Tvornica obuće “Bema” iz Banjaluke, koju već 22 godine uspješno vodi njen tehnički direktor Marinko Umičević, jedna je od rijetkih firmi na našim prostorima, koja dio svakodnevnih obroka za svoje radnike obezbjeđuje sopstvenom proizvodnjom povrća u plastenicima, koji se nalaze u krugu tvornice.
Vodeći se ciljem da se u restoranu u krugu fabrike “Bema” radnicima poslužuju što kvalitetniji i zdraviji obroci, “Bema” već više godina samostalno u plastenicima uzgaja povrće za potrebe svog restorana i na taj način ne izdvaja dodatna sredstva za te potrebe, dok istovremeno radnici imaju priliku da se hrane domaćim, zdravim i ne prskanim povrćem. To je samo jedan u nizu tipičnih Marinkovih poteza i samo jedna u nizu njegovih ideja u korist radnika, i zato i jeste jedinstven zbog čega ga njegove radne kolege i prijatelji posebno cijene.
A prethodnih dana u plastenicima “Beme” bila je berba paprika, paradajza i krastavaca, koji su i ove godine donijeli odličan kvalitet i prinos.
“Ponosni smo na današnju berbu. Uz paradajz, obrali smo domaće krastavce i paprike iz naših plastenika i obezbjedili domaću i zdravu hranu za radnički restoran. Svake godine imamo sve bolji rod i ukusnije plodove. Trud i rad se uvijek isplate i drago nam je da se to vidi u našim plastenicima. Otkad sadimo povrće u krugu fabrike nije nam se desilo da nam nešto ne uspije”, rekao je Umičević, koji je nadaleko poznat kao ugledan i uspješan privrednik, kome je radnik uvijek na prvom mjestu, i koji kao rijetko ko brine i bori se za svakog svog radnog kolegu i za svako novo radno mjesto u fabrici. Prema njegovim riječima, oni uspiju da su svojim plastenicima svake sezone obezbjede zdravu i domaću hranu za radnike. On je pozvao i druge da slijede ovaj “Bemin” primjer i da iskoriste zemljište ukoliko ga imaju, te da proizvedu zdravu hranu za svoje zaposlene i tako pokažu svoju društvenu odgovornost.
A Marinko svoju društvenu odgovornost i humanost pokazuje gotovo svakodnevno, jer bi se na njegova dobra djela koja je činio i koja i dan danas čini ljudima mnogi mogli i trebali ugledati. Naime, taj čovjek pored sporta, sportista, i svih drugih kojima je potrebna pomoć, posebnu podršku pruža mladim višečlanim porodicama za koje zna ili jednostavno prepozna da im treba pomoć, čime im ulijeva hrabrost da idu dalje, ali i vraća vjeru u ljude. Jer, dok god je ovakvih ljudi velikog srca, kakav je Marinko, ima nade za nas, za našu djecu, za dječije osmjehe.
N.Sp.
