Većina sjedišta u javnom prevozu prekrivena su posebno tkanom vunom, koja je otporna na mrlje i teško zapaljiva.
Tkanina u javnom prevozu mora da bude jako izdržljiva. Na kraju krajeva, na svom sjedištu dnevno sjedi stotine stražnjica. Sjedište mora da izdrži nekoliko godina upotrebe, da bude jednostavna za održavanje i da dobro skriva prljavštinu, piše BBC.
Možda i najvažnije je da mora da bude sigurna tkanina, posebno što se tiče otpornosti na paljenje. Najpopularnija tkanina je moket, mješavina posebno tkane vune.
“Vuna je prirodno otporna na vatru, a moket je otpornija od standardno tkane vune”, rekla je Harijet Valas Džons, vlasnica dizajn studija.
Tako tkana vuna otporna je na mrlje, a jako dobro skriva sitne čestice prašine koje uđu u nju. Raznorazni premazi dodatno poboljšavaju otpornost na vatru i olakšavaju čišćenje.
Dizajn uzorka je jedna sasvim druga priča. Na običnom sastanku o izgledu sjedišta nalazili su se predstavnici proizvođača sjedišta, proizvođača vozila, dizajneri i predstavnici transportnih preduzeća.
“Toliko ljudi teško da se može dogovoriti oko bilo čega, pa se proces odlučivanja o uzroku može razvući na dvije godine” kaže Džejms Njuton, šef prodaje transportnim preduzećima u firmi “Kamira materijali”.
Uzevši u obzir da je samo za dizajn potrebno po dvije godine, da je za proizvodnju vozila potrebno još toliko, lako je zaključiti da je nešto što je bilo moderno prije par godina, danas monotono i ružno.
