Amela Bašić-Tomić: Nasilje nad ženama je problem cijelog društva

Femicid predstavlja najteži oblik nasilja nad ženama koji se završava ubistvom žene iz mržnje samo zato što je žena. Podatak da je u posljednjih pet godina u Bosni i Hercegovini ubijeno 40 žena ukazuje na alarmantnost cjelokupne situacije.

Kazala je ovo za portal Banjaluka.net Amela Bašić-Tomić, dipl.psihologinja i menadžerica “Sigurne kuće”.

Prema njenim riječima, žene koje su izgubile život na najbrutalniji način od stane svojih sadašnjih ili bivših partnera su trpile dugotrajno, kontinuirano nasilje različitih oblika koje su prijavljivale, ali je, kako naglašava, došlo do izostanka ili neadekvatnog sistemskog odgovora, koji nije ispunio svoju glavnu funkciju, a to je da zaštiti i spiječi svako dalje ponavljanje nasilja.

Zbog čega se porodičnim nasiljem nadležni bave sporadično, koliko je bitna podrška porodice i društva generalno kazala nam je Amela Bašić Tomić u intervjuu za portal Banjaluka.net.

U posljednje vrijeme sve češće čujemo za slučajeve femicida, nasilje nad ženama se iz godine u godinu povećava. Porodičnim nasiljem se nadležni bave sporadično, obično onda kad dođe do velike tragedije i ubistva, ali gotovo uvijek se ispostavi da su nasilnici već bili evidentirani. Zbog čega je to tako?

BAŠIĆ-TOMIĆ: Važno da sve institucije u lancu zaštite žrtava odgovore u trenutku prijave i pruže odgovarajuću zaštitu i pomoć žrtvama u trenucima kad je to najpotrebnije, a da se protiv počinioca pokrenu sve zakonske mjere koje će dovesti do sankcije. Samo kroz strožiju kaznenu politiku se može ukazati na visok stepen društvene opasnosti od ovog velikog problema.

Gdje vidite probleme kod nas, počev od društvenog ambijenta, preko zakona, do sudske prakse? Može li se reći da na svim ovim nivoima imamo nedostatak podrške i razumijevanja za žene žrtve nasilja?

BAŠIĆ-TOMIĆ: Nasilje nad ženama je jedan od najčešćih oblika nasilja, te ga trebamo percipirati kao važan lični, porodični i zdravstveni problem, ali i problem cjelokupnog društva gdje se krši dostojanstvo i ljudsko pravo žena. Procjena broja žena koje su preživjele nasilje ostaje tek započeta, ali uvijek nedovršena tema. Otkrivanje te „tamne brojke“ nasilja nad ženama ukazuje na nedovoljno poznavanje problema i njegovu prisutnu nevidljivost u društvu. Nasilje u kontekstu našeg društvenog ambijenta ima specifičnost u transgeneracijskom prenošenju patrijarhalnog obrasca u kojem se model ponašanja usvaja najčešće od najranijeg djetinjstva i prenosi kao takav na buduće generacije. To je naučeni obrazac ponašanja nastao u toku primarne socijalizacije pod jakim uticajem tradicije i patrijarhalnog kulturnog naslijeđa, koji se odražava u nejednakim odnosima moći između muškaraca i žena. Kroz naše višegodišnje iskustvo u radu sa ovom problematikom uočavamo da okolina često opravdava nasilje tražeći razloge u ponašanju ili karakteru žrtve, umjesto da se nasilje javno osudi i ne prihvata, te pruži pomoć i podrška žrtvi. Ovakav ambijent se negativno odražava i na same žrtve koje su odrastajući u skladu  sa svojom ulogom i brojnim predrasudama o nasilju naučene da preuzmu odgovornost za nasilje ukoliko im se dešava. Duboko ukorijenjeni i čuvani stavovi amnestirali su počinioce nasilja prebacujući svu odgovornost za njegovo nasilno ponašanje na žrtvu.

Žene kada odluče da izađu iz nasilne zajednice obično nailaze na osudu i sputavanje. Koliko je bitna podrška porodice?

