Marinko Umičević, nadaleko poznati i priznati borac za veća prava osoba sa invaliditetom, čovjek ogromnog srca, humanista bez konkurencije i privrednik koji iza sebe ostavlja samo poslovne uspjehe, već decenijama se bori da prava osoba sa invaliditetom budu što veća i da im se na svaki drugi način olakša svakodnevni život, te na sve načine pruža podršku ovim licima i jedan je od rijetkih koji na invalidna lica misli i koji ih pomaže apsolutno svaki dan, a ne samo jednom godišnje, na Međunarodni dan osoba sa invaliditetom – 3. decembra.
A to je, osim bezbroj donacija i brojnih odluka u korist invalidnih lica, koje je izdejstvovao kao odbornik u Skupštini grada Banjaluka, vidljivo i kroz invalidni sport u Srpskoj koji zahvaljujući Marinkovoj upornosti i ljudskosti, dobija na značaju i bilježi odlične rezultate, prije svega u košarci u kolicima koja je uspjela da proslavi i promoviše Banjaluku i Republiku Srpsku u jednom potpuno pozitivnom svjetlu, i donoseći pregršt trofeja sa raznih međunarpodnih i domaćih takmičenja.
Naime, ovaj humani čovjek je zajedno sa nekolicinom svojih prijatelja prije više od 23 godine pokrenuo Košarkaški klub invalida (KKI) “Vrbas”, koji vodi do dan danas, a koji okuplja invalidna lica koja su kroz treninge, takmičenja, putovanja, medalje, pehare, počeli živjeti jedan potpuno novi život, a sve to zahvaljujući predanom radu, humanosti i upornosti Marinka Umičevića, koji je bezbroj puta do sada pokazao da ima ogromno srce, veliko kao Rusija.
I kao što smo već rekli, Marinko nije od onih koji se invalidnih lica sjeti samo 3. decembra, već je riječ o čovjeku koji svakog dana na sve moguće načine, i kroz posao i kroz sport i kroz humani rad i kroz odborničko djelovanje, pokušava da učini nešto za osobe sa invaliditetom, po čemu i jeste jedinstven.
U izjavi za Banjaluka.net, Marinko je rekao da je i ove godine 3. decembra obilježen Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, te je naglasio da se usljed dubokog razočarenja zbog odnosa društva prema toj populaciji nije želio oglašavati tog dana, iako je ranije uvijek poručivao da je osobama sa inavliditetom potrebna veća podrška, iznosio njihove probleme, pozivao institucije da podrže te ljude…, ali ove godine je napravio izuzetak jer je s pravom razočaran odnosom prema osobama sa invaliditetom kod nas.
“Osnovana su silna udruženja osoba sa invaliditetom, ali rade samo za sebe i niko ne kontroliše njihov rad. Ne možemo čak ni da dobijemo spiskove paraplegičara pa da ih uključimo u sport i radimo na njihovoj socijalizaciji. Moramo da podignemo ljestvicu kada je riječ o odnosu prema ovim licima i da prepišemo rješenja iz okruženja, da im omogućimo da se što više bave sportom. Moramo više da ulažemo u invalidni sport, kao u košarku u kolicima gdje su igrači paraplegičari, amputirci i osobe sa blažom distrofijom i tu se ne radi samo o sportu nego o socijalizaciji i druženju, to je više od sporta”, rekao je Umičević, koji se pored vođenja KKI “Vrbas” i Saveza košarke u kolicima Srpske, pomoći igračima na sva moguće načine, trudi i da na skoro svakoj utakmici bodri igrače ličnim prisustvom na tribinama, što njima svakako mnogo znači.Umičević je potcrtao da je potrebno riješiti pitanje sportskih kolica. On je iskoristio ovu priliku da ponovo istakne da je zahvaljujući Željki Cvijanović dok je obavljala funkciju predsjednika Republike Srpske, zatom Alenu Šeraniću, ministru zdravlja i socijalne zaštite RS i zahvaljujući Dejanu Kusturiću, direktoru Fonda zdravstvenog osiguranja RS omogućena nabavka lako-aktivnih kolica namijenjenih ljudima koji imaju 100 odsto oštećenje donjih ekstremiteta sa urođenim ili stečenim invaliditetom i time im je značajno olakšan svakodnevni život.
“Međutim, izuzetno sam razočaran činjenicom da ti ljudi imaju pravo na jedan kateter na dan što je dno dna, sramno i poražavajuće. Mi smo stupili u kontakt sa Udruženjem paraplegičara iz Slovenije i oni ne mogu da vjeruju da je to jedan kateter na dan i da to nije silikonski kateter koji je u upotrebi već 30 godina”, rekao je Umičević, koji je ugledni privrednik, odnosno direktor uspješne banjalučke Tvornice obuće “Bema”, koja ja takođe, za sve godine svog postojanja zajedno sa Marinkom podržavala i podržavaće ovaj uspješni sportski klub, kao i invalidna lica, da imaju bolje uslove za život i veća prava.
Umičević je dodao da ovih dana u saradnji sa Udruženjem “Udas” očekuju donaciju katetera iz Slovenije.
“Ako mogu nešto da pohvalim, to je da je djelimično zahvaljujući inicijativi KKI “Vrbas” u Banjaluci dosta urađeno na pristupu institucijama i javnim površinama osobama sa invaliditetom. Što se toga tiče Banjaluka je jedan od najsvjetlijih primjera u regionu, imamo čak i rampe za ulazak u crkvu, ali i dalje ima prostora za poboljšanje. Već dvije godine je na snazi kažnjavanje osoba koje parkiraju na mjestima predviđenim za parking automobila osoba sa invaliditetom i rečeno je da će se ta sredstva koristiti za ulaganje u invalidni sport, ali evo još niko ne zna ni o koliko sredstava se radi, ni gdje su, mora da ih je Vrbas odnio”, upitao je u svom stilu Umičević i upozorio da tržni centri nisu još uvijek dali svoju saglasnost za sankcionisanje nesavjesnih vozača na njihovim parkinzima. Prema njegovim riječima, došli smo u situaciju da ukidamo personalnu asistenciju koja je jedna od najbitnijih stavki za život tih ljudi.
“Taj kadar je malo i neredovno plaćen, sve je manje zainteresovanih da se bave tim poslom. Za to se moraju pronaći sredstva. Osoba sa invaliditetom se uglavnom svi sjete 3. decembra, neki im čak čestitaju, ali na čemu, stvarno ne znam. Ali ono što je očigledno je da se neka goruća pitanja moraju rješavati”, poručio je Umičević, koji je odbornik u Skupštini grada Banjaluka već peti mandat zaredom i jedan je od najglasnijih i najtrajnijih boraca za veća prava osoba sa invaliditetom, to je čovjek koji koristi svaku priliku da upozori da je uvijek potrebno više činiti kako bi se poboljšali uslovi za život osoba sa invaliditetom. Da je u ovoj državi, više ljudi poput Marinka, sve bi bilo mnogo drugačije.
N.Sp.
