Umičević povodom velikog jubileja: “Bema” za 20 godina napravila skoro 22 miliona pari cipela

Tvornica obuće “Bema” iz Banjaluke u petak, 2. avgusta, na Ilindan, obilježava svoj veliki jubilej, 20 godina postojanja i rada u kojima je “Bema” izrasla u istinskog privrednog giganta, a da je to tako govore i impozantni podaci prema kojima je za dvije decenije u pogonima “Beme” proizvedeno skoro 22 miliona pari cipela, ostvarena saradnja sa čak 20 ino-partnera, a rezultat svega je realizacija od čak 225 miliona maraka, što je, ako se uzme u obzir da je ostvarena na šivaćoj igli, podatak vrijedan svakog poštovanja i egzaktan pokazatelj da je “Bema” jedan od glavnih zamajaca domaće privrede.

Povodom ovog velikog jubileja, 20 godina “Beme”, razgovarali smo sa čovjekom koji je za dvije decenije od “Beme” napravio tvornicu koja zapošljava oko 1.250 radnika, koja nikada nije zakasnila nijedan dan u isplati plata i doprinosa za radnike, koja nema niti jednu marku duga prema bilo kome, I koja je za sve ove godine pokazala svoju snagu i izdržala brojne ekonomske krize, bočne udare, spletkarenja pojedinaca, a sve to umnogome zahvaljujući prvom čovjeku tvornice, koji je uvijek znao kada treba povući pravi potez i koji je svojim iskustvom, znanjem, upornošću, marljivošću i besprijekornoj discipline, od male “Beme” prije 20 godina, stvorio privrednogh giganta. Naravno, riječ je o tehničkom direktoru Tvornice obuće “Bema” Banjaluka, uglednom privredniku Marinku Umičeviću, iza kojeg je čak 53 godine rada u industriji obuće, odnosno u “Bemi” i prethodnoj Tvornici obuće “Bosna”. Umičević je uistinu od “Beme” napravio giganta, a on je nadaleko poznat kao uspješan privrednik, priznati sportski radnik i poznati humanista, te čovjek koji ne štedi da pomogne svakome kome je pomoć potrebna, ali i čovjek koji je uvijek spreman svakome reći sve u lice, jer je naprosto takav, direktan, otvoren i neko ko “nema oraha u džepovima” i ne boji se ni čuti ni reći istinu.

U razgovoru za Banjaluka.net, Umičević je pričao o počecima, osnivanju “Beme”, prvim rezultatima, dosadašnjim dostignućima, raznim zanimljivostima, ali i o narednim veoma kvalitetnim i zanimljivim planovima, ali kroz sve to Umičević je poručio da je za njega uvijek bilo najbitnije sačuvati tvornicu i proizvodnju, te sačuvati svako radno mjesto, jer su za njega radnici najvažniji i smatra ih najzaslužnijim za sve uspjehe koje je postigla ova tvornica, i u dobra i u teška vremena.

“Bema” 2. avgusta, na Ilindan, obilježava 20 godina postojanja i uspješnog rada. Recite nam u nekoliko rečenica kako biste opisali poslovanje “Beme” u ove protekle dvije decenije i šta je “Bema” danas u privredi Republike Srpske, BiH i Evrope?

UMIČEVIĆ: Za ovih 20 godina uspjeli smo da napravimo jednu od najmodernijih fabrika obuće u Evropi, imamo oko 1.250 zaposlenih, a “Bema” je nadaleko poznata kao uspješna fabrika, koja nije zadužena, koja brine o svojim radnicima, ali je poznata i kao društveno odgovorna firma u svakom pogledu, ne samo figurativno. Tvornica obuće “Bema” je za ovih 20 godina je sarađivala sa 20 ino-partnera, napravila ukupno 21.679.207 pari cipela, imala je realizaciju od 225 miliona maraka, a s obzirom na to da je to niskoakumulativna industrija koja samo dopunjava kućni budžet, ovo su impozantni rezultati. Ko hoće da to prepozna iko zna šta je industirija obuće i tekstila i kakvi su uslovi poslovanja, on će znati to da cijeni. Nije džaba cijela Evropa izbacila proizvodnju obuće i tekstila jer je nerentbilna, a kod nas u Banjaluci je postala bitan faktor. Jer ,ova industrija ne može biti industrija u kojoj je žena hranilac porodice, to može metalska, bazna industrija, a ovo je industrija koja samo dopunjava kućni budžet.