BAŠIĆ-TOMIĆ: Podrška primarne porodice je itekako bitna u svakom smislu izlaska iz situacije nasilja. Porodica kao resurs omogućava žrtvi da objektivnije sagleda situaciju u kojoj se nalazi i ohrabruje je za sve učinjene postupke koji slijede nakon prijave. Međutim, često se dešava da žene godinama trpe nasilje i ostaju sa partnerom upravo zbog nedostatka odgovarajuće podrške porodice.

Šta je sa djecom koja trpe nasilje u porodici bilo da su direktne žrtve nasilnog roditelja ili da posmatraju nasilje između roditelja? Kako se to odražava na njihov razvoj?

BAŠIĆ-TOMIĆ: Djeca koja odrastaju u nasilnim porodicama su uvijek žrtve čak i u situaciji kada su samo posmatrači ili slušaoci nasilja u svom domu. Takva djeca se osjećaju bespomoćnima, zanemarenima i češće su izložena zlostavljanju, te prilikom odrastanja sve više iskazuju svoje psihološko ponašanje. Partnersko nasilje je uvijek povezano sa različitim oblicima porodične disfunkcije koja dovodi do niza posljedica i problema u odrastanju djece. Nasilje se uvijek negativno odražava na djecu, na njihov razvoj, doživljaj slike o sebi i drugima, utiče na njihovo samopouzdanje, uspostavljanje odnose sa drugim osobama i kasnije uspostavljanje partnerskih odnosa. Česte posljedice su tjeskoba, depresija, poteškoće u škololskom postignuću, agresija, krađe, zloupotreba droge, nisko samopoštovanje i dr.

Kakva je procedura dolaska u sigurnu kuću, šta im sigurna kuća pruža?

BAŠIĆ-TOMIĆ: Procedura zbrinjavanja u Sigurnu kuću je regulisana Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici na način da odluku o zbrinjavanju donosi nadležni centar za socijalni rad, ali isto tako i žrtva može na vlastiti zahtjev da se obrati Centru za socijalni rad.  Sigurna kuća je posebna mjera podrške za žene i djecu koji su preživjeli nasilje u porodici i druge vidove rodno zasnovanog nasilja, koja osim bezbjednog krova nad glavom u trenucima akutnog nasilja omogućava stručnu pomoć i podršku za prevazilaženje posljedica nakon izloženosti traumatskom iskustvu. Svim ženama i djeci su na raspolaganju usluge psihosocijalne pomoći, zdravstvene pomoći i njege, pravne pomoći, radno okupacione terapije, pomoći djeci u savladavanju nastavnog plana i programa, podrška u pronalasku zaposlenja, stambenog zbrinjavanja i podrška nakon izlaska iz Sigurne kuće. Sigurna kuća predstavlja put za izlazak iz situacije nasilne zajednice ka samostalnom životu dostojnom svakog čovjeka, a to je život bez nasilja.

Šta su najčešći okidači za nasilje, po Vašem mišljenju? Da li fizičkom nasilju prethodi verbalno? Na koji način žene mogu prepoznati da bi im partner mogao fizički nauditi?

BAŠIĆ-TOMIĆ: Nasilje nikad nije izolovan incident, već je složen model ponašanja u kojem je nasilje sastavni dio dinamike odnosa. Ovdje je zapravo riječ o dugotrajnom i kontinuiranom nasilnom obrascu koji se pravilno ciklički odvija kroz tri faze:

I – faza stvaranja tenzije podrazumijeva manje incidente psihičkog zlostavljanja. Sa povećanjem tenzije povećava se strah žrtve i njena nesigurnost. Žrtva u ovoj fazi pokušava smanjiti vlastiti osjećaj ljutnje i izbjegavati i najmanju rizičnu situaciju. Ona tako pokušava kontrolisati situaciju, jer misli da može spriječiti nasilje svojim ponašanjem. Tokom II faze akutnog nasilja dolazi do fizičkog nasilja koje može da bude bez ikakve najave, u kojem se epizode nasilja pojavljuju sa velikim intenzitetom, što rezultira teškim fizičkim povredama, a ponekad i povredama sa smrtnim ishodom. U ovoj fazi žrtva osjeća potpuni gubitak kontrole nad situacijom, svojim okruženjem i svojim životom. III faza “medenog mjeseca“ je faza pokajanja u kojoj naslini partner nakon ispoljavanja nasilja, počinje da se izvinjava i obećava da se nikada više to neće ponoviti. Ovo je najduža faza u početku partnerskog odnosa u kojima se razvija nasilje, ali vremenom se unutar takvih odnosa ova faza progresivno skraćuje, te sa protokom vremena imamo na kraju smjenu samo ove dvije prve faze.

