Marinko Umičević, kandidat SNSD-a za odbornika u Skupštini grada Banjaluka, pod rednim brojem šest na listi, rekao je da je sramotno da Banjaluka kao najveći grad i administrativni centar Republike Srpske, ima samo jednu industrijsku zonu, koja se nalazi u Ramićima.
Umičević, koji je jedan od najuspješnijih privrednika u Republici Srpskoj i punih 20 godina je na čelu banjalučke Tvornice obuće “Bema”, koja sa Marinkom kao direktorom bilježi sjajne poslovne rezultate, naglasio je da je još poraznija činjenica da i ta jedina industrijska zona u Banjaluci zjapi poluprazna.
“Mišljenja sam da u Banjaluci trebamo razmišljati o otvaranju malih industrijskih zona po selima, ali otvarati pogone iz bazne industrije, kao što je metalska, jer se ne može očekivati da industrija obuće ili tekstila bude okosnica tih industrijskih zona , jer je to industrija koja samo dopunjava kućni budžet”, istakao je Umičević, koji ima ogromno životno, ali i iskustvo rada u privredi, u kojoj radi više od 50 godina, što govori da se njegovi prijedlozi svakako trebaju uzeti u obzir jer je riječ o čovjeku koji je tokom svog rada u realnom sektoru postigao sve, a nagrađen je i mnoštvom priznanja za svoj i više nego uspješan rad u tvornicama obuće “Bosna”, a kasnije i “Bema”.
Prema njegovim riječima, ti mali pogoni sa oko 50-ak radnika bi mnogo značili selima, iz kojih mladi odlaze, što je problem koji traje već godinama i koji na sve načine treba pokušavati rješavati, i tako spasiti naša sela.
“Na primjer, kada bi se u Bronzanom Majdanu mogla otvoriti poljoprivredna zadruga i okupiti značajan broj mještana sela u tu zadrugu, ljudi bi zasijavali mnogo veće površine pod poljoprivrednim kulturama, jer bi postojanjem te zadruge imali siguran otkup onoga što proizvedu”, rekao je Umičević i dodao da bi te male industrijske zone i zadruge po selima, koje bi okupile većinu mještana, dale značajan doprinos zaustavljanju odlazaka iz sela u veće gradove.
Umičević, koji je za četiri mandata u odborničkim klupama ostvario sjajne rezultate i realizovao brojne inicijative koje su imale samo jedan, ključni cilj, a to je bolji uslovi života svakog građanina Banjaluke u svim sferama društva, naglasio je da je pitanje svih pitanja otvaranje bolje plaćenih radnih mjesta u privredi Banjaluke, te povratak mladih iz gradske sredine u sela, koja bi ponovo oživjela, jer bez jakih sela, nema ni jakih gradova.
N.Sp.
