Rade Vujić iz Sitneša kod Srpca obezbijedio je kvalitetno i jeftino grijanje od kada je usavršio proizvodnju peleta od ambrozije, što je jedinstven slučaj u tom kraju.
Prostorije njegove porodične kuće stalno su tople, jer peć ne gasi niti štedi na energentu. Troškovi Vujićevog grijanja su mizerni, pogotovo u poređenju sa drvetom, ugljem, strujom ili klasičnim peletom od drveta koji zimus košta prosječno 500 KM po toni.
“Pelet od ambrozije kojeg proizvodim pomoću postrojenja koje sam osmislio i napravio, košta 30 KM po toni. To je cijena struje i ništa više. Ambrozije, biljke koju svi nastoje iskorijeniti ali u tome ne uspjevaju, ovdje ima na sve strane. Dakle, sirovina za moju peć raste ispod prozora po cijelom polju, na sve strane je ima pa zato nema razloga za brigu, bar iz moje perspektive”, objašnjava ovaj vredni Srpčanin, poznat po svakojakim inovacijama i originalnim idejama.
Ipak, o peletu iz njegove vlastite proizvodnje pročulo se u cijelom kraju. Radu mnogi znatiželjno zapitkuju u nevjerici, sumnjičavo slušajući njegovu priču o improvizovanom postrojenju i svojeručnoj tehnologiji.
“Trebalo mi je godinu do dve da osmislim ovu, po izgledu, skromnu ali po učinku vrijednu liniju za proizvodnju peleta. To je takozvana kućna radinost, sve je napravljeno po vlastitim zamislima i konsultacija. Nije to baš išlo lako, uvijek je bilo manjih problema, ponešto nije radilo kako treba, zaglavljivala se sirovinska masa, vezivo nije funkcionisalo i tako redom. Bio sam uporan, nisam odustajao i tako sam, u pravo vrijeme usavršio svoju proizvodnu liniju u šupi, gdje po potrebi sam sebi napravim dovoljne količine peleta”, priča Vujić pokazujući pune plastične korpe peleta i buradi sa ambrozijom. Radi se o mljevenoj smjesi sjemena, lišća i stabljike ambrozije.
“Dio sam obezbijedio tokom filtiranja soje, odvajanjem ambrozije o ove uljarice. Ostalo sam lako obezbijedio jer ambrozija nezaustavljivo raste, država se decenijama bori da iskorjeni ovu štetnu biljku ali, na moju sreću, u tome ne uspjeva”, pojašnjava Vujić.
Podsjeća da je problem veziva takođe riješio na jedinstven način.
“U industrijskoj proizvodnji koristi se ljepilo kao vezivo, ali istu funkciju ima i jeftinije bijelo brašno pa čak i mekinje, otpad koji nastaje tokom mljevenja pšenice. Kada se ugrije, brašno dobije i lepljiva svojstva”, zaključio je ovaj srbački inovator iznoseći svoje recepte jeftinog grejanja.
Napominje da poslije sagorjevanja ostaje malo više pepela nego korištenjem peleta od drveta ali to, kaže, ne predstavlja problem. Pošto zakonom nije dopušteno sijanje ambrozije, objašnjava Vujić, on očekuje stimulaciju države za svoje aktivnosti i korištenje ove biljke u proizvodnji peleta.
“Korist od moje inovacije je višestruka, interes osim mene imaju moje komšije i država koja je odgovorna za suzbijanje ambrozije. Kada bih bio stimulisan, ozbiljnije bih se posvetio tom poslu, a sve njive, šume i livada, posebno zapuštene parcele u Sitnešima i cijeloj srbačkoj opštini bile bi očišćene od ambrozije”, smatra Vujić koji se, takođe bavi mehanikom, poljoprivredom i stočarstvom.
Aktivan je na društvenom planu, posebno u Folklornom društvu “Motajički vuk”, a nedavno je izabran i za predsjednika Savjeta Mjesne zajednice Sitneši.
Eko-pelet od uglja
Više proizvođača iz BiH usvojilo je proizvodnju eko-peleta od uglja. Dodaju kako ovaj, potpuno novi energent, u odnosu na drveni pelet, ima nekoliko prednosti, do 20 odsto višu energetsku vrijednost te do 30 odsto nižu cijenu.
Pri sagorjvanju zadovoljava sve ekološke standarde, tako da ga izvoze i u države EU. Sadržaj sumpora u ovom peletu izuzetno je nizak, a pepeo koji ostaje preporučuje se za korištenje u agrokulturi s obzirom na to da služi kao dodatna prehrana biljaka i poboljšivač kvaliteta tla.
(blic.rs)
