Tri godine učenja i napornog rada u gradu svjetla, ali i velikih odricanja. Sve je to sada iza Nikoline Makivić, mlade Banjalučanke koja je juče odbranila svoj doktorat na prestižnoj Sorboni.
Osim doktorske diplome iz oblasti unapređenja litijum jon baterija, danas po Parizu šeta sa mnogo pomiješanih osjećanja i jednom fotografijom za sva vremena – na njoj Nikolina stoji pored profesora Žan-Mari Taraskona, jednog od najvećih u tom svijetu.
“Još sam pod utiskom odbrane doktorata i činjenice da sam o nauci kojom sam se bavila razgovarala sa najvećima, i to “na ravnoj nozi”. Iza mene su godine velikog rada i truda i ovo je kruna svega toga”, kaže Nikolina, koja je nakon titule najboljeg studenta banjalučkog Tehnološkog fakulteta i zlatne značke “Nikola Tesla” završila i master studije fizičke hemije za nano-nauke na Univerzitetu Pariz Didro.
Doktorska disertacija bila je logičan slijed, a na njenoj posljednjoj stranici, piše i ovo: “Zahvalna sam kompaniji Prointer koja mi je obezbijedila školarinu za prve dvije godine studija”.
I nije to samo formalnost, kaže mlada pariska doktorantkinja dok sabira utiske, već istinski respekt prema nekome ko je prepoznao značaj nauke, ali i njeno znanje i potencijal. A onih koji su bili spremni da je podrže, tada i nije bilo mnogo.
Koga da podržimo ako ne Nikolinu, poručili su iz kompanije Prointer ITSS prije tri godine, kada su shvatili da njoj i jeste mjesto na prestižnoj Sorboni. I danas u kompaniji koja posluje u sastavu Infinity International Group vjeruju da mlade i perspektivne ljude, kao najbolje ambasadore svoje zemlje, uvijek treba podržati. To je, ujedno, i jedan od ciljeva zbog kojeg su osnovali i GO FAR Fondaciju.
„Izuzetno smo ponosni na Nikolinu i sve što je postigla i radujemo se s njom i njenom porodicom. Radom i zalaganjem koji su krunisani doktorskom titulom, pokazala je da u nauku i mlade talente treba ulagati. Zato ćemo s takvim pojektima nastaviti i ubuduće, s nadom da će nas mnogi obradovati ovako kao Nikolina i da će se, jednog dana, vratiti u svoju zemlju“, kaže Mirjana Tepšić, direktorica Fondacije.
Nikolina ne krije da bi voljela da se vrati, ali će, za početak, zbog specifičnosti onoga čime se bavi, posao potražiti u Parizu.
„Mogla bih da ostanem na fakultetu, ali radije ću potražiti posao u kojem bi moja naučna dostignuća mogla da nađu primjenu. Razmišljam o nekoj vrsti konsaltinga i nadam se da ću pomoći da se ova oblast dodatno razvije i kod nas“, kaže Nikolina.
A što se Pariza tiče, prema njemu ne možete biti ravnodušni, priznaje mlada naučnica i objašnjava da ga volite zbog svega što vam nudi i mrzite kad god se zaglavite u strašnim gužvama. Počesto, i u cijenama.
„Život u Parizu je strašno skup i zato živim dva i po kilometra od grada. Ovdje možete da zaboravite da ćete kupiti jabuke za marku i po ili da ćete svako malo jesti po restoranima. Zato sam u svom doktoratu napisala onu zahvalnicu, jer moji roditelji, kao i većina onih sa naših prostora, ovo ne bi mogli da isfinansiraju“, priča Nikolina, pomalo u žurbi, jer joj je u Pariz stigla cijela porodica s kojom ovih dana želi da slavi.
(PR)
