Jedna od zaštitnih lica Narodnog pozorišta Republike Srpske, često nagrađivana umjetnica domaće dramske scene, članica džez sastava “Combine Quartet” i aktivni predavač glume u pozorištu “Jazavac” – banjalučanka Slađana Zrnić je žena koja sa lakoćom uspijeva uskladiti privatni i poslovni život.
Osnovno znanje je stekla na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, specijalizovala se na Akademiji umjetnosti u Beogradu na Odsjeku mjuzikl, a zbog njene neiscrpne predanosti i ljubavi prema glumi koju nesebično prenosi na stare i nove generacije, izdvaja se od ostalih kolega.
„Moje tijelo i duh su me već sa 17 godina spremili da stanem na pozorišne daske, a na meni je bilo da uskočim i iz te kože ne izlazim, evo, već dugi niz godina.“
Ovim riječima, glumica Slađana Zrnić za čitaoce banjaluka.net portala, počinje priču o svom razvojnom putu ka zaista velikim glumačkim dostignućima.
Još tada, nakon što je sasvim slučajno napravila prve glumačke korake na daskama amaterskog “DIS” pozorišta, izrodilo se potpuno obožavanje pozorišnog života. Kako kaže, ne može tačno procijeniti šta je bilo presudno da se počne baviti glumom, jer je oduvijek bila razigrana, puna mašte i energije, te je još u tinejdžerskom periodu zabavljala druge kao gimnastičarka, akrobata i balerina.
„Tačnije definisanje bi bilo da je gluma pronašla mene i kao da me je nešto „odozgo“ pripremalo. No, u jedno sam sigurna, nisam pogriješila u odabiru poziva jer mi odgovara priroda mog posla. Gluma mi ne predstavlja samo obavezu, već hobi i stil života. Istina, ponekad ne mogu da razdvojim privatnost od poslovnog života – ali taj ritam ne bih mijenjala.“
Imala je raznih momenata u karijeri, a najbolji i najgori su joj upravo oni životni, koji pogađaju ili raduju svakog običnog čovjeka.
„Biti glumac danas nije ni malo lako, a pogotovo ako ste jako dobri u tome. Šarlatana ima na sve strane – u svakoj profesiji, tako da bih najteže trenutke vezala za ljude koji su slučajno zalutali u pozorište, a ni dan danas ne shvataju njegov značaj.
Najljepše trenutke ostavljam na sceni. Ono što osjećam dok delamo i utičemo na individualnog čovjeka, dok mu mijenjamo život, a da toga nije ni svjestan je najljepša magija i radost“.
Prošla godina je za nju bila veoma značajna po pitanju nagrada – na 14. Međunarodnom festivalu komedije „Mostarska liska“ osvojila je Veliku lisku za najbolju glumicu u predstavi „Malo blago“, a pored toga još mnogo značajnih priznanja. Koliko je Slađana skromna osoba, pokazuje njen stav da je najveća nagrada za glumca puna sala dobrih srca, koji su došli da se okrijepe i napiju zdrave riječi i emocija.
„Tokom protekle godine sam osvojila pet nagrada, čak dvije u jednom danu – u Brčkom i Trebinju. Zatim tu su nagrade iz Skoplja, Mostara i Istočnog Sarajeva. Ponosna sam na ostvarena dostignuća, ali sam uvijek bila oprezna kada su nagrade u pitanju.
Smatram da su za glumca priznanja najvažnija kada je mlad, jer su ti tada potrebna, da budeš siguran da si na pravom putu, ali sada osjećam da nisu centar mojih ambicija. Istina, vijest o nagradi za najbolju glumicu na festivalu „Gola mesečina“ u Skoplju zbog predstave „Ožalošćena porodica“ me zamalo oborila s nogu i dodatno obodrila u radu, jer me tamošnja publika ne poznaje.“
Kao predavač u Jazavcu, ima priliku da kroz mladu glumačku postavu odigra uloge uz koje se nije imala priliku lično predstaviti, pa na neki način kompenzuje svoje neostvarene želje.
„Postoje uloge koje sam jedva preboljela, jer sam sada već u godinama kada ih ne mogu igrati. Nemojte takva pitanja postavljati glumcima, to su nam najteži odgovori.
Srećom, lakše mi je kada radim sa djecom, jer iznova istražujem Hamleta. Iako je uloga namijenjena muškarcima, bilo slučajeva da je žene igraju, a iako je lično vjerovatno nikad neću odigrati i dalje je spremam i učim iz nje.“
Pored pomenute funkcije predavača, glumica je i član džez sastava “Combine Quartet”. Uspijeva da briljira i na tim poljima jer je sve stvar, organizacije, želje i volje, te naravno umijeća i potencijala. No, po njoj ni njene kolege ni ona nisu dovoljno uposleni, niti daju sve ono što mogu da pruže.
“Stižem, jer se trudim da što više radim. Rođeni smo i živimo na takvom tlu, pa smatram da su naši potencijali nedovoljno iskorišteni. Kultura u RS trenutno grca.
Postoji par institucija koje se grčevito bore da održe ono malo dostojanstva, ali u posljednje vrijeme se pojavio sloj malograđana, neobrazovanih, polupismenih i samoproglašenih kulturnih pregalaca koji nas svojim diletantizmom vraćaju deset koraka unazad. Pogledajte novu predstavu Narodnog pozorišta RS, tekst Željka Stjepanovića, „Naši dani“ i sve će vam biti jasno.”
Najveći problem: Nedostak želje za odlaskom u pozorište, nada se da će “BL Teatar” promijeniti stanje
Na samom kraju zaključuje kako kulturna scena grada ispašta zbog nedostaka želja domaće publike da posjećuje pozorište. Nedostaje onih par sati jednom običnom čovjeku, umornom od svakodnevice, da poželi da mu bude bolje i uputi se na predstavu. Jer, kako kaže, za sve ostalo će se pobrinuti oni u pozorištu.
„Svaka ideja koja može da pomogne običnom čovjeku da mu olakša da dođe u pozorište je dobra ideja. Recimo, po meni je skoro plasirana aplikacija „BL Teatar“ novitet koji daje divan doprinos kulturnoj sceni grada.
Vjerujem da će mogućnost jednostavnih rezervacija i kompletnog pregleda repertoara svih banjalučkih pozorišta, privoliti mlađu publiku da češće posjećuju pozorište i da će im te posjete postati redovna aktivnost.“
Podsjećanja radi, kompanija „Prointer“ je prošlog mjeseca svojim sugrađanima poklonila aplikaciju „BL Teatar“ uz koju pomoću svojih pametnih uređaja možete olakšano tragati za predstavama, te rezervisati željena mjesta. Aplikacija je potpuno besplatna, sve detalje i linkove za download aplikacije možete pronaći na stranici blteatar.com.
(banjaluka.net)
