Glavni cilj ovog projekta bio je stvaranje doma koji bi mogao da odoli zemljotresima karakterističnim za ovo podneblje.
Ideja je bila izvući maksimalnu prostornu zapreminu zauzimanjem okolnog okruženja, ali na način da se zadrži besprjekoran kontinuitet između spoljašnjosti i unutrašnjosti. Umjesto da usvoji tipičan pristup postavljanja dnevnog boravka otvorenog plana iznad grupe povezanih soba, arhitekte su se odlučile za stvaranje niza takozvanih drvenih “okvira vrata” koji podržavaju nagnuti krov.
Svaki okvir obuhvata širinu parcele osiguravajući pritom da je otvorena podna površina što je moguće izdašnija uz postizanje stabilnosti potrebne za zaštitu od potresa.
Zidovi se razlikuju po visini i takođe podržavaju kosi krov koji se proteže ispred cijele kuće, dok su njegove velike strehe prekinute otvorima kroz koje viri drveće. Kako bi se efikasno iskoristile ograničene prostorije, život stanovnika se postepeno prenosi u područje ispod velikog krova pa se slobodno može reći kako ovaj dio doma zapravo “iznosi” unutrašnjost napolje.
Glavni stambeni prostor ove kuće nalazi se u prizemlju i sastoji se od prostranog dnevnog boravka, kuhinje i trpezarije koja gleda na zaklonjeni vrt. Velike bijele zavese ugrađene su u svaki od postojećih okvira i mogu se lako navući kako bi se cjelokupan prostor razdvojio na različite zone. Privatni prostori, uključujući kupatilo i sobu u tradicionalnom japanskom stilu, smješteni su u zadnjem dijelu zgrade.
