“Mrvice” su borci za život, evo zašto ih trebate podržati

mrvice

Nemojte se iznenaditi kada sutra vidite banjalučki Muzej savremene umjetnosti osvijetljen ljubičastom svjetlošću, ili neku drugu impoznatnu građevinu u nekoj metropoli. Niti, kada u šetnji gradom sretnete grupu dobro raspoloženih roditelja i njihovih veselih mališana. Možda ne znate, ali oni imaju dobar razlog da budu srećni i nasmijani. Dopustite da vam ispričamo.

Sutra, 17. novembra je Svjetski dan prijevremeno rođene djece, a grupa od 11 entuzijastičnih mama je odlučila da osnuje Udruženje roditelja prijevremeno rođene djece u Republici Srpskoj „Mrvice“ kako bi javnost upoznala više o ovoj pojavi.

Prijevremeni porođaj, nažalost, može se desiti svakoj trudnici. Ne postoje 100 odsto sigurna prevencija prijevremenog porođaja, i ne može se sa sigurnošću tvrditi  da zdrava i kontrolisana trudnoća neće završiti prijevremenim porođajem, što na kraju rezultuje strašnom traumom za ženu i borbom za život bebe.

Upravo se to desilo Ljiljani Grabovski Novaković, koja je jedan od osnivača udruženja „Mrvice“. Njena planirana i kontrolisana trudnoća tekla je sasvim u redu, sve do 26. nedjelje kada je morala hitno u bolnicu, te je poslije nekoliko dana rodila dječaka teškog tek 930 g, kojem su doktori davali male šanse da preživi. Slijede mjeseci neizvjesnosti, stresa, straha, iščekivanja…

Međutim, njen Maksim Lav se lavovski borio, i u 84 dana koliko je proveo u bolnici, uspio da savlada sve zdravstvene uspone i padove, infekcije i bolesti kojima su često izložena prijevremeno rođena djeca. Sada ima 17 mjeseci i, na svu sreću, zdrav je i živahan dječak bez ikakvih posljedica.

mrvice-banjaluka

Ljiljana i Maksim Lav

Ipak, Ljiljanino sjećanje na ta teška tri mjeseca još uvijek je vrlo živo i, kako i sama kaže, vjerovatno trauma za čitav život, i jedan od podsticaja da se pridruži osnivanju udruženja koje bi bilo baza informacija za roditelje prijevremeno rođenih beba, kao i prikupljanje pomoći zdravstvenim centrima.

“Procenat beba koje se rode prije vremena kod nas je oko 10 odsto od ukupno rođenih, a ljekari spase oko 90 odsto tih beba. Što se tiče Univerzitetsko-kliničkog centra RS, Odjeljenja intenzivne njege i terapije i Odjeljenja patološke neonatologije sa prematuritetom, mislim da stručnjaci tamo rade nadljudski posao. Ali, tim odjelima je potrebna pomoć, od tehničke opremljenosti do prostora. Mi smo za početak skupili prve donacije koje ćemo sutra uručiti, radi se o četiri konvektora za grijanje, posteljinama, prekrivačima za inkubatore i malim gnijezdima za bebe u koja se oni smještaju tako da imaju utisak da su u maternici. Ali, važnije od toga jeste da se u javnosti podigne svijest o tome, da se napravi neka akcija i kupi oprema koja nedostaje“ kaže Ljiljana.

Kao majka koja je prošla kroz stresnu situaciju prijevremenog porođaja i period neizvjesnosti nad sudbinom svoje bebe, naglašava jedan od primarnih ciljeva Udruženja, a to je da se majkama prijevremeno rođene djece obezbijedi psihološka podrška u tom izuzetno teškom periodu.

„Kada se žena porodi prije vremena doživi veliki šok, traumu koja ostaje. Osjećaš se kao u bunilu, nalaziš se u situaciji za koju ne možeš biti pripremljen. Često se tu javlja i osjećaj krivice, pitaš se da li si u nečemu pogriješila. Mislim da je tu primarna psihološka podrška koja za sad nedostaje u UKC-u. U Srbiji postoji udruženje “Mali div” koje radi sjajan posao, tako da oni sad na odjelu neonatologije imaju čitav stručan tim koji radi sa majkom, ali i porodicom. Naši ljekari su tu za sve, ali njihov fokus je na bebama, nema tu vremena da se majkama posvećuju. Ako zažive naše aktivnosti, jedan od primarnih ciljeva nam je obezbjeđivanje psihologa. Za sad imamo plan da dovedemo psihologa koji će se posvetiti problemu šoka i traume i razgovarati sa majkama prijevremeno rođene djece, a tu će biti prisutno i nas nekoliko majki koje smo prošle kroz to iskustvo, da im budemo na raspolaganju za sva pitanja. Ako to zaživi dva puta mjesečno, mislim da smo na dobitku. Cilj je da dođemo do što više majki i našim iskustvom i savjetima im olakšamo taj teški period“ priča Ljiljana.

Prijevremeno rođenu djecu, kada izađu iz bolnice, čeka veliki broj pregleda kod različitih specijalista, nerijetko i korištenje raznih terapija. Do sada su se roditelji prijevremeno rođenih beba u RS uglavnom „sastajali“ na zatvorenoj grupi na Facebooku, gdje su izmjenjivali svoja iskustva, priče, savjete…

udruzenje-mrvice-rs

Danka, Marijana i Ljiljana, članice udruženja “Mrvice”

U Federaciji postoji udruženje „Zvjezdice“, u Srbiji spomenuti „Mali div“, a u Hrvatskoj udruženje „Palčići“, i svi su oni pozdravili osnivanje „Mrvica“. Ljiljana dodaje da se nadaju da će se u budućnosti roditi neka saradnja sa ovim udruženjima, kao i da će što šire djelovati.

„Cilj nam je da okupimo roditelje iz čitave Republike Srpske, te da se i u drugim opštinama priča o ovome. Za početak ćemo u UKC-u postaviti plakate kako bi što više majki saznalo za nas, jer većina ih bude smještena u Banjaluci. Takođe, jedan od ciljeva nam je izrada brošure koja će se dijeliti roditeljima, a tome planiramo pristupiti studiozno i profesionalno uz podršku naših stručnjaka sa UKC-a. Za sada, svi zainteresovani nam se mogu obratiti i putem naše zvanične Facebook stranice“ dodaje Ljiljana.

Članovi udruženja „Mrvice“ sutra će posjetiti Klinički centar gdje će uručiti prve skromne donacije, posjetiti ljekare i sestre koji su spašavali njihovu djecu, razgovarati sa Upravom UKC-a i obavijestiti ih o planovima i ciljevima. Poslije toga, oko 15 časova će posjetiti spomenik „Dvanaest beba“, a zatim se uputiti ka Parku Petra Kočića gdje će sa svojim malim-velikim borcima pustiti ljubičaste balone. Baš kao u svjetskim metropolama, jedna zgrada u Banjaluci biće osvjetljena ljubičastim svjetlom kao znak podrške prijevremeno rođenoj djeci, a da to ove godine bude Muzej savremene umjetnosti pobrinula se firma APP iz Banjaluke.

Ukoliko budete u prilici pridružite im se, oni su istinski borci za život, a podrška udruženju „Mrvice“ znači i podršku za lakšu i bezbolniju borbu za život budućih prijevremeno rođenih beba. A, kao što smo rekli, nikad ne možemo sa sigurnošću znati kome će se to dogoditi.