O ormaru većina nas razmišlja kao o neophodnom komadu namještaja u koji odlažemo odjeću, obuću, posteljinu, peškire i mnoge druge stvari. Kada pogledamo unazad nekoliko decenija, možemo primijetiti da su se ormari često mijenjali, od glomaznih, teških do modernih, praktičnih, ugradbenih, multifunkcionalnih…
Zamislite samo koliko su se mijenjali u nekoliko posljednjih vijekova. Zapravo, ormari imaju veoma bogatu istoriju jer su tokom godina služili različitim svrhama.
Ako se vratimo skroz do srednjeg vijeka, uvidjećemo da su spavaće sobe u srednjem vijeku bile izuzetna privilegija bogataša i plemića. Obični ljudi su spavali u zajedničkim prostorijama, odnosno u centralnoj prostoriji u domu koja je služila kao kuhinja, trpezarija, dnevna soba, spavaća… sve u jednom. Samo su bogati i plemići imali spavaće sobe, koje su, osim za spavanje, služile i kao prostor za rad i primanje važnih gostiju.
Spavaće sobe nisu u to vrijeme bile intimni prostori kao danas. Odjeća, obuća, nakit i druge dragocjenosti čuvane su u drvenim škrinjama i sanducima, koje još možemo vidjeti u domovima, ali danas više kao starinski, ukrasni predmet.
Intimni prostori ženskih tajni
Na kraju srednjovjekovne ere bogataši su u domove počeli dodavati “ormare”, ono što danas nazivamo budoarima (budoir).
Budoar je nastao u ranom osamnaestom vijeku u Francuskoj kao ženski prostor za molitvu. Osim što su žene morale biti lijepe i njegovane, podrazumijevalo se da budu religiozne, a budoar je, između ostalog, bio predviđen i kao mjesto za molitvu.
Budoare su posjedovale samo bogate kuće čiji su vlasinici imali istaknutu društvenu ulogu, a njihove su kuće imale strogo propisan raspored i namjenu prostorija. Ali, pomalo, usljed društvenih promjena, vrata sobe za molitvu bivala su treskom zalupljena i iza njih je molitvu polako preuzimalo žensko durenje kada bi uvrijeđena dama odjurila od društva u salonu uzdignutog nosa ako joj štogod nije bilo po volji.
Jer, i to je bilo dio društveno prihvatljivog ponašanja. A kako su ženska durenja intrigantna, budoar se razvio u prostor tajnih susreta u kojima je nadurene dame trebalo utješiti…
Budoari su prvo bile male sobe decentnog uređenja, bez kičeraja. Razvojem uloge budoara i stil uređenja postaje raskošniji: nalaze se ovdje veliki i raskošni drveni kreveti impozantnog uzglavlja sa dekorom od svile i pliša, bogate zavjese na prozorima, a naročita pažnja poklanjana je ambijentalnoj rasvjeti.
Bilo je ovo najintimnije mjesto u kući, sinonim za ženske tajne. Čak i danas termin ormar može označavati tajnu, privatnost, skrivene poglede i stavove. Tako je jedan od danas najkorištenijih termina “izaći iz ormara”, što znači javno se deklarisati kao homoseksualac.
Pun krug
Puritanci su ponijeli sa sobom ideju ormara u Novi svijet, ali za njih je ona značila mjesto za odlaganje stvari, bez ikakvih mistifikovanih i erotizovanih ženskih kutaka.
Naravno, ormari nisu postojali u svim kućama, a ni u kućama u kojima ih je bilo nisu bili u svakoj sobi. Ljudi su tada imali daleko manje stvari nego mi danas i jednostavno nije bilo potrebno toliko ormara. Ljudi su radije čuvali stvari u sanducima, a kasnije su ih vješali u ormare kada je 1869. izmišljena vješalica.
Ormar kao komad namještaja prošao je razne faze popularnosti, izrade i stila, i one se zapravo stalno dešavaju. Danas se pod ormarima podrazumijevaju razni komadi namještaja namijenjeni odlaganju stvari, u prvom redu odjeće.
Kod nas su oni uglavnom u sklopu spavaće sobe, dok su u zapadnim zemljama često odvojeni od spavaće sobe, i ono što mi zovemo walk-in ormari zapravo su nešto između prostorije i velike zidne niše opremljeni policama i pregradama.
Kod bogatih, kod kojih novac i raspoloživi prostor u domu nisu upitni, savremeni ormar podrazumijeva posebnu prostoriju. To je intimni prostor u kojem se pored elemenata za odlaganje može naći i sofa, sto za šminkanje, ogledala… moderni budoar. Posmatrano sa te tačke gledišta, ormar je napravio pun krug.
