Ukoliko ste uspješni u svojoj profesiji, cijenite prijateljstvo, humanizam i profesionalnost, te kroz individualno djelovanje to i dokazujete, vrlo je vjerovatno da možete postati član Rotary kluba. Biti njihov član je svojevrsni statusni simbol koji morate zaslužiti, ali status koji podrazumijeva i određene odgovornosti i obaveze. U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko Rotary klubova, ali samo jedan ženski, i to Rotary klub “Glorija” iz Banjaluke.
S ovogodišnjom predsjednicom kluba prof. dr Brankicom Milojević razgovarali smo o idejama koje klub zastupa, a koje se temelje na principima prijateljstva, visokih etičkih i profesionalnih standarda, služenju zajednici i unapređenju međunarodne profesionalne saradnje. Inače, prof. dr Brankica Milojević je v.d. dekana na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, sa bogatom karijerom koju je izgradila kao arhitekta i urbanista, a ovom prilikom naglašava i važnost vraćanja visokih standarda ove struke kao graditelja svakog društva.
DOM INFO: Kako ste postali članica ženskog Rotary kluba “Glorija”?
MILOJEVIĆ: Članica sam postala na osnovu poziva i preporuke iz kluba od strane moje prijateljice, Plamenke Stojić, koja je bila moj mentor u proceduri pristupanja članstvu. Mislim da sam se ostvarila kroz profesiju, kao arhitekta i urbanista, i kasnije kao profesor na fakultetu, ali čovjek uvijek teži nečemu višem, tako da sam ja postala dio “Glorije”. Već tri godine sam u klubu jer kroz takvo angažovanje mogu da pomognem zajednici kroz različite vrste humanitarnih projekata kojima se klub bavi. Ponosna sam što sam dio okruženja koje čini 26 uspješnih žena na različitim poljima djelovanja.
DOM INFO: Vaše akcije su uglavnom usmjerene ka dječjoj populaciji?
MILOJEVIĆ: Prethodnih godina smo imale priliku da realizujemo dosta humanitarnih aktivnosti, ali da, najčešće smo ih usmjeravale ka dječjoj populaciji. Od podrške studentima i srednjoškolcima za odlazak u inostranstvo u vidu razmjene učenika do doniranja sredstava. Svake godine se trudimo da dio aktivnosti usmjerimo ka Onkološkom odjeljenju Univerzitetske bolnice, prije nekoliko godina naš klub je donirao medicinski aparat Školi za djecu sa slušnim oštećenjem u Banjaluci. Takođe, bile smo aktivne u toku poplava 2014, kada smo posredovale u donaciji sredstava koje su prikupili Rotary klubovi u Austriji. Tada smo proslijedili novčana sredstva za pet porodica u Banjaluci i dječjem vrtiću u Čelincu… Kada organizujemo humanitarne akcije, trudimo se da pomoć ide onima kojima je najpotrebnija i tada sarađujemo i sa Crvenim krstom. Ali, moram napomenuti da se trudimo podržati i razne kulturne manifestacije. Trenutno posredujemo u organizaciji međunarodne izložbe “Misli Sloboda”. umjetnice Edine Selesković.
DOM INFO: U januaru ove godine ste realizovali jedan veliki projekat za Osnovnu školu “Jovan Cvijić” u Banjaluci. Možete li reći nešto više o tome?
MILOJEVIĆ: Članice Rotary kluba “Glorija” ove godine su uspjele realizovati grant projekat Rotary fondacije, odnosno uspjele smo obezbijediti 70.000 KM koje smo usmjerile za opremanje svih sanitarnih čvorova u OŠ “Jovan Cvijić”. Realizacija projekta je podrazumijevala opsežnu aktivnost izrade i prikupljanja dokumentacije, apliciranja i sakupljanja sredstava, jer od tih 70.000 KM preko Rotary fondacije je obezbijeđeno 50 odsto sredstava, a ostalo su donacije partnerskih Rotary klubova, institucija i pojedinaca. U okviru projekta organizovale smo i radionicu za učenike, koja se odnosila na temu značaj vode u životu.
DOM INFO: Klub je u javnosti postao prepoznatljiv i po postavljanju cvijeća na Gradski most, iako neki građani i nisu baš podržavali ovu ideju?
MILOJEVIĆ: To je naš mali doprinos uljepšavanju grada. Uprava grada je prepoznala našu ideju da svi moramo raditi na očuvanju i uljepšavanju javnog, zajedničkog prostora i dodijelili nam priznanje. Iako je znalo biti problema, ponekad smo bile i obeshrabrene jer su ljudi čupali cvijeće i bacali ga u Vrbas, ali mi ne odustajemo od te ideje jer samo upornošću možete djelovati na svijest ljudi o važnosti očuvanja i unapređenja životnog prostora.
