VALENTINA RUPČIĆ: Nesretna sam kada ne pomažemo ljudima

Novinarka Valentina Rupčić, zamjenica glavnog urednika “Večernjeg lista BiH”, novinarstvom se bavi već 15 godina. Za naš časopis govori o novinarstvu, svakodnevnim pritiscima i izazovima koje ovaj posao donosi, prijeko potrebnoj komunikaciji između kolega iz cijele zemlje, ali i dobrim stranama ovog posla. Kao zamjenica glavnog urednika dnevnih novina govori o uzbuđenju koji taj posao nosi, a kao trenutno predsjedavajuća Upravnog odbora BHRT-a o alarmantnoj situaciji koja vlada u javnom servisu.

DOM INFO: Na koji način ste se počeli baviti novinarstvom i kada?

RUPČIĆ: Moj profesionalni put je išao rekla bih spontano, možda i slučajno. Zavoljela sam novinarstvo tek kada sam ga počela studirati. Prijateljica i ja smo na kavi, po dolasku na ljetnu stanku od ispita iz Zagreba, odlučile – idemo na prijemni na novinarstvo u Mostaru! Položile i završile. I sada ne bih mogla zamisliti da se bavim nečim drugim.

Od tog ljeta u Mostaru moj se životni poziv promijenio. Inače sam vrlo odgovorna osoba, i bilo koji fakultet da sam upisala, uvjerena sam, završila bih ga. Takva sam po prirodi. Oni koji me poznaju kažu – uporna. Ali, nisam mislila da će nešto što sam odabrala tada pod B varijantu biti uvjerljivo moj životni poziv. Više od 15 godina radim u tiskanim medijima.

U “Večernjem listu” radim skoro 11 godina, zamjenica sam glavnog urednika. Svoj rad smatram pozivom i istinski mi je svaki dan novi izazov. Drugu godinu sam u Upravnom odboru BHRT-a, trenutačno predsjedavajuća.

DOM INFO: Kako je izgledao Vaš posao od novinara početnika do zamjenika glavnog urednika?

RUPČIĆ: Počela sam kao novinar. Išla na teren, tragala za pričama, uspostavljala kontakte, izvore, uzimala zadatke koje su drugi, tada iskusniji novinari, nevoljko prihvaćali, pratila kako kolege rade, učila… Krenula sam kao dopisnik, pa novinar, sve dok nisam postala urednik pojedinih rubrika, glavni urednik… Znači prošla sam cijeli proces, rekla bih, formiranja jednog novinara. I danas kao zamjenik glavnog urednika “Večernjeg lista BiH” skoro svakodnevno pišem. Želim to i pored obveza koje nosi dnevna operativa. I još mogu.

DOM INFO: Koliko teško/lako je biti novinar u BiH? Da li naša medijska scena opravdava epitet sedme sile?

RUPČIĆ: U BiH je svaki posao teško raditi, a možda je posebice specifično biti novinar. Okruženje i ambijent u kojem živimo određuju i naše svakodnevne teme. Teško je biti novinar u takvoj državi. Trenutno, nikome nismo po volji. Onima na vlasti jer ih kritiziramo, opoziciji jer misle da ih ne pratimo dovoljno, trećima jer nedovoljno ističemo njihove probleme i tako redom. Nismo ni mi novinari međusobno iskreni. Mislim da za sve u BiH ima dovoljno prostora za pisati, boriti se prije svega za veća prava kako bi nam svima medijski prostor u BiH bio jasniji, širi, moderniji… Često se optužujemo međusobno, objavljuju se o kolegama svakave stvari, ne štiti ih se dovoljno… To nam ne služi za primjer. Medijska scena u europskim zemljama i diljem svijeta može opravdati epitet sedme sile. U BiH nisam sigurna da svi tako misle. Silu imamo, no jesmo li je na pravi način iskoristili. Mislim da nismo svi. Iskreno se nadam da ćemo nekada dočekati da se svi novinari i iz Republike Srpske i iz Federacije BiH, odnosno iz Bosne i iz Hercegovine, središnje Bosne, Posavine… sastanu i zajedno razgovaraju. Ne poznajemo se. Kriv je i sustav u kojem radimo. Nema potpore države. Privatni mediji moraju se boriti za goli opstanak. Oni koji su javni nemaju podrške ili ne ispunjavaju svoju zadaću. Da, teško je biti novinar u BiH. Ali, ima i pozitivnih stvari koje niti jedan drugi posao ne pruža. Upoznajete svaki dan nove ljude, razgovarate sa svima, imate priliku nametnuti promjene, pokušati se boriti za prava onih čiji glas se ne čuje dovoljno.

DOM INFO: Kako biste opisali odnos vlasti prema novinarima?

