Proizvodnja kvalitetnih 3D vizualizacija nije pitanje hardwarea ili softwarea, već vještine i znanja korisnika. Svejedno, mi se moramo dotaći ovih tema.
Radne stanice
Mnoge stvari u oblasti 3D vizualizacije možete bez problema uraditi na prosječnom personalnom kompjuteru. Međutim, ukoliko ste profesionalac u ovoj oblasti, jednog dana ćete se umoriti u borbi sa brojnim nesavršenostima vašeg personalnog kompjutera – to znači da vam je potrebna radna stanica.
Temin “radna stanica” kod 90% običnih ljudi ne izaziva nikakvu asocijaciju. A radne stanice u suštini su manje-više isto što i običan personalni kompjuter, ali mnogo moćniji. To su moćni kompjuteri koji su prilagođeni radu u određenoj profesionalnoj oblasti.
Komponente koje ih čine različitim od prosječnih kompjutera mogu biti razne: korištenje više multiprocesora, velika količina memorije s kodom korekcije grešaka (ECC), ultrabrzi diskovi za pohranu podataka i na kraju profesionalne grafičke karte konstruisane specijalno za određenu namjenu.
Certifikacija svega što je moguće smatra se drugom važnom odlikom radnih stanica. Sistem u cjelini prolazi testiranje, kako u matičnoj kući, tako i u kompaniji proizvođača programa, koji će se koristiti na tom modelu radne stanice. Mašina se testira na kompatibilnost sa programima i na stabilnost rada.
Kako se može i očekivati, certifikacija značajno poskupljuje radne stanice, ali je rad na takvim kompjuterima obično toliko važan da i najmanje greške i zastoji mogu proizvesti značajne gubitke. Zato profesionalci dodatno ulažu u svoju opremu kako bi bili sigurni u stabilnost i pouzdanost svojih sistema.
Tržiše radnih stanica neprestano raste jer je sve više oblasti u kojima se one koriste. Sve češće korisnike ne zadovoljava rad običnih personalnih kompjutera. Ne samo po pitanju performansi nego i po pitanju njihove pouzdanosti.
Sve je više ljudi koji se bave multimedijom i obradom različitog digitalnog sadržaja. Četvrt vijeka unazad radne stanice bile su egzotične sprave – kompjuteri posebno patentirane konstrukcije, znatno drugačiji od svoje desktop braće. U svojim radnim stanicama, kompanije Silicon Graphics (SGi), Sun, NeXT koristile su vlastite procesore i vlastita tehnička rješenja, skupa s optimiziranim operativnim sistemima.
Devedesetih godina prošlog vijeka situacija se izmijenila: pojavili su se procesori kao što su Pentium Pro i Pentium II Xeon, koji su podržavali dvoprocesorske konfiguracije i kao takvi predstavljali jeftiniju alternativu radnim stanicama. Nasuprot rasprostranjenom mišljenju, radna stanica ne mora biti drastično skupa. Tako, na primjer, bazni Dellov model Precision T1700 košta 789 dolara, otprilike kao osrednji desktop kompjuter.
Radne stanice visoke klase mogu biti izuzetno skupe, ali većini kupaca nisu potrebni tako snažni kompjuteri. Najčešće prodavane radne stanice kreću se u rasponu od 5.000-6.000 dolara.
Ključne komponente
Četiri su ključne komponente na koje treba obratiti pažnju pri odabiru radne stanice.
Prva je svakako snažni multi-core procesori, a za njima slijede radna memorija, profesionalne grafičke karte i brzi hard diskovi. Kada govorimo o procesoru, osnovno pitanje je koju platformu i arhitekturu odabrati. Birati se može između procesora Intel Xeon, AMD Optereon ili procesora Apple G5. Posljednjih godina mnoge kompanije koje proizvode radne stanice sve češće biraju AMD Optereon kao najoptimalnije rješenje za svoje proizvode.
Sa druge strane, Apple svoj najnoviji Mac Pro 2014 superkompjuter nudi sa Intel Xeon procesorima. U svim radnim stanicama koristi se radna memorija s kodom korekcije grešaka (ECC), koja košta znatno više od obične memorije. Osnovna razlika je u tome što “obična” memorija može registrirati greške, izazvane različitim faktorima, ali ih za razliku od ove prve ne može ispravljati.
Što se tiče profesionalnih grafičkih karata za radne stanice, tu su već godinama apsolutni lideri dva proizvođača: nVidia i ATI. Ovi proizvođači praktično grade tržište grafičkih čipova. Proizvođačima radnih stanica oni dostavljaju specijalizirane serije video-karata FireGL (ATI) i Quadro (nVidia).
Profesionalne video-karte za razliku od onih koji se koriste na običnim kompjuterima imaju cijeli niz funkcija neophodnih prilikom korištenja profesionalnih aplikacija. Tradicionalno u radnim stanicama, kao i u serverima, koriste se brzi i pouzdani hard diskovi sa interfejsom SCSI. Međutim, u posljednje vrijeme Ultra320 SCSI ima ozbiljnu konkurenciju od strane interfejsa Serial ATA (SATA) 3 Gbit/s, koji je znatno jeftiniji a nudi sjajne performanse.
Koja radna stanica za koju namjenu
Zavisno od konkretnog posla koji obavljate, obratićete veću ili manju pažnju na pojedine komponente vaše radne stanice. Ukoliko koristite vašu radnu stanicu više za modeling i animaciju, prije nego za rendering, procesor i grafička karta su vaši prioriteti. Za obradu 2D slika u Photoshopu, kao i za compositing, od velike važnosti su multi-core procesori, mnogo radne memorije i brzi diskovi. Ako je fokus vašeg rada na renderingu, tada je više multi-core procesora nešto što vam je neophodno.
Treba li vam radna stanica
Širok je krug korisnika ovakvih mašina. Koriste ih profesionalci iz oblasti dizajna, obrade digitalnog videa i zvuka, inžinjeri, umjetnici, naučnici, medicinari. Istovremeno, svim ovim stvarima oni se mogu manje-više uspješno baviti i na običnim kompjuterima. Pomisao o prelasku sa običnog kompjutera na radnu stanicu javlja se tada kada vam dosadi čekati 20 minuta da biste na slici primijenili neki Photoshop efekat ili kada se vaša mašina u potpunosti blokira prilikom rada sa videom i ne dozvoljava bilo kakvu intervenciju. Ako su vam takvi slučajevi poznati, a pritom raspolažete najmoćnijim personalnim kompjuterom koji vam je bio dostupan, to znači da je sljedeći logičan korak prilikom modernizacije vaše opreme upravo radna stanica.
TEKST I ILUSTRACIJE SUAD AVDIĆ, akademski dizajner, osnivač je studija za dizajn i 3D vizualizaciju SU CREATOR