U petak, na Ilindan, obilježavamo naših velikih i ponosnih 20 godina postojanja i za to vrijeme “Bema” je izrasla u jednog giganta u industriji obuće, u svakom pogledu respektabilnog, koji ima dva pogona u Banjaluci i Mrkonjić Gradu, i koji je pokrenuo domaću proizvodnju. Godišnja realizacija “Beme” je oko 10 odsto budžeta grada Banjaluka što je izuzetno respektabilan rezultat za ovu vrstu industrije koja faktički prodaje jeftinu žensku nekvalifikovanu radnu snagu.

Ovo je daleko najteža godina poslovanja za nas, zbog smanjenja proizvodnje za čak 25 odsto, imamo smanjenu prodaju i narudžbe, zbog krize u Evropi i rata u Ukrajini. Ipak, nikome nismo dali otkaz, trudimo se da tako i ostane. U “Bemi” za svih ovih 20 godina plata nije zakasnila ni dan, doprinosi  su uplaćeni svima redovno. Pored toga, naglasio bih da smo mi nadaleko poznati kao društveno odgovorna firma, pa tako i ove godine kupujemo knjige za djecu radnika za osnovnu školu i svih 20 godina kupujemo knjige za djecu radnika za srednju školu, koje su značajno skuplje, ali od toga ne odustajemo pošto želimo pomoći našim radnicima i želimo da znaju da njihova tvornica uvijek stoji iza njih i da je to njihova druga kuća, jer smo mi ovdje kao jedna velika porodica.

Kako ćete obilježiti ovaj veliki jubilej, da li spremate neku veliku feštu ili je sveopšta kriza ipak uzela svoj danak?

UMIČEVIĆ: Nažalost, nećemo praviti neku veliku feštu povodom našeg jubileja. Naime, imali smo u planu i željeli smo da napravimo veliku feštu povodom naših ponosnih 20 godina postojanja, željeli smo  da okupimo sve naše radnike, svih 1.250 radnika, da pozovemo naše partnere, goste, bili smo dogovorili i koncert sa poznatim pjevačem, ali smo zbog ove situacije procijenili da je bolje da te pare čuvamo za plate, a kada dođu bolja vremena nikad nije kasno da se pravi fešta.

Odlučili smo da povodom 20 godina “Beme” odštampamo knjigu, i novinar Slobodan Babić je pred završetkom te knjige. Recenzenti knjige su predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković i ministarka finansija Srpske Zora Vidović, kojima od srca zahvaljujem na podršci koju su nam do sada pružali i koju nam i dalje pružaju. Naš plan je da krajem septembra u Banskom dvoru organizujemo svečanu akademiju povodom 20 godina “Beme”, da podijelimo plakete, diplome i zahvalnice svima onima koji su  a razne načine pomogli da “Bema” bude ovo što je danas, privredni gigant i jedan od simbola Banjaluke, te tvornica koja je ponos domaće ekonomije, po svim pokazateljima. S tim u vezi, opet ću naglasiti da za ovih 20 godina nikome nismo dužni ni feninga, ni državi, ni dobavljačima, ni radnicima. Naše radne kolege bez problema ostvaruju pravo na penziju, porezi i doprinosi su uredno plaćeni, a postali smo i veoma poželjan poslodavac.

“Bema” je, kao što ste pomenuli, postala poželjan poslodavac, posebno zbog konstantne brige o radnicima, podrške školovanju djece radnika, većih plata i sigurnosti koju radnici najviše cijene. Kako Vi gledate na sve to i kakve uslove danas ima radnik “Beme”?

UMIČEVIĆ: Prilagođavamo se vremenu i zaista teškoj situaciji u ekonomiji. Međutim, nama su najbitniji radnici i radna mjesta, te da sačuvamo sadašnji standard plata, koji je naglašavam veoma visok s obzirom na to da je kod nas u “Bemi” neto plata odavno prešla 1.000 maraka. I pored svega ponašamo se domaćinski u poslovanju, pružamo se onoliko koliko se možemo pokriti. Opet ćemo pokušati preko veće produktivnosti i proizvodnje da spasimo radna mjesta, jer jedino tako možemo povećati plate, jer mi plate zarađujemo, a ne dobijamo, što je velika stvar i velika razlika. Naši radnici dobijaju otpremninu, idu u penziju bez problema, kupujemo knjige djeci radnika, cipele dajemo dječici za početak škole. Na koncu konca, mi platu zarađujemo a ne dobijamo, moramo je zaraditi, državi dati njen dio, a nama šta ostane.

