Marinko Umičević, član Upravnog odbora Rukomentog kluba “Borac m:tel” i nadaleko poznati i uspješni sportski radnik, naglasio je da se ne plaši tužbe zbog navodne klevete, koju je protiv njega podnio Nebojša Torbica.
On je istakao kako je dugo u klubu u kojem je bio potpredsjednik, ali je zbog bolesti to mjesto prepustio drugom i ostao je član najužeg klupskog rukovodstva, te da se sa saradnicima hrabro upustio u nimalo zahvalan posao.
„Došao sam u Rukometni klub “Borac” prije osam godina, i to na nagovor Mire Bjelića, kada je klub pao na samo dno, jer su dugovanja iznosila preko milion maraka, plate nisu isplaćivane više od godinu dana. Tadašnji gradonačelnik ponudio je da klub preuzmu legende „crveno-plavih“, ali oni to nisu prihvatili. Potom je nekoliko entuzijasta među kojima su uz mene bili gospoda Branković, Radović, Kondić, Blagojević i ostali uzeli „vruć krompir“ kako bismo spasili “Borac” i na kraju smo u tome i uspjeli“, istakao je Umičević, koji je nadaleko poznat kao čovjek koji živi za sport, a ne od sporta, te je pritom jedan od najvećih donatora sporta, što je do sada pokazao bezbroj puta pomažući i podržavajući veliki broj sportista, sportskih klubova i saveza.
Član uprave banjalučkog premijerligaša je dodao da je najbtinije što je klub stabilizovan na svim nivoima.
“I onda se pojavi neki Torbica, koji svim silama želi da otme imovinu RK “Borac” koja se nalazi u Srpskoj ulici (Mek Tir Pab), a koja je vlasništvo kluba gotovo 40 godina i za koju imamo svu neophodnu dokumentaciju koja glasi na ime RK “Borac”, od građevinske do upotrebne dozvole i slično. Addiko banka je u međuvremenu prodala svoje prostorije Nebojši Torbici koji je uspio da upiše te prostorije, ali i prostor koji pripada našem klubu. Ono što je važno napomenuti, a to je, da u trenutku prodaje Addiko banka nije skinula društvenu svojinu sa prometovanih svojih prostorija, što će reći da je sve bilo protivzakonito uz napomenu da naš prostor Addiko banka nije prodala niti ga ima u ugovoru između prodavca (Addiko banke) i kupca (Torbica)“, precizirao je Umičević.
Prema njegovim riječima, rukovodstvo kluba je počelo proces upisa prostorija, ali je to godinama, kako kaže, iz zasad nepoznatih razloga, stajalo u ladici bivšeg gradonačelnika. Klupske prostorije u Gospodskoj ulici, dodao je on, u dva navrata su bile obijene.
“Tražili su papire koji dokazuju da smo mi u pravu, ali smo te papire odnijeli kući. Željeli smo da prodamo prostor (Mek Tir Pab) kako bismo uz dodatna kreditna sredstva krenuli u izgradnju „Arene Borac“, gdje bi između ostalog imali i značajan broj soba za naše igrače. Sada sve to stoji, uz napomenu da sam razočaran u RUGIP koji ima svoju veliku odgovornost i druge. Prepušteni smo sami sebi, jer neće niko da se oglasi po ovom pitanju, osim mene, te predsjednika kluba Igora Jovanovića i direktora Vladimira Brankovića. Dokle se ide u ovom slučaju najbolja je potvrda da ucjenjuju naše sponzore i sve je ovo uticalo na ekipu koja u ovoj sezoni nije ostvarila bolji rezultat.
Nemam oraha u džepu, neko sam ko je klubu dao dosta sopstvenih novčanih sredstava, uvijek sam živio za sport, a ne od sporta i to dobro zna cijela Banjaluka i bivša Jugoslavija. Čega sam se dotakao, to sam i pozlatio. Bilo da se radi o rukometu (Rukometni savez RS, Rukometni savez BiH i RK Borac) već i kada je riječ o košarci u kolicima, ali i privredi. Ponosan sam na sve što sam dosad uradio, kao i na brojna priznanja koja sam dobio za rad u sportu, privredi, kao što je odlikovanje za Dan Republike Srpske i Ključ grada Banjaluka. Sva istupanja bila su izričito stav RK Borac, a ne moja lična”, naveo je Umičević. On je pozvao sve nadležne institucije da se uključe u rješavanje ovog problema.
“Ovim putem pozivam gospodina Torbicu da dođe sam ili sa svojim timom advokata u klupske prostorije da prvo uvidi kakav je gigant RK “Borac”, jer on nije iz Banjaluke s obzirom da je raseljeno lice. Treba da svi iznesemo argumente na sto, ako su oni u pravu spreman sam da se izvinim i da platim traženih 3.000 maraka Torbici za navodnu klevetu. U suprotnom neka nas ostave na miru i da prestanu da prijete našem zakupcu, i da mi i dalje radimo za dobrobit našeg “Borca”, čija su vrata širom otvorena za sve one koji žele da rade i da mu pomognu. Treba istaći još jednu bitnu stvar, a to je da u ugovoru koji ima Addiko banka i Torbica stoji da je ulaz u prostor iz Ulice Franje Jukića broj 2, dok je ulaz u prostor Borca (dopisan na crno) iz Srpske ulice broj 4. Samo je ovo dovoljno jasno da je ovo čista prevara i otimačina. Lično ne bojim se tužbe koje jesu za ljude, a volio bi da sud ubrza postupak kako bi se ovaj slučaj što prije riješio. Ima pravde, jeste ona spora, ali je ona često i dostižna”, dodao je Umičević. On je zahvalio svima na podršci koju je dobijao, kao i klub i Rukometni savez Republike Srpske koji, kako je rekao, 100 posto stoji uz Borac.
“Ako je RK “Borac” pobijedio i postao šampion Evrope, onda će i iz ove bitke izaći kao pobjednik. Gospodo, No pasaran! Sve dok Vrbas Banjalukom teče, Borac, Borac, Borac živjeće!”, zaključio je Umičević, citirajući stihove “Borčeve” najpoznatije navijačke pjesme.
N.Sp.
