Priča o ćilimu počela je davno. Smatra se da riječ “ćilim” potiče od persijske riječi “gilim”.
Tehnički, to bi bila vrsta tkanine izrađena glatkom tkačkom tehnikom, koja se mogla koristiti u različite svrhe: prostirke za pod, prekrivača za krevet, ukrasa na zidu, pokrivača za konje, skupog poklona.
Geografski posmatrano, osim na prostoru Balkana i Turske, ćilim se pominje i u zemljama centralne Azije, sjeverne Afrike, Irana, Avganistana.
Ćilim je široku primjenu imao u svakodnevnom životu, ali i u prazničnom i vjerskom. U manjoj mjeri korišten je i za opremanje gradskih enterijera, gdje je izrađivan u specijalnim manufakturama, kao i u dvorskim radionicama, pošto je i među najbogatijima bio visoko cijenjen kao dekorativna tkanina.
Nekada su se gazde ponosile svojim domovima ukrašenim ćilimima. Jedna stara persijska poslovica kaže da što je bogatiji i veći gazda – to je ćilim tanji, što znači da je izrađen od najkvalitetnijih i najskupljih prediva.
Ćilimi u modernim domovima
Ćilim se godinama unazad povezivao sa seoskim domaćinstvom. Obično su drveni podovi bili prekriveni ćilimima ili su oni služili za ukrašavanje zidnih površina. Sreća pa se trendovi opremanja enterijera sve više odnose na kombinacije stilova i primjena starinskih, vintage i retro elemenata.
Ćilimi su prava umjetnička djela, važne kulturne vrijednosti zbog tradicionalne izrade, bogatog kolorita i raznovrsnih mustri. Karakterišu ih šare koje se ponavljaju, a skoro uvijek u sredini imaju centralno polje s medaljonom ili nizom motiva.
Kada je nešto tako raskošno i lijepo poput ćilima, nije iznenađujuće da je rado viđen u modernom domu. Bitno je samo istaći ih na pravi način! Najlakše ćete to izvesti u enterijeru svijetlih boja i namještaja geometrijskih formi u kojem će se isticati njihov kolorit.
Ćilime odlikuje visoka dekorativnost i prozračnost, lagano održavanje i čišćenje.
Od istoka prema zapadu
U BiH predstavljaju spoj uticaja dalekog Orijenta i autohtonih balkanskih elemenata. Stoga ne čudi što se ćilimi na ovim prostorima koriste kao tradicionalni upotrebni predmeti, ali prije svega i kao dekoracija, porodično blago koje se prenosi s generacije na generaciju i po nekoliko decenija krasi podove kuća.
U Srbiji pirotski ćilim predstavlja zaštićeno kulturno dobro, a sličan je turskom ćilimu i na prvi pogled bi se reklo da su iz istog kraja jer su boje i šare slične. Međutim, pirotski ćilim ima dva lica i tka se u jednom komadu, dok se kod turskog ćilima spajaju dva dijela u jednu cjelinu.
Pretpostavka je da je zahvaljujući tome što je ćilim tkan tako da ima dva lica njegova namjena mogla biti daleko šira i samim tim je služio i kao ogrtač, i kao prekrivač, i kao prostirka i kao dekoracija.
Ornamentika na pirotskom ćilimu je uvijek geometrijska i prikazuje stilizovanu pticu, cvijet, gugutku ili predmet iz neposredne okoline tkalja.Šare kod starih ćilima su sitnije i skladnije raspoređene, a na novijim primjercima šare su krupnije.
Avganistanski ćilimi dugo su zbog rata bili nedostupni zapadnom tržištu, ali danas se ponovo proizvode u značajnijim količinama, te su pravi hit u dekoraciji kamenih kuća, vila, porodičnih hotela, ali i modernih stanova.
Najveći kupci ćilima danas su Italijani, Francuzi i Španci, koji prekrasne kuće od Toskane preko Provanse pa sve do Andaluzije uređuju upravo prvoklasnim ćilimima.
Brojni komercijalni brendovi poput IKEA već odavno u svojoj ponudi imaju raznovrsne, šarene ćilime koji se prodaju po pristupačnim cijenama.