Danas u ovom vremenu je velika stvar, ako ne i najveća da radnik, pogotovo u proizvodnoj firmi kakva je “Bema”, ima pravo na kredit u bilo kojoj banci ili trgovini. Radnik “Beme” to ima, što malo ko ima uzimajući u obzir naše domaće tvornice. “Bema” od 1.250 radnika ima samo 10 ljudi u kancelarijama. Ja nemam ni sekretarice ni šofera, nemam ništa, ali vidim bahatost nekih ljudi u javnim institucijama, koji se samo bore da budu šefovi i da zasjednu u fotelje. Nažalost, moju stolicu neće niko, ja sam u penziji dvije godine, ali i dalje radim, na zahtjev radnika i vlasnika “Beme”, gospode Martina Žilnika i Benjamina Fugine. Oni misle da to bez mene neće ići kako treba. Hvala radnicima za to, hvala im za svu ljubav koju imaju prema nama i tvornici, ali opet naglašavam da kada se radi mora da vlada red, rad Ii disciplina, to se podrazumijeva. U svakom slučaju, radnici znaju da smo uvijek uz njih,  tu smo, pa ćemo gurati zajedno. Smrt fašizmu, sloboda narodu.

Recite nam kakvi su planovi za naredni period, otkrijte nam neku od aktivnosti koju planirate preduzeti s ciljem stvaranja još boljih uslova za rad “Beminih” radnika.

UMIČEVIĆ: Vlasnici “Beme”, gospodin Martin Žilnik i  gospodin Benjamin Fugina i ja kao tehnički direktor, donijeli smo odluku da pokušamo da na našem parkingu napravimo zgradu sa 100 stanova. Od tog ukupnog broja stanova koje planiramo napraviti, 50 stanova bismo ponudlili našim radnicima, koji su na ključnim radnim mjestima, po čisto cijeni koštanja, naravno uz neke određene uslove. U okviru tog objekta bismo napravili i vrtić na jednom cijelom spratu, u kojem bi bila smještena djeca naših radnika koja su vrtićkog uzrasta, a što je moja želja već godinama unazad. U tom vrtiću koji bismo mi izgradili bilo bi oko 150 mjesta za djecu. Znači, naš radnik koji ima dijete vrtićkog uzrasta dođe na posao, ostavi dijete u vrtiću u krugu tvornice, radi svoiju smjenu, i kada završi sa poslom radnik preuzme svoje dijete u našem vrtiću, ispred kapije tvornice ga čeka tvornički autobus i ide kući, što bi bila velika olakšica roditeljima. Na to smo se odlučili kako bismo izbjegli da zapošljavamo Indijce, Nepalce i neke druge strane radnike koji se nude na tržištu radne snage kod nas sve više. Međutim, da bismo krenuli u ovaj projekat potrebno je da se do jeseni popravi stanje u industriji obuće, a nadamo se da hoće. Još nešto, mi bismo napravili novi parking u krugu fabrike, jer bez parking za svoje radnike ne možemo. Tako da ne bismo izgubili parking za radnike, a parking ne bi izgubili ni građani Banjaluke koji idu na Banj brdo i na nove plaže u blizini, jer njima svima “Bema” svakodnevno dozovoljava da parkiraju svoja vozila na naš parking, a tako će biti i ubuduće.

Koji su problemi i izazovi s kojima se susreće “Bema” u poslovanju i ima li načina da se oni prevaziđu?

UMIČEVIĆ: “Bemi” je veliki trošak prevoz i topli obrok. Pa treba hraniti svaki dan 1.250 radnika. Mada imamo svoj plastenik za paradajz i paprike, koji je ove godine rodio kao nikada, kao da zna da nam je jubulej. Međutim, sve to je nedovoljno, jer je meso kao glavni sastojak naših obroka u restoranu u krugu tvornice preskupo.

Još jedan od problema nam je i taj što su nam kupci ove godine smanjili proizvodnju, nekoliko velikih trgovačkih lanaca vani je propalo, nije bilo jače zime, i milioni pari cipela su ostali neprodati, pogotovo zimskih, mada loše ide i prodaja ljetne obuće. Sada je potpuno jasno da je ova industrija postala veliki zavisnik od klimatskih promjena.

“Bema” bi sada mogla da otpusti 100 radnika, ali ne želimo to da radimo, tražimo unutrašnje rezerve, mada smo do sada iscrpili i te reserve, što bi se reklo, iscijedili smo ne samo suvu drenovnu, nego smo bukvalno i kamen iscijedili do zadnje kapi.

Industrija obuće i tekstila u Republici Srpskoj, gdje sam predsjednik udruženja, je u 2022. godini, imala realizaciju izvoza oko 400 miliona evra, na šivaćoj igli, što nije mala stvar i govori o značaju ove industrijske grane. Biće ovo još jedna teška i veoma neizvjesna poslovna godina, ali se uzdamo u podršku Vlade Republike Srpske, te u svoje znanje, upornost i trud.

