Izgradnja “The Linea”, futurističkog linearnog grada obloženog staklom koji je dio saudijskog megaprojekta Neom, našla se u problemima.
U pitanju je 500 metara visoka struktura od ogledala koja se proteže 170 kilometara preko pijeska i dizajnirana je da primi devet miliona ljudi. Grad bi bio širok svega 200 metara i smješten unutar dva paralelna staklena zida koji čine svojevrsni “megastrukturirani koridor”.
Kretanje unutar grada bi se vršilo ultra-brzim tranzitom i autonomnim sistemima. Svi sadržaji za život (posao, trgovine, škole, zdravstvo) nalazili bi se na pet minuta hoda od svake tačke. Ne bi bilo automobila, cesta ni emisija CO2 te bi se napajao 100 posto obnovljivom energijom, piše Financial Times.
Saudijska Arabija na taj način želi manje zavisiti od nafte, razviti turizam i tehnologiju te stvoriti simbol “grada budućnosti”.
Kada je izgradnja započela prije tri godine, “The Line” je trebao biti simbol nezaustavljivog zamaha: transformativnog urbanog života bez tradicionalnih ulica ili automobila, pokretanog obnovljivim izvorima energije, koji bi se neprekidno protezao od Akabskog zaljeva do planina Hidžaz. Bio bi centralni dio Neoma, futurističke metropole kroz koju je princ Muhamed namjeravao dokazati obim svoje ambicije.
“Kažu da se u mnogim projektima koji se odvijaju u Saudijskoj Arabiji to ne može izvesti, ovo je vrlo ambiciozno”, rekao je princ Mohammed, poznat kao MBS, u dokumentarcu Discovery Channela o filmu “The Line” koji je prvi put emitiran u julu 2023.
Dodao je da “oni to mogu stalno ponavljati, a mi možemo stalno dokazivati da nisu u pravu”.
Ali, kako je dizajn napredovao, njegov san se sudario sa stvarnošću. Arhitekti “The Linea” počeli su se pitati hoće li se struktura ikada moći izgraditi onako kako je zamišljeno. Troškovi su se povećavali, rokovi su se probijali, a strana ulaganja na koja je Rijad računao nisu se ostvarila.
Danas, s najmanje 50 milijardi dolara potrošenih, pustinja je prekrivena šipovima, a duboki rovovi se protežu preko krajolika. Ali princ Mohammed, koji predsjedava Neomom, dramatično je smanjio prvu fazu planova. Iz Neoma su za Financial Times rekli da “The Line” ostaje “strateški prioritet” koji će u konačnici “pružiti novi nacrt za čovječanstvo mijenjajući način života”. Ali oni su je opisali kao “višegeneracijski razvoj neviđenih razmjera i složenosti”.
Iako zaposleni u Neomu kažu da bi veliki dio “The Linea” tehnički još uvijek mogao biti izgradiv, nisu uvjereni da je iko spreman platiti za to. Građevinski radovi širom Neoma su usporeni, a pustinjsko skijalište Trojena, planirano mjesto održavanja Azijskih zimskih igara 2029. godine, jedno je od rijetkih mjesta koja i dalje napreduju jednakim tempom.
Iz Neoma kažu da je pažnja sada usmjerena na “složene inženjerske i detaljne dizajnerske radove povezane s prvom fazom” “The Linea”. Ali, jedan bivši zaposlenik rekao je da svi znaju da projekat neće uspjeti; “sada je samo pitanje da li će MBS biti polako iznevjeren”.
Na osnovu intervjua sa više od 20 ljudi koji su radili na projektu “The Line”, od arhitekata do inženjera i bivših viših rukovodilaca, Financial Times daje insajderski prikaz o tome kako je MBS-ov san poništen zakonima fizike i finansija. Svi su tražili anonimnost, plašeći se pravnih posljedica.
“Zajedno, njihove priče prate jedan od najsmjelijih urbanih eksperimenata u modernoj historiji – pokušaj izgradnje metropole od nule, neograničene geografijom ili presedanima, koja je sada u opasnosti da se pridruži redovima najvećih svjetskih ludosti”, navodi Financial Times.
Vrijeme pjesnika
Princ Muhamed je učvrstio svoju poziciju de facto vladara Saudijske Arabije 2017. godine, postavši prijestolonasljednik sa samo 31 godinom u onome što su kritičari opisali kao dvorski udar.
