Longyearbyen je najveće naselje i glavni grad norveške prekomorske teritorije Svalbarda, a ujedno je i najsjevernije naseljeno mjesto na svijetu.
U ovom rudarskom gradiću, u kojem četiri mjeseca godišnje uopšte nema sunca, živi nešto više od 1000 ljudi. Tik izvan grada ima i polarnih medvjeda.
Snježno okruženje i šarene kućice načičkane jedna do druge stvaraju sliku bajkovitog naselja, ali Longyearbyen karakteriše neobična zabrana, piše The Sun.
Naime, stanovnici ovog gradića ne smiju umirati ovdje. Tek 1950. godine je otkriveno da se se tijela zbog permafrosta ne razgrađuju. U tijelima koja su zakopana 1918. godine za vrijeme globalne pandemije španske gripe koja je odnijela između 50 i 100 miliona života, naučnici su početkom 2000-ih pronašli virus te bolesti.
Zbog straha od ponovnog širenja epidemije, groblje je danas zatvoreno za nove pokojnike.
Smrtno bolesni ljudi transportuju se u Oslo, gdje dočekuju smrt. Tehnički, na groblju se mogu zakopati urne s kremiranim posmrtnim ostacima, ali rijetki se odlučuje za tu opciju.
Longyearbyen, a világ legészakibb városa. Nappal. pic.twitter.com/de3UgWYYMb
— Vagyok, aki vagyok.. (@klassziqs) February 27, 2018
A ni zabrana umiranja nije jedini neobičan zakon na ostrvu – posjetitelji su dužni izuti cipele u bilo kojoj zgradi u koju uđu, ne samo u domovima ljudi.