Kako kreirati atmosferu u kojoj će se žene osjećati sigurno da prijave nasilje? To je nešto na čemu se definitivno treba raditi.

BAŠIĆ-TOMIĆ: Problem nasilja u porodici i nasilja nad ženama je problem cijelog društva i nije i ne može da bude predmet interesovanja samo jedne institucije ili nevladine organizacije. Pristup ovom velikom društvenom problemu treba da bude multidisciplinaran i da cjelokupna zajednica radi na prevenciji i mijenjanju svijesti ka stvaranju klime i društva sa nultom tolerancijom na nasilje. Prevencijom nasilja u porodici mi preveniramo sve druge vidove nasilja koji izlaze iz okvira porodičnog doma.

Ekonomska izolacija je jedna od taktika koju počinioci nasilja koriste da bi uspostavili kontrolu i moć nad svojom partnerkom. Kako podstaći žene da budu ekonomski nezavisne, kako ih nakon izlaska iz nasilne zajednice ekonomski osnažiti?

BAŠIĆ-TOMIĆ: Djevojčice i djevojke treba da nauče da ih neko nema pravo kontrolisati niti sprječavati u obavljanju djelatnosti za koju se budu školovali jednog dana, niti ih lišavati njihovih obezbjeđenih sredstava za život. Važno je da te oblike ekonomske izolacije djevojke prepoznaju još u mladim adolescentskim vezama i da spriječe svako daljnje njihovo ponavljanje. Za žene, pogotovo žrtve nasilja je zaposlenja najvažnija potreba koje imaju. Sa zaposlenjem se njima garantuje preduslov za osamostaljenje i život dostojan čovjeka. U zajednici je potrebno povećati broj javnih poziva i grantova za zapošljavanje ili samozapošljavanje žena sa prioritetom grupa žrtava nasilja u porodici.

Koji je Vaš savjet za žene koje trpe nasilje, kako donijeti odluku da napuste nasilnika?

BAŠIĆ-TOMIĆ: Važno je da žrtve nasilja znaju da se nasilje može desiti svima i da one nisu krive niti odgovorne za ono što im se dešava. Važno je da znaju da postoji izlaz iz začaranog kruga nasilja i da postoji put za izazak sa ciljem prevazilaženja posljedica. Žrtve moraju biti ohrabrene za napuštanje partnera kroz definisanje svog ličnog bezbjedonsnog plana koji smanjuje rizik od ponavljanja nasilja. Cilj je da žene realno procjene vlastite sposobnosti i izvore podrške koje može dobiti u svojoj okolini. Nitko ne zaslužuje biti zlostavljan, omalovažavan ili pretučen, stoga je potrebna zajednička saradnja da se stvori svijet gdje žene žive slobodno i sigurno. Žrtve nasilja mogu da se obrate na SOS telefon 1264 za područje Republike Srpske ili 1265 za područje Federacije BiH. Tu mogu da dobiju empatičnu podršku, savjetovanje ili upućivanje na prijavu ili procedure pri subjektima zaštite.

Kampanja “16 dana aktivizma”

Fondacija “Udružene žene” pokrenula je kampanju “16 dana aktivizma” koja traje do 10. decembra, Dana ljudskih prava i predstavlja poveznicu između nasilja nad ženama i ostalih učesnika.

“Kampanja je otvorena izložbom radova nastalih u okviru radno okupacione terapije koja će trajati do 1. decembra, svaki radni dan od 10 do 16 časova. Kao i svake godine smo realizovali uličnu akciju podjele informativnih letaka o dostupnim načinima pomoći. U sklopu objekata kompanije Didako i Parfimerije Sergio se ove godine mogu kupiti broševi pod nazivom “Pobjednica” koji predstavljaju lik žene koja je uspjela da izađe iz začaranog kruga nasilja. Sav ostvareni prohod ide u Fond za ekonomsko osnaživanje žena koje izlaze iz Sigurne kuće, čime se pomaže u njihovim izlaznim strategijama”, kazala je Bašić-Tomić.

(Aldijana Mirković)