Skladištenje energije, finansiranje i proces dobijanja dozvola – najveći izazovi za investiranje u obnovljive izvore energije

Iako se, kada je riječ o investiranju u obnovljive izvore energije u regionu, stvari posljednjih godina kreću u dobrom smjeru, još uvijek se kaska za evropskim trendovima na ovom polju. U zemljama zapadnog Balkana osjetan pomak ostvaren je 2023. godine kada je značajno povećan instalisani kapacitet solarnih elektrana. U BiH taj porast je bio čak 60 odsto, Sloveniji 57, Hrvatskoj 50, a i ostale zemlje imaju sličan trend.

Međutim, iako investiranje u obnovljive izvore energije donosi brojne mogućnosti, postoje i značajni izazovi koji još nisu prevaziđeni.

Zakonski okvir se razvija, ali je zato i podložan promjenama što dodatno može otežati posao investitorima.

– Proces dobijanja dozvola često je složen i dugotrajan, što može usporiti realizaciju projekata, ali postoje napori da se administrativne procedure pojednostave i ubrzaju. Јoš jedan ključni izazov jeste nedostatak adekvatne elektroenergetske infrastrukture-mnoge zemlje regiona nemaju dovoljno razvijenu mrežu koja bi mogla da podrži veći broj projekata, a kapaciteti za balansiranje proizvodnje iz nestalnih izvora poput vjetra i sunca su ograničeni – kaže Nevena Đukić, direktorka kompanije CEEFOR iz Beograda.

Ova kompanija ima iskustvo duže od jedne decenije u sektoru primjene energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije.

Đukićeva ističe da je i finansiranje jedan od ključnih faktora.

Naime, iako postoji interes međunarodnih finasijskih institucija, lokalna tržišta kapitala još nisu dovoljno razvijena da omoguće dugoročnu i održivu podršku investicijama u obnovljive izvore.

Iazovi postoje i u primjeni zakona i uvezivanju novih kapaciteta sa postojećom mrežom.

– U Srbiji su posljednjih godina napravljeni značajni iskoraci, naročito donošeljem Zkona o korišćenju obnovljivih izvora energije, koji je omogućio sistem aukcija za OIE projekte, i bolje definisao prava investitora, ali izaovi i dalje postoje, a slično je i u drugim zemljma regiona – smatra Đukićeva i dodaje da tu nije kraj problemima koji još čekaju rješenja.

– Skladištenje energije iz obnovljivih izvora je ključni element energetske tranzicije ali je u regionu još u ranoj fazi razvoja. U Srbiji se razmatraju prvi ozbiljni projekti baterijskih skladišta, a EPS planira modernizciju hidroelektrana kako bi se omogućilo bolje balansiranje mreže. Optimalna rješenja uključuju kombinciju decentralizovnih baterijskih sistema, razvoj mikromreža i veću integraciju digitalnih tehnologija u upravljanje proizvodnjom i potrošnjom – kazala je Đukićeva.

Direktorka CEEFOR – Centra za energetsku efikasnost i održivi razvoj iz Beograda biće i moderator jednog od ključnih panela na predstojećrm Samitu energetike u Trebinju.

– Samit u Trebinju posto je jedna od ključnih regionalnih platformi za rezmjenu znanja, iskustava i ideja u sektoru energetike, i ovakvi susreti su od izuzetne važnosti, jer omogućavaju dijalog između predstavnika vlada, investitora, regulatornih tijela i eksperata. To je dobar podsticaj za saradnju u regionu, jer energetska tranzicija zahtijeva koordinisan pristup – smatra Đukićeva.

Šesti samit energetike u Trebinju biće održan od 19. do 21. marta, a dolazi u trenutku kada su globalne energetske prilike turbulentne, a region traži najbolji način da se pozicionira u energetskoj tranziciji.