Marinko Umičević, predsjednik Košarkaškog kluba invalida “Vrbas” i čovjek koji se decenijama bori za veća prava osoba sa invaliditetom, upozorio je na sramotan odnos Grada Banjaluka i resornog Ministarstva za porodicu, omladinu i sport, prema sportu i sportistima sa invaliditetom, ističući da se nisu udostojili ni odgovoriti na poslate dopise, a kamoli da pomognu ili prime sportiste sa invaliditetom ili njihove predstavnike na razgovor.
On je posebno istakao sraman odnos tih institucija prema košarci u kolicima i KKI “Vrbas” iz Banjaluke, koji je za skoro 23 godine svog postojanja osvojio 67 raznih trofeja sa domaćih i međunarodnih takmičenja na kojima je učestvovao za sve te godine, i to je svakako za respekt.
“Neka je sramota Grada i resornog inistarstva što nam nisu odgovorili na dopise, a kamoli da nas prime.
Ovaj uspješni klub, koji je brojnim pobjedama i osvojenim trofejima do sada, vrhunski promovisao Republiku Srpsku i Banjaluku, donio pune vitrine pehara, zahvalnica, u nekim slučajevima bio i most spajanja naroda, regija, opstaje samo zahvaljujući entuzijazmu igrača i Marinku, koji svih ovih godina vodi brigu i o klubu i o igračima, i o odlascima na takmičenja, i za organizaciju utakmica u Banjaluci, i za opremu, kolica i sve ono što je potrebno jednom klubu.
Proteklog vikenda, “Vrbas” je u kultnoj dvorani “Tivoli” u Ljubljani igrao finale regionalne NLB lige košarke u kolicima protiv reprezentacije Slovenije koja je bila pojačana sa dva italijanska profesionalna repreneztativca. Nažalost, utakmicu su izgubili rezultatom 79: 70.
Do sada je “Vrbas”, sa ponosom to treba reći, osam puta bio pobjednik NLB regionalne lige košarke u kolicima, a pet puta je izgubio u finalu.
“Dočekalo nas je preko 2.000 navijača domaćina, vrela atmosfera. Sudije su svirale protiv “Vrbasa”, ali smo kao pravi sportisti čestitali ekipi iz Slovenije na pobjedi, koja je prvi put igrala u finalu i koja je žestoko željela tu pobjedu. Slovenci su prije ove finalne utakmice bili na pripremama, nabavili nova kolica koja su teška od pet do sedam kg, a naša su teška od 16 do 20 kg i još jedino mi u regionu igramo na takvim kolicima”, istakao je Umičević i dodao da je finalnu utakmicu direktno prenosila Televizija Slovenija sa 10 kamera i dvoje reportažnih kola, što samo po sebi govori o ozbiljnosti i postojanju podrške institucija ovom sportu, klubu, igračima, odnosno sportistima sa invaliditetom.
Prema njegovim riječima, organizacija finala regionalne NLB lige košarke u kolicima je bila na nivou Lige šampiona.
“A mi smo se samo gledali, ćutali i pitali otkud mi ovdje. U zadnjih mjesec dana, odigrali smo turnir u Banjaluci gdje su učestvovale ekipa “Kazanja” iz Rusije i ekipa “Mega Despot” iz Beograda, povodom Dana Grada Banjaluka, gdje niko od predstavnika Grada nije došao da nas podrži, a kamoli da nam finansijski pomogne. Ove sezone smo već osvojili i KUP Republike Srpske i KUP BiH i sve smo to odigrali, a da u zadnjih pet mjeseci nismo dobili ni feninga od Grada, od Ministarstva porodice, omladine i sporta, pa ni od kabineta Predsjednika Republike.
Da nam bar odgovore na dopis, bio bi red. Što kaže naš kapiten Biljana Nedić – kome mi nosimo sve ove medalje, pehare. Bar da nam telegram podrše upute, čestitataju na postignutom uspjehu. Sram da vas bude sviju”, ogorčeno je poručio prvi čovjek “Vrbasa” Marinko Umičević, čovjek čija humanost i želja da se pomogne prevazilazi sve granice, pa mu kao takvom čovjeku, koji ima veliko srce, još teže pada ignorantski odnos institucija prema klubu koji okuplja lica sa invaliditetom i koji je za te ljude druga kuća, novi život. Umičević je naglasio da KKI “Vrbas” opstaje jedino zahvaljujući entuzijazmu igrača i njega kao predsjednika.
“Trudim se da igračima ništa ne nedostaje, da dostojno predstavljamo Banjaluku i Republiku Srpsku. Na turniru u Sloveniji je bio i ambadasor BiH u Sloveniji, došao je da nas podrži. Nisam htio da kukam i sramotim odnos Banjaluke prema nama”, dodao je Umičević. Istakao je da je ambasadora upoznao sa problemima koje imaju na nivou BiH, a to je plaćanje PDVa-a na sva ortopedska pomagala, kako sportska, tako i na druge vrste ortopedskih pomagala.
“U svakom slučaju, završetak sezone je krajem maja, vidjećemo šta i kako dalje. Razmišljamo da svoja kolica, pehare i medalje donesemo pred zgradu Vlade, imamo ih toliko da svaki radnik Ministarstva dobije po jednu, a ono što ostane, daćemo Gradu. Sraman je odnos prema sportu, pogotovo invalidnom i košarci u kolicima”, rekao je Marinko. Pojašnjava da samo jedna kolica koštaju 25.000 KM bez PDV-a i to kolica srednje klase, a bolja kolica koja se prave od karbona i čija težina je pet kg koštaju 25.000 evra. Ali nisu tu samo kolica koja su potrebna za sport, tu je još mnogo potreba kako bi sve moglo funkcionisati. Međutim, o koliko upornim i dobrim igračima i o koliko uspješnom i dobro organizovanom klubu se radi pokazuje i činjenica da je I pored svih nevolja u kojima se nalaze, igrač “Vrbasa” Vlado Švraka bio MVP igrač turnira u Ljubljani, a Emir Demirović najbolja petorka.
“Međutim, nakon 23 godine postojanja kluba, nismo otišli sa statusom dalje od početka, a sve to na sramotu društva. Još jednom zamoljavam nadležne da promjene odnos prema invalidnom sportu, nije to više kuvanje graha i igranje pikada. Ozbiljan je to sport, gdje se po utakmici daje u prosjeku po 70 koševa, gdje se svaka utakmica završi krvavih ruku. Neka je sramota Grada Banjaluka i Ministarstva za sport što nam nisu odgovorili na dopise, a kamoli da nas prime”, poručio je Umičević, koji je već peti mandat zaredom odbornik u Skupštini grada Banjaluka, a nadaleko je poznat kao uspješan privrednik, koji je više od dvije decenije prvi čovjek Tvornice obuće “Bema”.
N.Sp.
