Prvi čovjek rukometa Srpske: Umičević zadovoljan organizacijom turnira u Doboju

U Doboju je na veličanstven način završen 54 Međunarodni rukometni TV turnir šampiona, koji je okupio svjetske ekipe, učesnike rukometne Lige šampiona na čelu sa Barselonom koja je i osvojila turnir, a čast da ovako veličanstven turnir zatvori pripala je prvom čovjeku rukometa Republike Srpske Marinku Umičeviću, predsjedniku RS Republike Srpske.

“Prvi put sam imao tremu, jer stojim kraj ekipa kao što su Barselona, Al Ahli, Monpelje, Vojvodina, kao i pred pripadnicima zlatne generacije iz 1986 godine, ministrima, gradonačelnikom i onako brojnom publikom. To je veliko priznanje Rukometnom savezu RS , a i meni kao predsjedniku lično. Zahvalan sam gospodinu Danijelu Šariću, predsjedniku Organizacionog odbora turnira kojem skidam kapu za ovakvu organizaciju turnira”, rekao je Umičević i dodao da prema njegovom subjektivnom mišljenju, turnir u Doboju sa ovim sastavom učesnika, nije ništa u nižem rangu od nedavno održanog teniskog turnira “Srpska open”.

Prvi čovjek rukometa Republike Srpske rekao je da je bila privilegija biti prisutan na turniru i na finalnim utakmicama, gdje je prikazan vrhunski rukomet.

“Odajem priznanje organizaciji turnira, možda je bilo sitnih propusta za zlonamjerne , ali to je sve riješavano u hodu. Trebalo bi dati punu podršku gospodinu Šariću i ako dragi Bog da, a i Vlada RS pomogne, da se završi dvorana u Doboju do iduće godine, možemo samo maštati i sa nestrpljenjem čekati 55 jubilarni turnir. Hvala predsjedniku Republike Srpske gospodinu Miloradu Dodiku koji je sve to prepoznao, on je čovjek sporta sa puno razumijevanja i bez njegove podrške ovo se ništa ne bi moglo uraditi”, poručio je Umičević, koji je nadaleko poznat kao uspješni i predani sportski radnik, koji je volonterski angažovan u više sportskih klubova i saveza, sa samo jednom željom, a to je da da svoj doprinos razvoju sporta i da podrži sportiste, kojima je jedan od najvećih donatora, zajedno sa Tvornicom obuće “Bema”, koju sa ogromnim uspjehom vodi skoro dvije decenije.

Takođe, Umičević je istakao da su ljudi kao što je Danijel Šarić potrebni rukometu Republike Srpske, pa i BiH, te ga je pozvao da dođe u Rukometni savez Republike Srpske, kako bi ga delegirao u Upravni odbor Rukometnog saveza RS.

“To bi mi bila čast i zadovoljstvo. Iako sam malo bio skeptik kako će i šta biti, ali na kraju svaka čast gospodine Šariću, tebi i tvom timu što si doveo takve klubove u Doboj i Republiku Srpsku i BiH. Želim da se zahvalim i Radio televiziji Republike Srpske koja je bila medijski pokrovitelj turnira, njenim reporterima koji su atmosferu turnira donijeli u naše domove, svima koji nisu  mogli da budu u Doboju, a tražila se karta više. Rukomet se vraća u modu”, istakao je Umičević i zahvalio se i Gradu Doboju, te gradonačelniku Borisu Jeriniću koji su pokazali nesebičnu podršku da se i sa malo mogu postići vrhunski rezultati.

Podrška od Vulićeve

Umičević je rekao da je na turniru u Doboju bilo mnogo poznatih lica, ali da je njemu jedno od najdražih lica koja je sreo, lijepa Dobojka i uspješna i hrabra žena-političarka Sanja Vulić.

“Kao šefa Kluba poslanika SNSD-a u Predstavnikom domu Parlamentarne skupštine BiH zamolio sam je da lobira da se pokuša smanjiti PDV na ortopedska pomagala, jer se radi o zakonu na nivou BiH. To bi mnogo značilo ratnim vojnim invalidima i svim osobama sa invaliditetom koji koriste kolica, sportska kolica, roho jastuke, dušeke, proteze i sve ostalo što je potrebno tim ljudima.

Niko u svijetu nema isti PDV na ortopedska pomagala, a kod nas je on 17 odsto. Trebalo bi da se smanji na od jedan do tri odsto kao evidencija. Jeste da je to malo opipljivo i poteže se pitanje hoće li se oštetiti budžet. Moj stav je da se malo smanji bahatost i budžet se neće oštetiti”, rekao je Umičević i dodao da bi smanjenjem ili ukidanjem PDV-a na ortopedska pomagala učinili veliku stvar za sve osobe sa invaliditetom. I ovim potezom, odnosnom daljim insistiranjem da se poboljša položaj lica sa invaliditetom, Umičević po ko zna koji put pokazuje da je riječ o velikom humanisti, odnosno čovjeku koji ima veliko srce i koji je spreman da pomogne svakome kome je ta pomoć potrebna, nerijetko i sam primjećujući da je nekome pomoć neophodna, na čemu su mu mnogi zahvalni, posebno djeca koju obilato pomaže, kao i njihove roditelje, da prebrode ove krizne godine.

N.Sp.