Piše: dr Aleksandar Stajčić
U ordinaciji je moguće izbjeljivati zube na različite načine: laserom, zoom lampom i pomoću udlaga.
Svi preparati kojima se izbjeljuju zubi su bazirani na hydrogen-peroksidu i karbamid-peroksidu. Ostali dodaci služe za bolju aplikaciju preparata, poboljšavaju mu miris i sadrže supstance koje smanjuju zubnu osjetljivost (fluor). Preparati se međusobno razlikuju u koncentraciji karbamid-peroksida, koja zavisi od vrste i načina izbjeljivanja.
Izbjeljivanje zuba može biti vanjsko i unutrašnje.
Kod unutrašnjeg izbjeljivanja preparat (30-35% hydrogen-peroksid) se aplikuje u kavitet (otvor) na zubu, obično sa unutrašnje strane zuba i radi se na avitalnim zubima – kada je zub promijenio boju zbog traume zuba ili prijašnjeg liječenja zubne pulpe (živca) pri čemu je došlo do krvarenja u unutrašnjost zuba koje je uzrokovalo obojenje zuba. Unutrašnjem izbjeljivanju pristupa se tek kada je korijenski kanal pravilno napunjen i izolovan od krune zuba. U kavitet na zubu se nanosi preparat, zub se zatvori i pacijent odlazi. Preparat stoji u zubu maksimalno četiri dana i pacijent dolazi na kontrole kod stomatologa.
U nekim slučajevima se ne može postići potpuno izbjeljivanje zuba i pacijentu se to mora naglasiti prije započinjanja terapije.
Kod vanjskog izbjeljivanja preparat se nanosi na vanjsku površinu zuba, pri čemu prodire kroz gleđ i izbjeljuje zub. Postoji nekoliko načina ovog izbjeljivanja: preparat se stavlja u za tu svrhu napravljenu udlagu od tankog gumastog materijala, koja prati oblik zubnih kruna, pacijent dobije preparat i udlagu i aplicira ga svaku veče sljedećih deset dana najviše. U ovom slučaju se koriste pripravci sa 10-15% karbamid-peroksida.
Idealno vrijeme za ispravljanje zuba
Vanjsko izbjeljivanje se može obaviti i u jednoj posjeti (laser i zoom lampa), pri čemu se koriste preparati sa većom koncentracijom karbamid-peroksida (30-35%) i traje oko 15 minuta.
Postupak jednokratnog izbjeljivanja kod stomatologa traje prosječno 60 minuta, a kućno izbjeljivanje oko deset dana – pri čemu se rade kontrole kod stomatologa. Pacijentu se savjetuje dolazak na redovne kontrole svakih šest mjeseci, a eventualno ponavljanje izbjeljivanja se ne preporučuje prije godine dana, s tim da i onda postupak kraće traje.
Izbjeljivanju prethode određeni postupci. Dakle, izbjeljivati se mogu potpuno sanirani (popravljeni) zubi, gingiva (zubno meso) mora biti zdrava i zaštićena posebnim materijalom prilikom izbjeljivanja s većim koncentracijama karbamid-peroksida, zubni vrat takođe mora biti zaštićen i ne smije doći u kontakt s preparatom.
Nekoliko dana prije izbjeljivanja mora se obavezno odstraniti zubni kamenac i očistiti površina zuba od nataloženih pigmenata koji dolaze iz hrane, pića, duvana itd. – postupak pjeskarenja. Već i ovaj postupak dovodi do lagane promijene boje zuba. Ukoliko se ne poštuju gorenavedena pravila, može doći do prolaska preparata u dublje strukture zuba i njihovog nepovratnog oštećenja. Takođe, oštećenja mogu nastati ako se ne slijede uputstva stomatologa o načinu izbjeljivanja (obično pacijenti pretjeruju s količinom materija i vremenom izbjeljivanja) i ako izbjeljivanje rade bez kontrole stomatologa.
Za vrijeme izbjeljivanja i dvije sedmice nakon zabranjeno je pušiti i treba izbjegavati sve obojene napitke (kava, vino itd.) – dok se boja ne stabilizuje. Dakle, pušači mogu izbjeljivati zube, ali treba da izbjegavaju pušenje za vrijeme tretmana. Izbjeljivanje nije preporučljivo u trudnoći, kod osoba s alergijom na karbamid-peroksid i hipohlorit, kod osoba s preosjetljivim zubnim vratovima, nepopravljenim zubima i kod oboljenja zubnog paradonta.
Djeci do osamnaeste godine nije dopušteno izbjeljivanje zuba. Naime, rast i razvoj zuba ne završava njegovom pojavom u usnoj šupljini, već traje prosječno i dvije godine nakon toga. Osim toga, zubna pulpa mladih zuba je velika i bliže površini zuba nego kod starijih osoba.
Nažalost, dostupni su svakakvi materijali za izbjeljivanje zuba i nalaze se slobodno na tržištu. Koncentracije takvih preparata obično nisu velike, ali svejedno mogu nastati trajno loše posljedice za zube. Kako je već navedeno, izbjeljivati se mogu samo potpuno sanirani zubi sa zdravim paradontom i pod kontrolom stomatologa. Zato su za izbjeljivanja zuba odgovorni isključivo stomatolozi. Nikako se ne preporučuje samoinicijativno izbjeljivanje zuba.
Optimalno izbjeljivanje zuba je za jednu do jednu i po nijansu. Takva je preporuka proizvođača preparata, a i takav rezultat je realan. Kod izrazito tamnih zuba izbjeljivanje je uspješnije. U svakom slučaju zubi će biti bjelji, ali pacijente treba upozoriti da je rezultat izbjeljivanja individualan i da ne smiju imati nerealna očekivanja.
Krajnja boja zavisi i od strukture i građe zuba, početne boje zuba, navika pacijenta i vrste preparata.
Rezultati izbjeljivanja se praktično vide odmah, ali krajnji rezultat se vidi prosječno dvije sedmice nakon završetka izbjeljivanja kada se boja stabilizuje. Kako će se dobijena boja održavati dalje zavisi isključivo od navika pacijenta – oralna higijena, redovne kontrole stomatologa radi odstranjenja zubnih naslaga, pušenje, konzumiranje obojenih pića.
Izbjeljivanje zuba je postupak kojim se bitno može uljepšati izgled lica, ali i istovremeno nepovratno narušiti zdravlje zuba ako se radi nestručno i bez stomatologa. Pacijenti treba da budu svjesni kako je izbjeljivanje individualno i zavisi od puno faktora. Zubi će sigurno nakon izbjeljivanja biti bjelji, ali često pacijenti imaju nerealna očekivanja i žele “holywoodske zube”, koji su najčešće u stvari zubi pokriveni keramičkim krunicama ili ljuskicama izrazito bijele, gotovo neprirodne boje. Ako ste zainteresovani za izbjeljivanje zuba, obratite se isključivo svom stomatologu i jedino kod njega i uz njegovu kontrolu izbjeljujte zube. Svi ostali načini predstavljaju veliki rizik za zdravlje zuba.
