Od trenutka kada padne prvi snijeg pa do početka proljeća sve zdravstvene ustanove imaju pune ruke posla s prelomima i uganućima. Iako se može povrijediti svako, iskustvo pokazuje da su povredama najpodložnija djeca – prilikom sankanja, skijanja i igranja na snijegu, jer provode najviše vremena na otvorenom, ali i stari, koji su uplašeni pa nesigurno hodaju, a i njihove kosti su zbog godina već sklonije prelomima jer su u manjoj ili većoj mjeri zahvaćene osteoporozom.
Kako pomoći povrijeđenom
Prelom ili fraktura je povreda pri kojoj dolazi do prekida kontinuiteta kosti.
Dobro je znati osnove prve pomoći kod takvog stanja. Ako se sumnja na povredu glave, vrata ili kičme povrijeđeni se ne smije pomjerati. Druge povrede treba prije svega imobilisati. Za imobilizaciju se mogu koristiti savijene novine, daščice, trougao iz automobila.
Svaki tvrdi predmet potrebno je omotati najprije zavojem, vatom ili komadom odjeće kako ne bi nastale dodatne povrede. Prije postavljanja imobilizacije ne skidaju se odjeća i obuća da ne dođe do nepotrebnih bolova. Potrebno je imobilizovati dva susjedna zgloba. Može da se stavi led da se smanji bol i otok.
Nakon imobilizacije potrebno je provjeriti cirkulaciju. Ako se pojavljuje trnjenje ili bockanje ili nema pulsa na arterijama distalno do povrede, znači da ste previše stegli, pa treba popustiti stisak. Sljedeće je odvođenje do prve zdravstvene ustanove, a nakon toga rendgen je najsigurnija dijagnostika preloma. Prelom se može liječiti operativno ili konzervativno (gips imobilizacijom).
Fizikalna terapija može početi odmah nakon povrede jer je cilj svakog fizijatra da povrijeđenog osposobi što prije za hodanje, bilo samostalno ili uz pomoć štaka, uz razradu pokreta ekstremiteta koji nisu imobilisani. Još se može primijeniti i magnet. Kao fizikalni agens u cilju formiranja veće količine kalusa, a nakon desetak dana (u zavisnosti do preloma), uključuju se interferentne struje i statičke kontrakcije.
Po skidanju gipsa, najvažnije je razgibavanje zglobova koji su bili u imobilizaciji, vraćanje snage mišićima koji su mirovali i vraćanje šeme hoda, a sve se postiže kineziterapijom – vježbama u sali s fizioterapeutom ili hidrokineziterapijom – vježbama u vodi.
Oporavak od ozbiljnijih preloma koji su tretirani operativno treba sprovoditi u specijalnoj ustanovi za rehabilitaciju. Vrijeme koje je potrebno da se ekstremitet koji je bio imobilisan vrati u zdravo stanje dobićemo ako broj dana nošenja gipsa pomnožimo sa tri. Na primjer, ukoliko je ručni zglob bio imobilisan četiri nedjelje, puna funkcija ruke vraća se za 12 nedjelja.
Prva pomoć kod iščašenja zgloba
Iščašenje, luksacija je gubitak međusobnog kontakta između dva zglobna tijela. Kad se dogodi iščašenje, jedna od kostiju koje čine zglob bude izbačena iz svog prirodnog i normalnog položaja u zglobu usljed jakog istezanja i kidanja ligamenata. Javljaju se otok i bol, često deformacija zgloba. Aktivni pokreti nisu mogući dok su pasivni bolni i ograničeni.
Odmah poslije iščašenja potrebno je staviti led na zglob kako bi se smanjili bol i otok. Ako nemate leda, dovoljni su i krpa ili ručnik namočeni u hladnu vodu. Ledom treba masirati mjesto povrede tri do pet minuta, dok se ne pojavi crvenilo kože. Zglob treba da se učvrsti i bolesnika hitno prevesti u najbližu zdravstvenu ustanovu.
Nestručne osobe ne smiju da pokušavaju da namjeste zglob. Repozicija, namještanje zgloba, radi se što je prije moguće, a potom se radi kontrolni rendgenski snimak da bi se potvrdila uspješnost namještanja. Zglob se u fiziološkom položaju učvrsti gipsom, koji se skida poslije jedne do dvije nedjelje u zavisnosti od stanja.
Poslije skidanja gipsa uvijek treba sprovesti fizikalnu terapiju da bi se ojačali mišići i smanjila mogućnost za ponovna iščašenja. Proces zarastanja ligamenata traje još dugo nakon što se povuku simptomi iščašenja. U cilju stabilizacije zgloba, a nakon povrede kada se nastavlja kretanje ili se bavite nekim sportskim aktivnostima, savjetuje se bandažiranje zgloba (elastičnim zavojem ili namjenskom bandažom).
Ovo treba praktikovati u periodu od nekoliko nedjelja do nekoliko mjeseci od povrede, zavisno od toga koliko je povreda bila ozbiljna, a u cilju prevencije ponovnih iščašenja.