DOM INFO: Na koji način prikupljate sredstva za donacije?
MILOJEVIĆ: Različite su mogućnosti pomoći. Mi u klubu djelujemo u skladu s našim mogućnostima, prije svega internim, jer imamo članarinu kojom raspolažemo i koju možemo usmjeriti prema nekim potrebama. Nažalost, imamo veoma mnogo prostora za djelovanje jer naše društvo jednostavno ne ulaže dovoljno.
Ali, šansa za značajnije djelovanje je kroz realizaciju projekata koje finansira International Rotary fondacija. Pri tome se, naravno, moramo prilagođavati njihovim pravilima i uslovima pod kojim se projekti moraju realizovati, a svi su oni usmjereni ka unapređenju životnih uslova stanovnika u svim dijelovima svijeta. Struktura finansiranja ovih projekata je da fondacija obezbjeđuje 50 odsto sredstava, a ostatak treba pronaći kroz donacije naših institucija i pojedinaca. Taj način djelovanja je dragocjen jer okuplja ljude dobre volje.
DOM INFO: Da li u našem društvu ima dovoljno ljudi dobre volje koji imaju mogućnosti da pomognu i voljni su da ih iskoriste?
MILOJEVIĆ: Živimo u društvu koje je u teškom stanju, ali mislim da ne mogu kao uspješan pojedinac biti potpuno zadovoljna ako svuda oko sebe vidimo probleme. Svi bi trebalo da se zapitaju šta i koliko možemo uraditi za društvo i za druge, i onda te svoje mogućnosti realizovati kroz profesiju. Rotary je upravo udruženje uspješnih profesionalaca koje nam omogućava da kroz profesiju uspostavljamo nove kontakte, gradimo mostove, da djelujemo i afirmišemo svoje profesije, ali i da ih koristimo za dobrobit društva. To je i moj neki lični moto bio prije ulaska u udruženje. Ljudi treba da se zapitaju koliko materijalnog im treba. Ne treba sve što se radi biti naplaćeno. Ja sam kroz klub uložila i svoje vrijeme i stručnost, kao i druge članice. Ali, kad znate da ćete nešto korisno ostaviti iza sebe, nešto što će biti od koristi za mnoge, onda je taj uloženi trud i te kako isplativ.
DOM INFO: Vi ste na nekim projektima na kojima ste radili u “Gloriji” dali svoj doprinos kao arhitekta. Stalno se priča o socijalno angažovanoj arhitekturi, kao povratku bazičnim vrijednostima ovog zanimanja. Kakvi su, prema Vašem mišljenju, standardi trenutno kod nas?
MILOJEVIĆ: Arhitektura je kao zanimanje socijalno angažovana uvijek. Tu postoje standardi koje struka nalaže i za njih bi trebalo da bude odgovorna ta struka i država. Međutim, mi danas živimo u tržišnim uslovima, ali država treba da kontroliše koji je minimum standarda koji se mora poštovati.
Arhitektura je odraz društva u prostoru. U socijalizmu smo imali definisane standarde i gradovi su se razvijali, a kada smo krenuli u tranziciju, pojavio se privatni kapital. Puno se toga izdešavalo u prostoru, pali su standardi struke pa imamo lošiju arhitekturu. Posebno u periodu od 1996. do 2005. nije bio dobre kontrole pa samim tim ni dobre arhitekture, jer je profit investitora bio najvažniji. Danas su stvari malo drugačije, država je uspjela da postavi taj sistem i polako se vraćaju standardi u pogledu projektovanja i gradnje, ali nažalost, mi još nemamo snažnijeg zamaha u kapitalnim javnim investiticijama i moćnih investitora koji će graditi reprezentativne objekte na dobrobit svih stanovnika.
DOM INFO: S obzirom na to da ste trenutno na čelu Arhitektonsko-građevinsko –geodetskog fakulteta kao v.d. dekana, moram Vas pitati šta Vam je prioritet na ovoj poziciji?
MILOJEVIĆ: Naš fakultet se razvija i stasava dvadeset godina, prilagođavajući svoje nastavne programe potrebama savremenog profila arhitekte, građevinskog inženjera i geodete i to je naš permanentan zadatak i u budućem periodu. Problem s kojim se suočavamo je nedostatak vlastite zgrade. Njena izgradnja je započela, kao niskoenergetska, po čemu će biti jedina u širem okruženju, autora Saše i Maline Čvoro, naših kolega na fakultetu. Iskreno se nadam da će uspješna realizacija i useljenje u novu zgradu biti u skorom periodu, što će biti i jedan od mojih profesionalnih ciljeva.