Cijeli svoj radni vijek proveli ste u ovoj industriji, te imate ogromno iskustvo i znanje. Koliko Vam je kao prvom čovjeku “Beme” značila podrška institucija i ko je to po Vama dao značajan doprinos uspjesima “Beme”?

UMIČEVIĆ: U bivšoj Tvornici obuće “Bosna”, sadašnjoj “Bemi”, radim 53 godine. Uvijek sam se trudio da budem društveno odgovoran prema svojim radnicima prije svega, zbog toga sam se nekima i zamjerio, ali to me nije briga. Moj moto u životu je “Bolje da me ogovaraju, nego da me sažaljevaju”, jer ja moram sačuvati fabriku, proizvodnju, to mi je zadaća od Boga i mene samoga, tako sam vaspitan i pokušaću i dalje da budem optimističan, da se nadam i da molim Boga da se ova situacija promijeni.

Za ovih 20 godina uspješnog rada zahvaljujem  Vladi Republike Srpske, a posebno sadašnjem predsjedniku Republike Srpske i nekadašnjem premijeru Srpske Miloradu Dodiku, koji je prije 20 godina prepoznao značaj ove grane za masovno zapošljavanje. U “Bemi” danas radi oko 1.250 radnika, od čega je oko 350 u pogonu u Mrkonjić Gradu, koji bi bio mrtav grad da nije nas. Realno gledajući, i to je dobit društva, jer samo za plate i doprinose ostavimo godišnje oko pet-šest miliona maraka. Takođe, želim da zahvalim i aktuelnom predsjedniku Vlade Republike Srpske Radovanu Viškoviću. Ako iko zalužuje orden i poštovanje zaslužio je premijer Višković od nas obućara i od mene lično, jer je pravi narodski čovjek i, jednostavno rečeno premijer Višković je pravi čovjek na pravom mjestu.

Zahvalnost, i to veliku, dugujemo i bivšoj premijerki, a sada srpskom članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, koja je zajedno sa tadašnjim ministrom finansija Republike Srpske Zoranom Tegeltijom donijela istorijsku odluku da se smanje porezi i doprinosi za industriju obuće. U ovoj industriji je 90 odsto ženska radna snaga, imamo Bogu hvala veliki broj trudnica i porodilja i veliki broj radnica na bolovanju. “Bema” prosječno ima oko 120 radnika dnevno na bolovanju, ili oko 10 odsto. Zahvalnost za doprinos poslovanju “Beme” ide i Zori Vidović, ministrici finansija Srpske, koja je podržala sve naše projekte i namjere.

Najviše sam ponosan na svoje radne kolege, kako ove sadašnje, tako i na one koji su ranije radili zajedno sa nama u “Bemi”, a koji su sada u penziji. Evo sada su u “Bemi” već počela da rade i njihova djeca. Veliki broj naših radnika se snašao, zahvaljujući radu u fabrici, primanjima, mogućnošću da dobijaju kredite,  pa su mnogi uspjeli da se stambeno zbrinu, napravili su kuće, kupili stanove, stekli porodice. Pa mi u “Bemi” smo kao jedna porodica, trenutno imamo 73 bračna para u fabric, koji zajedno rade, pa se ožene i to je sve dobit društva. Opet naglašavam da smo jedni od društveno najodgovornijih poslodavaca, a takođe pomažemo sport grada Banjaluke, kulturu, razne događaje, odazivamo se na humanitarne akcije, doniramo višečlane porodice, sve to koliko smo u mogućnostima. Izdvajanja su ove godine malo manja, ali opet tu smo uvijek da pomognemo.

Kako ocjenjujete podršku Vlade Republike Srpske “Bemi” i obućarskoj industriji uopšte i na koji način povećati domaću proizvodnju, koju ste Vi pokrenuli i gdje se u “Bemine” dvije prodavnice u Banjaluci može kupiti domaća, visokokvalitetna obuća, po povoljnim cijenama?

UMIČEVIĆ: Upravo zahvaljujući podsticajima i olakšicama Vlade RS došli smo na veoma visok nivo tehnološkog razvoja i povećali smo plate.