Neom, pokrenut mjesecima nakon što je postao prijestolonasljednik, bio je svjedočanstvo te vizije: ogroman pustinjski kompleks koji obuhvata The Line, Trojenu, luksuzni obalni razvoj, industrijsku zonu i “podzemnu digitaliziranu zajednicu budućnosti”.
deja za linearni grad potekla je od samog princa. Originalni prijedlog, koji je razvila arhitektonska firma Morphosis iz Los Angelesa, predviđao je pojas naselja širok 2 kilometra koji se proteže od mora do planina i povezan je željeznicom – relativno tradicionalni urbanistički plan.
Ali krajem 2020. godine, princ Muhamed je izdao nove upute.
“Rekao sam timu – ‘šta ako uzmemo ta dva kilometra i pretvorimo ih u dva tornja?'”, objasnio je u dokumentarcu Discovery. Dok je govorio, prekrižio je ruke kao da zatvara knjigu.
Smjernice su išle dalje od postavljanja širine “The Linea” na 200 metara.
Sa krovom na konstantnih 500 metara nadmorske visine, “The Line” bi se svrstala među najviše zgrade na svijetu. Ali za razliku od većine nebodera, bila bi naseljena do svog vrha, neprekidnim zidom od stakla i čelika.
Koncept “The Linea” predstavljen je 2021. godine, nakon čega je počelo masovno zapošljavanje arhitekata, inženjera, menadžera gradilišta i dizajnera. Mnogi su bili smješteni direktno u pustinju, gdje su živjeli u malim kabinama i jeli u zajedničkim trpezarijama. Neki su privučeni visokim platama, a drugi prilikom rada na projektu neviđenog opsega.
Ambiciozni plan predviđao je da će 16 kilometara The Linea, podijeljeno u 20 “modula”, biti završeno do 2030., s prvim stanovnicima već 2025. Budžet je prvobitno bio procijenjen na 1,6 triliona dolara, a kasnija interna procjena iznosila je oko 4,5 triliona dolara, što je približno godišnjoj ekonomiji Njemačke.
Brojni problemi
Timovi su se suočavali s ogromnim inženjerskim izazovima: život unutar zida visokog 500 metara i dugog 170 km, nabavka čelika i cementa u količinama koje bi zahvatile globalnu proizvodnju, te cirkulacija vode u vještačkom dubokom pristaništu bez struja. Za svaki 800-metarski modul potrebno je 3,5 miliona tona strukturnog čelika, 5,5 miliona kubnih metara betona i 3,5 miliona tona armature, što je predstavljalo ogromno opterećenje za lokalnu infrastrukturu i globalno tržište materijala.
Projekat je bio toliko neobičan da su čak i kvantni fizičari sugerisali da je potrebna kreativnost poput one koju pružaju pjesnici, jer nijedna konvencionalna metoda gradnje nije bila dovoljna.
Za oblaganje modula “The Linea” bila bi potrebna količina materijala jednaka godišnjoj proizvodnji najvećeg svjetskog proizvođača obloga, pri čemu je svaki modul vrijedio 48 milijardi dolara u građevinskim troškovima. Nabavka materijala dodatno je otežana jer je jedini manji port udaljen 80 kilometara južno od Neoma, povezan sa gradilištem jednom dvostrukom cestom.
Unutar zgrade planirani su betonski toranjni jezgre udaljene 140 metara, sa liftovima, stepenicama i servisnim šahtovima, dok bi svaka primarna platforma duboka 16 metara formirala horizontalnu strukturu. Na tim platformama protezali bi se bulevari, visoki od 150 do 350 metara, nalik avenijama Manhattana, sa zgradama do 80 metara visine, koje bi se u budućnosti mogle rušiti i nadograđivati.
Projekt je koordinisao 75 timova arhitekata koji su projektovali pojedinačne četvrti, svaka sa vlastitim karakterom, uključujući i planirani kraljevski dvor visok 500 metara. Vertikalna struktura omogućila bi stanovnicima da sve što im treba imaju unutar pet minuta hoda.
Unutar primarne platforme “The Linea” planiran je sistem lagane željeznice sa stanicama na svakih 150 metara, dok bi iznad platformi prometovali autobusi, autonomni transportni pods i pješačke avenije. Velike stepenice povezivale bi prostrane javne prostore, ali prirodna svjetlost bila je problem jer su mnogi prostori smješteni u sredini građevine, a stadion je dodatno stvarao sjenu.
Skrivena marina, duboko iskopana za velike kruzere, zahtijevala je stalnu umjetnu cirkulaciju vode pomoću pumpi koje rade 24/7, jer prirodni tok vode nije postojao. Izgradnja Neom International Airport s pet pista i kapacitetom do 100 miliona putnika godišnje je odgođena u korist postojećeg Neom Bay aerodroma, pogodnijeg za turizam.
