Iskusni privrednik vrlo jasan: Nema uslova za povećanje najniže plate

Marinko Umičević, direktor uspješne Tvornice obuće “Bema” iz Banjaluke i čovjek koji radi u privredi više od pet decenija pa samim tim ima i ogromno, kako životno, tako I iskustvo rada u realnom sektoru, istakao je da se krajem godine uvijek ponavlja ista priča oko najniže plate, te je sa tim u vezi upitzao dokle će se plate povećavati dekretima i spiskom lijepih želja.

Prema njegovim riječima, a što je potpuno realno i zasnovano na znanju i iskustvu, u realnom sektoru plata se može povećati samo proizvodnjom, uštedom i uz pomoć države.

“Prošle godine najnižu platu smo povećali skoro 30 odsto, na šta naši poslovni partneri iz inostranstva kažu da je to neozbiljno i neodgovorno. Nerealnim povećanjem najniže plate

samo smo popunili budžet sa 350 miliona KM, u realnom sektoru gdje se plate zarađuju uveli smo uravnilovke plate, a samim tim i gubitak motiva radnika da se bore za veću platu. Ove godine ista priča se priča, kao sindikat nešto hoće, mi poslodavci kao nešto ne damo”, istakao je prvi čovjek “Beme”, koji iza sebe ima sjajne poslovne rezultate, i koji je u nekadašnjoj Tvornici obuće “Bosna”, a sada “Bema” proveo više od 50 godina, radeći pošteno, odgovorno i u interesu tvornice i radnika, te je već 20 godina na čelu “Beme”, u kojoj nikada plata nije kasnila ni dana, kao pto se nije nikada zakasnilo ni sa obavezama prema državi i dobavljačima. I glas nekoga kao što je Marinko, koji iza sebe ima toliko iskustvo u proizvodnji i znanje, mora da se čuje, sasluša i da se o tome razmisli.

“Znajte da niko ne voli moje radnike više od mene. Ako neko misli da može bolje, evo stavljam mu svoju stolicu na raspolaganje. Ja sam ionako u penziji već dvije godine i sve mi se ovo gadi, a radim 50 godina u realnom sektoru”, poručio je Umičević.

On je dodao da podržava predsjednika Područne privredne komore Banja Luka, Gorana Račića,  da se najniža plata treba smanjiti, te da se treba boriti za povećanje najviše zarađene plate.

“Za to se treba boriti, a ne da plaćamo nerad i bolovanje koje nam Fond zdravstvenog osiguranja nije platio od februara. Čude me govori nekih naših vodećih ljudi koji kažu da tamo neki isplaćuju za cijelu fabriku minimalnu platu, ali ne kažu koji su ti. Javno pitam šta rade kontrolni organi, takvi ljudi treba da se hapse i javno odgovaraju, a ne da uopšteno dižemo paniku, za šta se može i krivično odgovarati”, naglasio je Umičević i još jednom napomenuo da u ovakvoj situaciji, kada su svi parametri u padu, misli da nema elemenata za povećanje najniže plate.

Precizirao je da će Federacija BiH donijeti odluku da najniža plata u 2025. godini bude 700 KM (a 2024. je bila 600 KM), u Srbiji će iduće godine najniža plata biti 880 KM.

“A mi koji trenutno imamo najnižu platu 900 KM plus minuli rad, a kažemo da je inflacija dva odsto, razgovaramo o njenom povećanju.Pričamo o nekoj potrašačkoj korpi koja je nerealna, za koju 90 odsto ljudi ne zna ni šta sadrži, a i ne znamo po kojim cijenama je pravljena, ko je pravi, nego se onako lupa. Opet kažem, svake godine isto, neki hoće, a poslodavci nešto kao ne daju i na kraju Vlada presuđuje. Očito tako unedogled”, istakao je Umičević, koji je i predsjednk Upravnog odbora Udruženja industrije tekstila, kože i obuće u Srpskoj. Dodao je da je glavni problem indusutrije tekstila, kože i obuće, koja donosi devize u našu državu, smanjenje narudžbi

za 25 odsto od strane naših ino parnera, gdje niti jedan ne pomišlja da poveća cijenu proizvoda zbog igrarije oko najniže plate. Zbog toga će ino partneri, kako je rekao, preseliti proizvodnju u Federaciju.

“Nećemo mi ugasiti fabrike, fabrike će ugasiti oni koje ih guraju u stečaj i tjeraju naše ino partnere da traže partnere u Federaciji”, podvukao je Umičević, koji se kao lav bori da očuva proizvodnju i radna mjesta u “Bemi” i uspjeva u tome koliko toliko.

Umičević je istakao da industrija obuće u Republici Srpskoj ima oko 14.000 zaposlenih radnika, orjentisani su na izvoz, te naglašava da je kurs marke isti već 30 godina. Takođe, dodao je da je u prosjeku u toj industriji dnevno 15 odsto radnika na bolovanju, a Fond kasni sa refundacijom pet do šest mjeseci i to refundira samo neto platu.

“Još jednom želim da istaknem da podržavam predsjednika Područne privredne komore Banja Luka, gospodina Gorana Račića koji je rekao da najnižu platu treba smanjiti i da izrazim svoje nezadovoljstvo što se Privredna komora Republike Srpske nije oglasila po ovom pitanju. U situaciji kada je Evropska unija javno pozvala svoje građanstvo da kupe baterije, tranzistore, zalihe hrane i da se spreme za krizu, pitam vas ko će kupovati namještaj, obuću, odjeću. Ja sam uvijek za dijalog, da razgovaramo i o granskim kolektivnim ugovorima, pa i platnim razredima, koje dosta firmi u realnom sektoru i primjenju, ali nisam za ucjene, za politiku – ja tražim, oni ne daju. Nisam spreman za takva ucjenjivanja koja ne vode nigdje”, zaključio je uvijek direktni i iskreni Umičević, čije iskustvo i znanje nam govori da se njegov glas mora čuti i saslušati i uzeti u obzir, jer ovaj čovjek je neko kome je stalo samo da očuva tvornicu i radna mjesta, da radnici imaju što bolje uslove za rad, njegov interes nije da se bogati i da se bavi politikom u proizvodnji.

N.Sp.