Bio je to petak, 12. jul, po pravoslavnom kalendaru Petrovdan, a i zadnji dan radne sedmice, uvijek nešto opušteniji, a i poklopilo se da je svetac, pa se nekolicina starih prijatelja okupila u kultnom banjalučkom bifeu “Medo” i ne sluteći da će to biti početak nezadrživog uspona jednog od najtrofejnijih sportskih kolektiva na našim prostorima, Košarkaškog kluba invalida “Vrbas” iz Banjaluke, kojeg već pune 22 godine postojanja predvodi predsjednik kluba i nadaleko priznati sportski radnik, neumorni Marinko Umičević.
Naime, tog dana u kafani “Medo”, uz već pomenuti opušteni petak i prijateljske razgovore, razmjene mišljenja i ideja, rodio se sportski biser Banjaluke, KKI “Vrbas”, kojeg su tada na tom mjestu osnovali Marinko Umičević, koji je prvi inicirao priču o osnivanju i koji je i dan-danas prvi čovjek kluba, zatim Slavko Šimić, te sada već pokojni Luka Jeličić i Goran Krsmanović – prvi kapiten i ujedno predsjednik klupske Skupštine.
Četvorica prijatelja u tom trenutku ni sami nisu bili svjesni da se na današnji dan, te 2002. godine, rodio sportski šampion, odnosno klub koji je za svega 22 godine svog postojanja osvojio čak 64 različita trofeja na domaćim i međunarodnim takmičenjima košarke u kolicima, što je rijetko kojem klubu u kolektivnim sportovima pošlo za rukom, jer je to u prosjeku tri trofeja svake godine, što je ogroman uspjeh, koji je sportski obogatio ne samo taj klub, nego i grad Banjaluku, Republiku Srpsku, ali i domaći sport uopšte. Jer, ovakvim sportskim rezultatima za ovako kratko vrijeme postojanja, teško da se može pohvaliti bilo koji sportski kolektiv na našim prostorima, a još su rjeđi oni koji uspiju osvojiti toliko trofeja za nešto više od 20 godina bez značajnije sistemske podrške klubu od strane institucija.
Dakle, KKI “Vrbas” danas obilježava istinski jubilej – 22. godine uspješnog postojanja i rada, a tim povodom razgovaramo da prvim čovjekom kluba Marinkom Umičevićem, čovjekom čija, energija, volja i ljubav prema sportu, uz ogromnu finansijsku podršku, daje dodatni vjetar u leđa ovom klubu koji bukvalno ne zna za poraz.
“Svaki početak je težak, pa tako i ovaj naš. Uvijek se rado sjećam našeg početka koji je bio izuzetno težak. Ništa nismo imali, a dobro je poznato kako je košarka u kolicima prilično skup sport. Išli smo korak po korak da bismo za ove 22 godine mnogo toga napravili. Rezultat svega toga jesu brojni trofeji koje je ekipa ostvarila u Republici Srpskoj, BiH, regionu i širom Evrope na čemu sam i te kako ponosan. Sada se možemo pohvaliti činjenicom da samo u opremi imamo vrijednost od 300.000 maraka, ali i da je ekipa na terenu ostvarila i te kako značajne rezultate. Moram istaći da sam ponosan na igrače koje predvodi kapiten Biljana Nedić”, rekao je Marinko u razgovoru za Banjaluka.net.
Prema njegovim riječima, za više od dvije decenije postojanju u ovom klubu mogu se pohvaliti da su deset godina uzastopni šampioni BiH, da su osam puta osvajali regionalnu NLB ligu, da su višestruki šampioni i pobjednici Kupa Republike Srpske i petostruki osvajači Kupa BiH, te da su do sada osvojili 64 zvanična trofeja.
“Malo ko se može pohvaliti ovakvim uspjesima. Imali smo i prilično dobre nastupe i na međunarodnoj pozornici gdje smo bili pobjednici kvalifikacionog turnira Evrolige 2 i Evrolige 3, te da je ekipa donijela veliki broj trofeja sa brojnih turnira na kojima je učestvovala širom Starog kontineta. Šlag na tortu je nedavno gostovanje u ruskom gradu Kazanju u kojem smo takođe ostavili sjajan utisak” istakao je Umičević.
Prvi čovjek ovog uspješno kluba ističe da su igrači na svim nastupima na dostojanstven način reprezentovali KKI “Vrbas”, ali i Banjaluku i Republiku Srpsku, te da i radi toga zaslužuju mnogo veću pažnju nadležnih institucija.
“Mi se borimo protiv određenih barijera i nažalost moram reći da je još prisutna diskriminacija prema invalidnom sportu. Sigurno je da ćemo sve učiniti da ovo prevaziđemo i nadam se da ćemo u tome uspjeti, jer validni i invalidni sport treba da se izjednači”, dodao je Marinko Umičević, čovjek koji je kako se to narodski kaže “i otac i majka” ovog sportskog kolektiva koji je do sada osvojio sve što se moglo osvojiti u domaćim i regionalnom takmičenju.