Neke ekološke prepreke nisu mogle biti riješene. The Line bi blokirao migracijske rute mnogih sisara i ptica, uključujući ugrožene vrste poput velikog orla mrljavog i europske turtledove, zbog čega su stručnjaci za očuvanje prirode već označili projekt kao potencijalnu prijetnju globalnoj biodiverzitetu.
Planirana vjetroelektrana sjeverno od The Linea dodatno je izazivala zabrinutost zbog ptica, koje bi mogle udariti u turbine ili u 500 metara visoku zgradu s ogledalnom fasadom. Iako su dizajneri predlagali “fritting”, sitne keramičke tačke na staklu, stručnjaci su upozorili da to neće riješiti problem, jer ptice migriraju na visinama s povoljnim vjetrovima, a prolazak kroz zgradu nije jednostavan. Pokušaji stvaranja velikih otvora u fasadi mogli bi djelimično pomoći sisarima, ali pticama ne.
Ambicije projekta su se smanjivale zbog finansijskih pritisaka i prioritizacije drugih projekata Neoma. Planirani broj modula smanjen je s 20 na 12, zatim sedam, četiri i na kraju tri modula do kraja 2023. godine. To je učinilo veliki dio dosadašnjeg rada, uključujući 6.000 pilota, praktično beskorisnim. Za privlačenje investitora bio je potreban minimalni broj stanovnika od 300.000 do 500.000, što je odgovaralo sedam modula. Pad ispod tog broja učinio je projekt neprivlačnim za ulaganja.
Veliki zahtjevi za dodatnim sredstvima i konkurencija drugih projekata doveli su do toga da velike međunarodne investicije nisu stigle.
Bivši zaposleni opisivali su radnu kulturu kao u bajci “Carevo novo ruho”: neslaganje je ignorisano ili kažnjavano, brige nisu stizale do vrha, a prilagodba kursa projekta postala je nemoguća, što je dovelo do praktičnog kraja ambicioznog projekta.
Izložbe dizajna za “The Line” često su bile organizovane za princa Mohammeda, koji je bio hands-on predsjednik Neoma. U prostorijama je vladala atmosfera straha; ljudi su mimikom ili riječima slijedili njegovo mišljenje. Iako je bio inteligentan, vrijedan i dobro upoznat sa projektima, princ je volio fantastične, naučnofantastične ideje, što je posebno uticalo na razvoj “The Linea”.
Izvršni tim je od samog početka upozoravao upravu na rizike, uključujući pitanja: odakle će doći 9 miliona stanovnika, koliko brzo mogu pristizati, može li se gradnja i proizvodnja pokrenuti dovoljno brzo, hoće li uvoz materijala preopteretiti ekonomiju, i ima li Saudijska Arabija dovoljno stručnosti da izvede ovakav projekt.
Brojni radovi zaustavljeni
Pritisak da se projekt realizuje bio je ogroman. Osoblje je često bilo prisiljeno davati optimističke procjene o rokovima i troškovima, kako bi zadovoljilo očekivanja uprave i samog princa.
Danas se The Line i njegovi temelji mogu vidjeti iz svemira. Iz satelitskih snimaka vidi se rad na iskopima i tuneliranju željezničkog sistema, koji bi povezivao The Line s Neom International Airportom, kao i priprema zemljišta za piste aerodroma. Međutim, radovi su zaustavljeni, a novi ciljevi za aerodrom nisu postavljeni. Temelji prvih modula i dalje stoje, ali mnogi piloti su prekriveni pijeskom.
Nekoliko naselja, uključujući selo Qayal pored “skrivene marine”, su uklonjena, a članovi plemena Huwaitat koji su protestovali protiv iseljavanja osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne i smrtne presude, prema izvještajima o ljudskim pravima.
Iskopavanja marine su do kraja prošle godine iznosila 100 miliona kubnih metara zemlje, što je ekvivalentno 40 Velikih piramida u Gizi. Iako luster, obrnuta kancelarijska zgrada iznad marine, ostaje u planovima, Neom više ne planira tamo smjestiti sjedište.
Cilj je sada izgraditi samo tri od originalno planiranih 20 modula, što znači da je ambicija sadašnjeg The Linea samo blijeda sjenka prvobitne vizije. Većina ranijih radova, uključujući pilote, sada stoji neiskorištena, dok se fokus projektnih timova pomjera na nekoliko manjih zgrada oko marine.
Jedan urbanistički stručnjak je zaključio: “Kao misaoni eksperiment, odličan. Ali misleni eksperimenti se ne trebaju graditi”.
Izvor: Klix