RUPČIĆ: Vlast u BiH ima, rekla bih, različit i odnos i pristup prema novinarima. Koliko nas se boje zbog javne riječi koju možemo napisati, ili kolege koje rade u elektronskim medijima javno izreknu, kritizirati ih, tražiti odgovornost, toliko sa druge strane žele novinarima i manipulirati. Žele ovladati medijskim prostorom da bi ga kontrolirali. Sa druge strane, novinari moraju imati izvore, saznati informacije, a to mogu opet uz pomoć onih koji su na vrhu piramide s koje informacije i potiču – iz vlasti. To je jedan začarani krug. Potrebno je vješto sve to izbalansirati, a da ostanete pošteni prema onima koji vas svaki dan čitaju. Da čitateljima prenesete istinu i mišljenje za koje držite da je ispravno. Mnogi u BiH često znaju reći za druge kolege kako su u funkciji ove ili one stranke, pod kontrolom političara, potkupljeni… Ja i dalje ne želim vjerovati da u takvom okruženju radim i živim.

DOM INFO: Kako izgleda posao zamjenika glavnog urednika “Večernjeg lista”, s kojim svakodnevnim izazovima se najčešće nosite?

RUPČIĆ: “Večernji list” se susreće s izazovima koje nosi svakodnevnica u BiH, kao i svake druge dnevne novine. Ritam rada je zahtjevan i morate biti spremni na dosta toga. Kao zamjenica glavnog urednika odgovorna sam za organizaciju, sadržaj u novinama, dinamiku posla… S redakcijom i glavnim urednikom Jozom Pavkovićem od ranog jutra dogovaram teme, reakcije na određene dnevne događaje, grafički izgled stranica, kako prezentirati sadržaj koji taj dan imamo čitateljima na najbolji i najrazumljiviji način, a da, pored svega što jedna dnevno-politička i informativna tiskovina mora imati, bude i zanimljivo. Bilans je to od politike, života, scene, sporta, estrade, socijalnih, obrazovnih, zdravstvenih… tema. E, treba to svaki dan iznova činiti. Nekada je teži dan, ponekad miran, događa se da nemate što, a nekad ne znamo što učiniti sa dosta dobrih tekstova i kako ih sve na adekvatan način prezentirati. Sve su to izazovi. Svaki dan učimo svi. Svaki dan se susrećemo i s pogreškama. Borimo se s rokovima, u posljednji trenutak mijenjamo stranice da budemo što informativniji. Svakodnevno smo pod pritiskom, ali meni to nije opterećenje. Naprotiv, nosim se s tim i volim to što radim.

DOM INFO: Prije dvije godine ste dobili nagradu za novinara godine. Kakva osjećanja je izazvalo to priznanje, da li ste se poslije toga osjećali kao “pod lupom”?

RUPČIĆ: Točno. Prije dvije godine dobila sam prestižno priznanje – proglašena sam novinarom godine. “Nezavisne novine” su mi dodijelile to priznanje i ovim putem im još jednom zahvaljujem na ukazanoj časti. Dobiti priznanje od kolega iz branše je najveća satisfakcija za jednog novinara. Ali, koliko je to priznanje za moj rad, toliko sam dobila i kamen s tim, koji svakodnevno nosim – a to je dodatna odgovornost. Osjećala sam se iznimno sretno. Prije svega zbog svoje obitelji, koja radi mog posla trpi dosta toga. Njima je to bila nagrada. Prošao mi je kroz glavu cijeli moj život, svi teški trenuci, trud i sva odricanja da bih postala to što sada jesam. Netko je prepoznao to što radim i kako radim i moram to i dalje nastojati opravdati. Trudim se raditi profesionalno, nikoga svojim tekstovima ne povrijediti, ostaviti posramljenim, personalno naštetiti. Uostalom, vodim se postulatima koji su postavljeni pred našu profesiju. I etičkim i moralnim. Posebice je osjetljivo u tiskanim medijima. Sve to što radimo ostaje napisano. Pod lupom sam nakon te nagrade bila i čitatelja i kolega. Nije to lako, niti zahvalno. Ali, naučila sam se i s tim nositi. I to vas ojača. Mnogi ne vide, posebice nas koji nismo na ekranima, koliko je teško svaki dan napraviti novine, napisati tekst, naći izvore, dobiti drugu stranu i poštivati rokove. Sve u jednom danu.

DOM INFO: Šta najviše volite u svom poslu?