Najveći sponzor kluba u protekle 22 godine postojanja KKI “Vrbas” bila je Tvornica obuće „Bema“, koju pune dvije decenije kao tehnički direktor vodi Marinko Umičević, a upravo je on čovjek koji je lično izdvojio značajna novčana sredstva za funkcionisanje ovog kluba svih ovih godina do sada i omogućavao im da se takmiče, da idu na utakmice, da imaju opremu, hranu, osvježenje i sve što im je potrebno. Bilo je tu još nekoliko sponzora, a treba izdvojiti podršku gradskih i republičkih vlasti, prije svih podršku predsjednika i premijera Republike Srpske Milorada Dodika, odnosno Radovana Viškovića, kao i Željke Cvijanović, srpskog člana Predsjedništva BiH.
Uzimajući u obzir broj trofeja u vitrinama “Vrbasa”, krajnje je vrijeme da se naše institucije “probude”, da poslušaju sve višegodišnje apele i molbe za pomoć i sistemsku podršku iz ovog kluba, i da KKI “Vrbas” konačno bude na mjestu koje svojim sportskim rezultatima zaslužuje, te da bude u društvu klubova koji dobijaju redovnu i značajnu finansijsku i svaku drugu pomoć gradskih i republičkih institucija, jer je apsolutno zaslužuju, i zbog ovih sjajnih rezultata, i zbog svog perfektnog i fer ponašanja na terenu i van njega, i zbog stalne promocije sporta i Republike Srpske širom regiona i dalje, ali i zbog njihove upornosti i upornosti njihovog predsjednika kluba Marinka Umičevića, koja ih nikada ne napušta i zahvaljujući kojoj odlaze i osvajaju čak i takmičenja na koja su mislili da neće ni otići, jer nisu imali dovoljno sredstava da odu na takmičenje. Međutim, dok institucije ćute, nekada i veoma glasno, Umičević je svih ovih godina iza nas uspijeva da obezbjedi novac na razne načine, iz svog džepa, iz kredita i drugih izvora. Pa sad vi recite da takvi ljudi i sportski klubovi u kojima su takvi ljudi angažovani ne zaslužuju podršku institucija, ili bar da dožive da ih nakon toliko osvojenih trofeja ugosti neko od nadležnih i na taj način im bar oda priznanje za sve ove sjajne rezultate koje su postigli, od kojih najveću korist ima upravo domaći sport, Banjaluka i Republika Srpska. Inače, sportski novinari i hroničari Željko Tica i Slobodan Babić su tokom rada došli do podatka da je KKI “Vrbas”, čiji je Umičević prvi i jedini predsjednik, za svoje 22 godine postojanja osvojio ukupno 64 trofeja.
“To je impozantan podatak koji je i mene iznenadio i koji je potvrda uspješnosti rada KKI “Vrbas” za 22 godine postojanja. Želim da podsjetim da KKI “Vrbas” ove sezone nije znao za poraz u domaćim takmičenjima, osvojili smo osmu titulu NLB regionalne lige, gdje su učestvovale ekipe iz pet zemalja, šampioni smo BIH i osvajači Kupa Republike Srpske”, istakao je Umičević, nadaleko priznati sportski radnik i čovjek-humanost. Da nije bilo njega, kao i Tvornice obuće „Bema“ koju ovaj uspješni privrednik vodi punu deceniju, pitanje je da li bi danas postojao ovaj uspješni sportski kolektiv koji je poodavno postao brend Banjaluke i Republike Srpske.
Najnoviji primjer odlične promocije koju je za naš sport i našu Republiku Srpsku uradio KKI “Vrbas”, je učešće i osvajanje drugog mjesta i srebrne medalje na međunardnom turniru “Kup Tifa”, koji je održan u dalekom Kazanju krajem maja i početkom juna. U konkurenciji izuzetno jakih ekipa, naši predstavnici iz Banjaluke i Republike Srpske, pružili su sjajne partije, snažan otpor i na kraju došli do srebrne medalje, koja ako se u obzir uzmu sve okolnosti i poteškoće našeg sporta, te okolnosti pod kojim se bez ozbiljne i institucionalne finansijske podrške ide na
međunarodne turnire, sija zlatnim sjajem.
“Međutim, KKI “Vrbas” nema adekvatnu podršku koju zaslužuje. Zbog toga ni ove godine nismo bili u mogućnosti da prihvatimo poziv za nastup u „EvroCupu 2025“. KKI “Vrbas” je ponos
Banjaluke i Republike Srpske koji bi trebalo da dobije daleko veće priznanje, ali i finansijsku pomoć u svom radu. Posebno je to potrebno ako se ima u vidu da se u ovom sportu i ovom klubu radi o invalidnim licima, kojima je klub, sport i takmičenje i novi život”, poručio je Umičević koji je uz ovaj klub od prvog dana i koji za uspjehe “Vrbasa” nikada nije, niti će, štedjeti ni svoje vrijeme, ni novac. On je dodao da je prosječan broj koševa na utakmicama koje igra KKI “Vrbas” 80 S tim u vezi, pozvao je sugrađane i sve one koji vole košarku da dođu na treninge i utakmice KKI “Vrbas” i uvjere se o kakvom kvalitetu igre se radi.
