzo presuši.
Prirodni okus hrane oslobađa se s toplinom, stoga ga percepiramo i ta se percepcija pojačava polako dok jedemo sladoled i dok se zagrijava u našim ustima. Okus se, dakle, pojačava dok sladoled jedemo i ostaje dugo.
Kakav okus ima dobar sladoled
Za okus sladoleda veoma je važna vrsta masnoće korištena u pripremi. U prirodni sladoled, kao “masna” komponenta, dodaju se mlijeko i pavlaka. Kod sladoleda lošeg kvaliteta često su dodate biljne masnoće, nerijetko hidrogenizovane, koje koštaju manje i produžuju rok trajanja i konzistenciju proizvoda. Prepoznaćete radi li se o takvom sladoledu jer na jeziku će vam ostati neugodno mastan osjećaj, poput masne patine.
Osim toga, dobar sladoled mora biti kompaktan i kremast, ali ne pjenast – to je znak da je dobio previše vazduha tokom miješanja.
I još, ako ne postoji izrazita razlika između pojedinih okusa, već su svi slični, to je znak da je sladoled napravljen od zajedničke osnove i samo su raznim aromama stvoreni različiti okusi, umjesto da je za svaki sladoled korišten specifičan recept.
Sladoled ne smije biti presladak
Osim što će vam u ustima ostaviti dobar aromatičan okus, kvalitetan sladoled ne smije izazvati veliku žeđ. U suprotnom, znak je to da je u sladoled dodato previše šećera i da recepti nisu dobro izbalansirani i osmišljeni.
Šećer je relativno jeftin sastojak i često se dodaje u velikim količinama da bi se zamaskirao nedostatak drugih elemenata, skupljih i kvalitetnijih. Zato, ako ste nakon pojedenog sladoleda jako žedni, razmislite o njegovom kvalitetu. I još, dobar sladoled ne smije zadati probavne smetnje.