RUPČIĆ: Mnoge stvari koje prosječnom čovjeku nisu zamislive, novinarima su dostupne. Susrećemo se sa dužnosnicima i slavnim osobama, svakodnevno zovemo predsjednike, premijere, ministre, glumce… Osobno sam se susrela sa dvojicom papa – Benediktom i Franjom, razgovarala s Angelinom Jolie, predsjednicima, ministrima, dužnosnicima iz BiH i regije… i to je jedna privilegija koju ovaj posao pruža. Sa druge strane, duboko sam nesretna kada nekome kome smo mogli ne pomognemo, to je naša funkcija. Pomoći ljudima da se njihov glas čuje, utjecati da taj netko tko je na vlasti ima sluha za one koji trebaju pomoć. Narod iz kojeg dolazim – Hrvati su u ovoj državi na mnogo načina obespravljeni. Pokušavamo se boriti da nam se stalno ne oduzimaju prava koja nam po Ustavu pripadaju. Sačuvati nacionalni identitet. Odmah tražimo previše. Hrvatski novinari se odmah proglašavaju onima koji su u službi politike, stranaka i slično. Olako nas se optužuje i blati. Borimo se sa stereotipima. Nadam se da će se to promijeniti.

DOM INFO: Kao predsjedavajuća Upravnog odbora BHRT-a, šta biste rekli, koliko je dramatična situacija u Javnom servisu?

RUPČIĆ: Situacija u Javnom srevisu je u svakom smislu riječi dramatična. Počet ću redom. Problem financiranja je prisutan i uveliko otežava rad javnih servisa. Upitno je koliko će još moći uopće funkcionirati. Prijeti nam mrak i gašenje javih sistema. Naplata RTV pretplate je sve manja. Gledajući ranije godine, u pitanju su milijuni maraka. To je alarmantno. Država, kao i što sam rekla, nema sluha. Svi će vam reći kada ih pitate – javni sustav mora opstati, a ne čine ništa kako bi to u praksi i proveli. Pored ovoga, imamo problema od zastarjele opreme, digitalizacije, novih tehnologija koje moramo prihvatiti bez stvorenih preduvjeta za to, te nedovoljne suradnje među emiterima. Posebna priča je nacionalni debalans na državnoj televiziji. Na prošloj sjednici Upravnog odbora BHRT-a sam prezentirala analizu, koju sam uradila na osnovu službenih podataka BHRT-a i oni su poražavajući. Na državnoj televiziji 73,6% od ukupnog broja uposlenika su Bošnjaci. Teško da ovakav podatak može išta opravdati. Ne, u Javnom sistemu stanje nije ni u kojem pogledu dobro. Poduzeli smo određene korake, upriličili sastanke s telekomima, kabelskim operaterima i drugima u vezi s povećanjem naplate RTV pretplate. Tražili sastanak u parlamentu, razgovore o svim ovim problemima… Vidjet ćemo što će biti.

DOM INFO: Da li je trenutno realno povećanje RTV takse?

RUPČIĆ: Povećanje visine RTV pretplate, po mom mišljenju, sada nije realno. Zašto? I sada je ljudima u BiH 7,5 KM, koliko iznosi visina RTV pretplate, puno. Imamo veliki broj onih koji se nalaze u stanju socijalne potrebe, veliki broj nezaposlenih, umirovljenika i siromašnih. A sada su građani BiH i dodatno pogođeni poplavama, koje će se izravno odraziti i na dodatan pad prihoda od RTV pretplate u budućem razdoblju. Moram reći da nije dosada bilo razumijevanja prilikom razgovora u vezi s nekim drugim modelima kojima bi se naplaćivala RTV pretplata. A bilo je od strane BHRT-a nekoliko prijedloga. I sada smo pripremili nove, koje ćemo uputiti na razmatranje nadležnim institucijama. Naravno, i za to je potreban politički dogovor. U parlamentu sjede zastupnici iz redova svih naroda i pitanje je koliko će se svi pojedinačno identificirati s ovim problemom i kako vide u budućnosti Javni RTV servis u BiH.

Novi život u Mostaru

DOM INFO: Kao i mnogi, i Vi ste imali iskustvo napuštanja doma i izgradnje života u novoj sredini?

RUPČIĆ: Rođena sam u Sarajevu, gdje sam i odrasla. Ratni vihor mi je, kao i mnogim mladim zanesenim ljudima, prekinuo snove o budućnosti. Iskreno, rado bih taj dio života zaboravila da mogu. Ali, on je umnogome utjecao na moj dalji životni put. Morala sam preko noći odrasti. Veći dio rata sam provela u Sarajevu, no pred kraj rata morala sam napustiti svoj dom i izbjeći u Hercegovinu. Novu sredinu u kojoj do tada nisam nikoga poznavala. Moji roditelji, sestra, ja i moja obitelj i danas tu živimo. Godinama smo gradili novi život ispočetka. Moja životna želja kao djevojke koja je upisala srednju zubotehničku školu je bila završiti stomatologiju. No, završila sam prvo u Zagrebu pedagošku akademiju, potom studij novinarstva u Mostaru. Trenutno sam na poslijediplomskom studiju. Udana sam i živim u Mostaru. Muž Mate i kćerka Sara su mi velika podrška.