Inače, povodom ovog velikog jubileja, Umičević je čestitao 22. godinu postojanja kluba svim bivšim i sadašnjim igračima, trenerima i simpatizerima.
“Takođe, želim da čestitam i našem hroničaru Vladi Simiću i Simić televiziji, komentatoru Vidosavu Đurđeviću, kao i našim velikim prijateljima Miri Janjaninu, koji nam je napisao najljepšu himnu na svijetu, ali i Nebojši Kuštrinoviću koji je uvijek uz nas. Želio bih da se zahvalim na podršci sponzorima, donatorima, ministrima, premijeru Republike Srpske Radovanu Viškoviću, srpskom članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, kao i našem velikom simpatizeru i ljubitelju košarke predsjedniku Republike Srpske gospodinu Miloradu Dodiku”, naglasio je Umičević. Prema njegovim riječima, posebnu zahvalnost na podršci duguju gradonačelnicima Banjaluke Dragoljubu Davidoviću, Slobodanu Gavranoviću, Drašku Stanivukoviću, ministru finansija Zori Vidović, potpredsjedniku Vlade Alenu Šeraniću, Sonji Davidović, Borku Đuriću, Mladenu Milanoviću Kaji, Nenadu Luburiću, doktoru Nebojši Popoviću, kao i medijima i novinarima.
“Takođe želim da spomenem naše igrače koji su nas prerano napustili, Gorana Krsmanovića, Danijela Petrušića i Luku Jeličića, kao i našu “djevojku za sve”, Gorana Đukića i Dušana Milankovića, neka im je laka zemlja i uvijek su u našim mislima”, dodao je prvi čovjek ovog uspješnog sportskog kolektiva.
Prema njegovim riječima, ovo je veliki jubilej Košarkaškog kluba invalida “Vrbas”, koji je za 22 godine postojanja izrastao u jedan od najorganizovanijih i najtrofejnijih sportskih klubova, o čemu dovoljno govori podatak da se trenutno nalazi među prvih 40, od 3.000 klubova na listi IWBF-a.
Kada su rezultati u pitanju, ponovićemo da je KKI “Vrbas” od svog osnivanja do danas bio 10 puta uzastopno šampion BiH, te su pet puta slavili u kup takmičenju, imaju osam osvojenih trofeja u NLB ligi i jedan u Bauerfajnd regionalnoj ligi. Uz sve to višestruki su prvaci i osvajači Kupa Republike Srpske. Imali su zapažene nastupe i na međunarodnoj sceni na kojoj su, između ostalog, bili pobjednici kvalifikacionog turnira Evrolige 2 i Evrolige 3 i veliki broj trijumfa na raznim jakim međunarodnim turnirima. Ukupno, velika 64 trofeja donijeli su igrači i rukovodstvo ovog kluba u svoje prostorije u Banjaluci i to je rezultat za svaki respekt.
Umičević je izrazio nadu da će ovaj sportski klub, koji je za njegove igrače više od kluba i više od sporta, u daljem radu nailaziti na razumijevanje, posebno jer je riječ o veoma skupom sportu.
“Jedna najjeftinija kolica težine 12 kg koštaju 15.000 KM, a kolica težine 3 kg koja su za nas misaona imenica koštaju 20.000 evra i jasno je koliko bi nam značilo ukidanje PDV-a. Još jednom hvala svima. KKI “Vrbas” je više od sporta, ovo je rehabilitacija, socijalizacija. “Vrbas” ima sportskih kolica u vrijednosti od 300.000 KM, što je dokaz da mi živimo za sport, a ne od sporta. Sportski pozdrav, i dalje ćemo biti ponos Republike Srpske i BIH”, poručio je Umičević, koji je svojim zalaganjem, entuzijazmom, znanjem, upornošću, ali i ličnim sredstvima dao nemjerljiv doprinos da KKI “Vrbas” postane ovako uspješan sportski kolektiv, koji okuplja invalidna lica, i koji je svojim igračima bukvalno udahnuo novi život.
I zato, još jedan apel svima, i građanima i privredi i institucijama, pomozimo KKI “Vrbas”, jer i za taj klub igraju ljudi, neka i oni mogu da uživaju u životu, neka se takmiče, neka se raduju, jer su pokazali da mogu mnogo, posebno jer imaju Marinka uz sebe, koji će zajedno sa svojim igračima znati poštovati bilo kakvu podršku koju dobije ovaj mladi, hrabri i trofejni klub. I samo dolazak na utakmicu “Vrbasa” biće im velika podrška. Čestitamo im na velikom jubileju i prepunim vitrinama trofeja. Bravo.
N.Sp.