Takođe, već određeni period tražimo podršku da zajedno sa Vladom RS pokušamo jače pokrenuti vlastitu, domaću proizvodnju. “Bema” je već dva-triodsto pokrenula domaću proizvodnju, ali tu nam treba podrška kako Vlade RS, tako i IRB RS sa povoljnijim kreditima sa grejs periodom. Na taj način bismo sredstva uložili u domaću proizvodnju, jače je pokrenuli, a time bismo pokrenuli i prateću industriju. Vjerujte, da mi sada u BiH možemo da kupimo samo pertle i ništa više, jer niko ne radi pete, đonove, tabanice i ostalo. Smatram da bi se i tu moglo otvoriti hiljade radnih mjesta, a da mi jačom domaćom proizvodnjom možemo preko CEFTE i nekih sajmova u drugim zemljama, zajedno sa Privrednom komorom RS, napraviti veliki iskorak. Ako znamo praviti cipele za najpoznatije svjetske marke, znamo i za sebe, samo nam trebaju jeftinija sredstva za ulaganje. Takođe, tu bi i Vlada RS i javna preduzeća i druge službe trebalo da pokažu odgovornost i za svoje radnike nabavljati obuću i uniforme od domaćih firmi iz sektora tekstila i obuće, i na taj način jačati svoju domaću proizvodnju. Da ne bude kao ranijih godina da tender za policiju RS dobije firma iz FBiH, a naši ljudi i firme iz RS budu podizvođači. A PDV ide u FBiH zbog toga. To se ne smije dozvoljavati. Treba prepisati zakon o javnim nabavkama iz zemalja okruženja, gdje fino kaže da ne možeš dobiti tender ako nemaš više od 300 radnika, ako nemaš takve i takve mašine i ako firma nije registrovana u Republici Srpskoj. To bi nam dalo vjetar u leđa i za veću proizvodnju i za jaču domaću proizvodnju i za nova radna mjesta i veće plate.

Za kraj razgovora, koja bi bila Vaša poruka povodom dvije decenije uspješnog poslovanja “Beme”?

UMIČEVIĆ: Napravili smo veliki iskorak u proizvodnji zahvaljujući, opet naglašavam, premijeru Radovanu Viškoviću, srpskom članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, predsjedniku RS Miloradu Dodiku, ministru finansija Zori Vidović. Takođe, zahvaljujemo i direktoru UIO BiH Zoranu Telgeltiji, ministru spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staši Košarcu, koji su svako na svoj način dali doprinos da industrija obuće, ne samo Tvornica obuće “Bema”, dođe do ovog nivoa rada.

Na kraju zahvaljujem svim radnicima tvornice “Bema”, rukovodiocima, poslovnim partnerima, bez njih ne bi bile priče o “Bemi”. Prioritet svih prioriteta “Beme” i dalje će biti njeni radnici, odnosno da sačuvamo svako radon mjesto, da sačuvamo proizvodnju i tvornicu, ali i da naši radnici i dalje imaju redovne plate, da im kao i do sada redovno uplaćujemo doprinose, a ja kao tehnički ditektor ću im kao i do sada uvijek biti na raspolaganju za sve što im treba, radnicima, njihovim roditeljima, djeci, jer mi smo zaista, ponoviću, jedna velika porodica, I tako će i ostati.

Ukratko:

·          “Bema“ 2. avgusta slavi veliki jubilej, punih 20 godina postojanja, koje dočekuje zajedno sa svojih 1.250 radnika, dobrim poslovnim rezultatima i respektabilnim planovima za budućnost.

·         Na čelu ove uspješne fabrike, najveće u Banjaluci, i prije 20 godina i danas je ugledni i uspješni privrednik Marinko Umičević, čovjek koji ne poznaje prepreke u biznisu, ali i čovjek koji ima ogromno znanje u privredi i bez čijeg zalaganja, truda i odricanja “Bema” sigurno ne bi bila ovdje gdje je danas, a to je sami vrh obućarske industrije u BiH.

·          “Bema” je s radom počela 2. avgusta 2004. godine i uprkos brojnim izazovima, i sa Umičevićem na čelu, izrasla u najveću banjalučku fabriku. Osnovali su je prije 19 godina Martin Žilnik i Benjamin Fugina, državljani Slovenije. Tvornica je s radom počela sanacijom devastiranog objekta i nabavkom mašina, sa 147 radnika. Danas, 20 godina poslije, “Bema“ je izrasla u uspješno i respektabilno preduzeće, te se s punim pravom može reći da je jedan od lidera u proizvodnji obuće u Bosni i Hercegovini i najveće preduzeće u Banjaluci.

·         U ovoj uspješnoj tvornici, koja je postala jedan od najvećih simbola Banjaluke, proizvode obuću sa svjetske poznate kupce, a na domaćem tržištu ”Bema” se pozicionirala kao brend prepoznatljiv po kvalitetu i povoljnim cijenama, te se njihovi kvalitetni proizvodi mogu kupiti u dvije “Bemine” prodavnice, jednoj u krugu tvornice, i drugoj u centru Banjaluke.

N.Sp