LUCIA KIMANI: Najveći cilj mi je Olimpijada u Riju

Bosanskohercegovačka atletičarka Lucia Kimani Mwahiki-Marčetić, možemo slobodno reći, jedna je od sportskih miljenica javnosti. Što po rezultatima kojima je zauzela čvrsto mjesto u bh. atletici, što po neobičnoj priči prema kojoj je ova Kenijka postala Bosanka.

Naime, u aprilu 2004. godine u Salzburgu, u Austriji, učestvovala je sa grupom kenijskih atletičara na “Salzburškom polumaratonu”. Tu je upoznala Sinišu Marčetića rodom iz Prijedora, koji se bavio atletikom i trčao na tom maratonu. Taj susret odredio je Lucijinu budućnost. Poslije veze na daljinu udala se za Sinišu, preselila u Prijedor, uzela državljanstvo Bosne i Hercegovine i počela trenirati u AK Borac iz Banjaluke. Neko vrijeme je nismo viđali na sportskim stranicama, što je sasvim razumljivo jer je ova tridesetpetogodišnja atletičarka postala majka, te je tek nedavno počela trenirati punim kapacitetom, i na banjalučkom polumaratonu održanom u maju osvojila je treće mjesto.

DOM INFO: Nastupali ste na banjalučkom polumaratonu, kako je bilo, da li ste zadovoljni rezultatom?

KIMANI: Nastup na banjalučkom polumaratonu bila je prva trka nakon povrede Ahilove tetive. Veoma sam zadovoljna, prije svega publikom, koja je bila odlična, ali i organizacijom trke.

DOM INFO: Za šta trenutno trenirate, da li se spremate za neku skorašnju trku?

KIMANI: Vrijedno treniram jer mi je cilj u 2015. godini nastup na Berlinskom maratonu, koji se održava u septembru, i naravno glavni cilj mi je kvalifikovati se za Rio 2016. godine i predstavljati Bosnu i Hercegovinu na Olimpijskim igrama.

DOM INFO: Znamo da ste postali majka djevojčice Victorije, kako usklađujete majčinske i sportske obaveze?

KIMANI: Kao i svakoj profesionalnoj sportistkinji, još mi nije lako da uskladim baš sve obaveze u vezi sa djetetom i treninzima, ali snalazim se. Naravno, zahvaljujući porodici, koja mi u tome pruža podršku.

DOM INFO: Da li Vas je uloga majke promijenila u sportskom kontekstu, da li ste postali još kompetitivniji ili ste razmišljali da “okačite patike o klin”?

KIMANI: Naravno, prije svega od 2012. godine pa do prije nekoliko mjeseci prioritet je bila moja beba pa tek onda atletika. Tek od početka ove godine vratila sam se ozbiljnom treningu. Ali, od atletike svakako ne odustajem i nadam se da ću nastupiti i na Olimpijskim igrama 2020. godine u Tokiju.

DOM INFO: Pokrenuli ste školu atletike u Prijedoru, da li ste zadovoljni aktivnostima škole?

KIMANI: U martu 2013. godine moj suprug je, u okviru projekta razvoj trčanja u BiH, pokrenuo ovu aktivnost s ciljem uključivanja što više mladih u sport. Naša škola trenutno broji oko 30 članova, od kojih su neki već i reprezentativci Bosne i Hercegovine.

DOM INFO: Da li posjećujete rodnu Keniju?

KIMANI: Zadnji put u Keniji smo boravili 2012. godine. Radujem se novembru, jer se nadam da ću tada opet posjetiti Keniju.

DOM INFO: Na banjalučkom polumaratonu medalje su odnijeli Kenijci? Da li ste im bili domaćin, jeste li se družili?

KIMANI: Grupa iz Kenije koja je nastupila na banjalučkom polumaratonu poznata je već publici u Bosni. U pitanju je veoma kvalitetna grupa atletičara. Iskreno, nije bilo puno vremena za druženje jer smo imali svega sat do dva nakon trke da porazgovaramo.

DOM INFO: Izjavili ste da je mentalitet ljudi u Bosni i Keniji zapravo sličan. Ipak, šta biste donijeli u Bosnu iz Kenije, a što Vam nedostaje iz rodne zemlje?

KIMANI: Da, u smislu gostoprimstva imamo isti mentalitet. U Keniji je narod kao i ovdje napaćen nakon rata koji je ostavio posljedice. Ipak, iako je situacija u BiH, pogotov ekonomski, teška, ljudi još imaju osmijeh na licu i srdačni su, što se pokazalo i na polumaratonu u Banjaluci. Iz Kenije mi nedostaju neka tradicionalna jela, kao i sunce, koje sija tokom čitave godine.

DOM INFO: U Vašoj karijeri bilo je i uspona i padova, kao i kod svakog profesionalnog sportiste. Ipak, koji Vam je uspjeh najdraži, a koji neuspjeh najbolniji?

KIMANI: Kao najveći uspjeh sigurno bih izdvojila rekorde BiH, koje sam postavila i koji su još važeći na pet km, 10 km, polumaratonu i maratonu. Kao najveći neuspjeh rekla bih da je bilo odustajanje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. zbog povrede leđa.

DOM INFO: Planovi za naredni period?

KIMANI: Kao što sam navela, moj glavni cilj je maraton na jesen i da se kvalifikujem za Olimpijadu u Riju 2016. godine!