Marinko Umičević, odbornik u Skupštini grada Banjaluka i ugledni banjalučki privrednik, rekao je da je neprijatno iznenađen izjavom direktora Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka Petra Jokanovića da ove godine organizuje kolektivni godišnji odmor za svoje radnike u periodu od 15. jula do 26. jula.
Umičević, koji je odbornik u banjalučkom Parlamentu već četvrti mandat zaredom i jedini je kojem je to do sada pošlo za rukom, upozorio je da je takva odluka direktora Jokanovića apsolutno neprihvatljiva, te da se to ne smije dozvoliti.
“I ranije je bilo pokušaja da se u vrtićima organizuje kolektivni godišnji odmor i to nije realizovano, neće biti realizovano i ne smije da bude realizovano. Već se širi panika među roditeljima, šta će i kako će se organizovati. Grad daje veliki novac i finasira njihov rad, pa ne može i ne smije da se ne pita kako će da rade. Lično ću na sjednici Skupštine grada biti protiv tog prijedloga jer kao javna ustanova Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka mora da bude u službi grada i građana Banjaluke”, rekao je Umičević, koji je poznat kao ugledni privrednik, jer je već skoro pune dvije decenije na čelu uspješne banjalučke Tvornice obuće “Bema”, koja zapošljava 1.200 radnika, većinom žena, majki.
Prema njegovim riječima, ako uporedimo uslove rada, radno vrijeme pa i primanja radnika u državnim i privatnim vrtićima, daleko su bolji uslovi u svakom pogledu u državnim vrtićima.
“Ne kažem da ne treba da se razgovara o nekom drugom rješenju, ali da svi vrtići budu zatvoreni je neprihvatljivo. Možda da pola vrtića ide na kolektivni godišnji odmor u jednoj godini, a druga polovina u drugoj godini”, rekao je Umičević. On je dodao da bi u svakom slučaju trebalo naći bolje rješenje.
“Mislim da se rješenje može naći i u svakom slučaju nije dobra isključivost direktora i to šta je za njega bolje, nego moramo da gledamo interes Banjaluke i njenih građana, jer skupo svi plaćamo subvencije za te vrtiće”, dodao je Umičević, i tako je po ko zna koji put stao na stranu običnog čovjeka, radnika, na stranu žena, majki, roditelja čija djeca pohađaju javne vrtiće, a koji bi u slučaju kolektivnog godišnjeg odmora u tim vrtićima bili u velikom problemu šta i kako sa djecom.
Naime, među radnicima u Banjaluci, koji su roditelji i čija djeca idu u javne vrtiće, ima mnogo njih koji jednostavno nemaju nikoga bliskog da im pričuva djecu, čiji su roditelji poginuli, umrli, čiji su roditelji, braća, sestre, tetke, stričevi u drugim mjestima daleko od Banjaluke, čiji su roditelji stari, iznemogli, siromašni i ne mogu tako lako doći i pričuvati unuke, a sve to veoma dobro zna i razumije veliki čovjek kakav je Marinko Umičević i za to mu uvijek treba odati dužno poštovanje, jer svakodnevno dokazuje da je čovjek velikog srca, koji ima osjećaja za drugog, koji želi da pomogne i čiji nivo društvene odgovornosti je na najvišem maksimumu, na čemu mu mnogi mogu samo pozavidjeti. I dok je god ljudi poput njega, koji su uvijek na strani običnog “malog” čovjeka, radnika, nikada neće pobjeđivati ideje poput ove iz rukovodstva banjalučkih vrtića da pola mjeseca zaključaju te ustanove i idu da odmaraju zajedno, a hiljade ljudi prepuste da se snalaze kako znaju i umiju, što bi bilo sramotno.
N.Sp.
